MI, NARODI UJEDINJENIH NARODA, ODLUČNI

• da spasimo buduće naraštaje od užasa rata, koji je dva puta tijekom našega života nanio čovječanstvu neizrecive patnje,
• da ponovno potvrdimo vjeru u temeljna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjeka, kao i u ravnopravnost velikih i malih naroda,
• da stvorimo uvjete potrebne za održavanje pravde i poštovanje obveza, koje proistjeću iz ugovora i ostalih izvora Međunarodnog prava,
• da potpomažemo socijalni napredak i poboljšanje životnih prilika u većoj slobodi

Republika Zimbabve je država na jugu Afričkog kontinenta koja graniči sa Južnoafričkom Republikom, Mozambikom, Zambiom i Botsvanom. Iako ta država ima oko 13 milijuna stanovnika i površinu veću od 390 000 km² BDP po glavi stanovnika joj je manji od 200 dolara.

Povijest Burme, danas službenog naziva Mianmar, obilježena je stalnim problemima. Do konca 19. stoljeća današnja Burma bila je razjedinjena na razna (manja) kraljevstva. Britanci, uplašeni Francuskim osvajanjima u Indokini koji bi mogli ugroziti Indiju, preventivno su vodili tri rata sa kraljevima Burme (Anglo-burmanski ratovi; prvi 1823.-26., drugi 1852. i treći 1885.-86.) koji su doveli do osvajanja i ujedinjavanja cijelog teritorija Burme pod britanskom krunom. Od kraja 19. st. Britanci sve više naseljavaju Indijce i Kineze koji ubrzo postaju dominatno stanovništvo u većim urbanim centrima. U to doba nerijetki su bili sukobi između tradiciji vjernog burmanskog stanovništva i njihovih kolonijalnih gospodara. U jednom takvom incidentu 1919. grupa budističkih redovnika iz Mandalaja pokušala je izbaciti iz hrama Britance koji su tamo ušli u obući. Vođa redovnika zbog tog je incidenta kasnije osuđen na doživotni zatvor ali se borba protiv kolonijalnih ugnjetavača od sada počela izjednačavati sa vjerom (Budizmom). Godine 1937. Burma je odvojena od Indijske kolonijalne uprave te postaje zasebna kolonija.

Tijekom Drugog svjetskog rata većina se svijeta ujedinila protiv zajedničkog neprijatelja, protiv nacizma. Nakon što je Hitler neočekivano napao Sovjetski savez Staljin je uz pomoć zapadnih saveznika izgradio respektabilnu Crvenu armiju. Sovjeti su tijekom 1944. i 1945. godine toliko ojačali da se u Europi počela voditi utrka za prestižom, koja će vojska kao prva ući u Berlin. Tijