Smješten na obali širokog Dunava, pišem ti pismo najdraži moj grade... Kao ptica kad joj slome krila, kao cvijet kada ostane bez korijena, kao ruka bez jednog prsta, poput bjednika osjećam se ja. Sjedim tu u tuđini, gdje ntiko za mene i ne zna i pitam se dragi grade "koliko toga još nas razdvaja?". Zašto me sada ne grije tvoje sunce? I zašto sada ne gledam mladi mjesec i mnoštvo zvijezda iznad mog toplog doma?

Vjeruj mi živi u nekom drugom svijetu, željna tebe, tvojih kuća i parkova skrivenih u gustim krošnjama golemog drveća. U ušima mi još odzvanja glasni zvon teških zvona divne crkve, što se tako ponosno diže u visine, želeći nas odbraniti od svih zala ovoga svijeta. Dragi grade, ti možda ni ne osjećaš moju ljubav, bol i patnju, možda ne čuješ moj prigušeni jecaj, možda ne vidiš trag suza na mom licu, ali ti to sve nosiš pod teretom ratnih razaranja. Kada bih ti samo mogla reći koliko mi fale šaputave priče tihog Dunava, da sjećam se one nezaboravne noći, dok sam sjedila na usnulim obalama, a rijeka moj dobri stari prijatelj, dugo u noć pričao je o svemu tako nježno svojim smireno drhtavim glasom, poput majke koja pjeva uspavanku svom djetetu pre spavanje. Sad sam tu, u nekom drugom i nepoznatom gradu, ali u mislima uvijek sam uz tebe i vjerna ću ti ostati do kraja. Koliko ću dugo još morati o tebi samo maštati? Koliko dugo ću  misliti da je sve ovo ružan san? Koliko dugo još neću moći shvatiti ovu veliku nepravdu. Sačuvat ću snagu jer čvrsto vjerujem da ćeš ti ponovo biti moj.
Voljeni, željeni, najdraži grade Vukovar!
Pismo koje nije poslano voljenom gradu!

NAPOMENA: Pismo je sastavni dio postave muzeja 204. brigade u vukovarskoj vojarni.

U geostrateškom pogledu područje Zadra bilo je izuzetno važno u planovima srpskih pobunjenika i JNA. Preko ovoga dijela sjeverne Dalmacije neprijatelj je namjeravao ostvariti svoj vjekovni san – izlazak na more. Osim toga nastojao je presjeći glavnu prometnu komunikaciju koja je preko Novskog ždrila vodila prema unutrašnjosti Hrvatske. Zbog toga ne čudi što je za prve ciljeve na zadarskom području izabrao sela Kruševo i Jasenice, jedina dva mjesta s potpuno hrvatskim pučanstvom u bivšoj općini Obrovac.

Stočna farma Ovčara u blizini Vukovara je postala sinonim stradanja u Domovinskom ratu. Na tom području je bio srpski logor smrti otvoren u jesen 1991. godine. Nakon pada Vukovara tu su mučene i ubijene sljedeće osobe:

Nemoguće mi je sažeti moj boravak u Hrvatskoj u jedan kratki članak. Ima materijala za cijelu knjigu, ali pokušat ću reći najbitnije.
 
U Hrvatsku smo došli 11. prosinca 1991. godine posredstvom organizacije NKW (Netherland Kroatian Workcommmunity). Dali su oglas u većim nizozemskim novinama tražeći dobrovoljce za borbu protiv srpske agresije u Hrvatskoj. U obzir su dolazili samo dobrovoljci koji su služili u nizozemskoj vojsci najmanje 14 mjeseci. Kriminalci ili neki džankiji nisu dolazili u obzir. Trebali smo djelovati kao UN u ostalim zemljama. Već smo drugi dan ustanovili da je to laž NKW-a. Krenuli smo u akciju na neprijateljski teritorij.

Trenutno se u Hrvatskoj provode tri akcije UNICEF-a. Velika akcija "Stop nasilju među djecom"  rezultat je istraživanja UNICEF-a koje je istaknulo jedan ozbiljan problem u školstvu, naime 30 % od 23.000 osnovnoškolaca koji su bili obuhvaćeni istraživanjem bilo je ili još uvijek je izloženo nekom obliku nasilja. Zabrinjavajući je i podatak da 11% školaraca često biva zlostavljano od svojih vršnjaka. Cilj akcije je bilo smanjiti nasilno i devijantno ponašanje da bi se svoj djeci osiguralo mirno i sretno djetinjstvo bez emocionalno-psihičkih posljedica. Akcija je pokrenuta 2003., a broj škola koji je bio uključen iznosio je 121 školu u 2004. godini. Edukacijom se je nastojalo podučiti nastavnike, roditelje i samu djecu kako pravodobno prepoznati nasilno ponašanje i učinkovito djelovati. Druga velika i plemenita akcija ide pod nazivom "Svako dijete treba obitelj". Obitelj je najvažnija polazišna točka u odgoju i razvoju djeteta.

OKRUŽENJE

Ujutro 25. listopada JNA je izvršila napad na Tordince, koji je branitelje uhvatio nespremne. Napadalo je 11 tenkova praćenih pješaštvom. Branioci su uništili 6 tenkova i značajan broj pješaka, kad im je počelo ponestajati streljiva. Kako bi popravila situaciju 109. br. HV je oko 17:00 sati započela napad na Ostrovo borbenom skupinom od oko 350 ljudi. Hrvati su bili odbijeni uz gubitke od 7 poginulih i 11 ranjenih vojnika. Sat vremena kasnije povukli su se i branitelji Tordinaca.

Između 8. i 11. listopada zapovjedništvo OZ Osijek pokušalo je još 3 puta pokrenuti 109. br. HV na akciju za deblokadu Vukovara. S ciljem provedbe te akcije dovučena su i pojačanja u živoj sili i tehnici s manje ugroženih područja OZO, ali više nego nedovoljna. Tri su puta neke od postrojbi određenih za napad odbijale izvršiti zapovijedi, a i da nisu to ih ne bi nikuda dovelo s obzirom na snagu postava JNA između Vinkovaca i Vukovara. Uz sva dostavljena pojačanja odnos snaga u pješaštvu, na planiranom navalnom pravcu, bio je oko 3:1 u korist JNA, a u mehanizaciji i još gori.

Uvođenjem svježih snaga JNA je povratila inicijativu na vukovarskom području te je 28. rujna obnovila napad na posljednje hrvatsko uporište u obuhvatu prometnice Šid-Vinkovci, Jankovce. Napad je izvodio oklopni element 1. proleter. gard. meh. br. iz Mirkovaca, ali je pritisak prekinut zahvaljujući diverzionom udaru 109. br. HV iz Đeletovaca i oštećenju triju tenkova. Na zapadnom dijelu Općine Vinkovci JNA je upotrijebila i kemijsko oružje, ali bez većeg uspjeha. Istog dana napadnut je i Vukovar iz Negoslavaca, Bršadina i šume Đergaj. I ta je navala odbijena, a neprijatelj je izgubio još jedan tenk.

Tijekom 24.8.1991. počeo se nazirati skori brzi slijed značajnih događaja. Zabilježena su pregrupiranja JNA postrojbi i pobunjenika, a 2 zrakoplova su napali silos «Đergaj» kod Bršadina, koji je bio pod osiguranjem ZNG-a. Tijekom prvog naleta vatra nije bila otvarana, ali pri drugom naletu napadači su naletjeli na olovni zid. Prema hrvatskim izvješćima oba su oborena, dok je JNA priznala gubitak jednog aviona.

Nakon masakra u B.Selu događaji su se ubrzali. Svakodnevni međunacionalni sukobi, skidanje hrvatskih zastava, prijetnje, barikade, pucnjevi, bombe, tuče, ubojstva, palež i sl. aktivnosti stvorile su atmosferu straha, nesigurnosti i nepovjerenja, kao i svojevrsni politički vakuum koji su pokušale ispuniti «institucije» pobunjenih Srba. Tako na objavu održavanja referenduma o samoodređenju Hrvatske, tzv. Srpsko nacionalno vijeće najavljuje 10. lipnja tzv. referendum o životu u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom», a taj biva održan 23. lipnja 1991. Nakon (očekivanog) uspjeha tzv. referenduma Velika narodna skupština Srba Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema donijela je Odluku o položaju srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u jugoslavenskoj zajednici, koja postaje punopravna časom odcjepljenja RH od SFRJ.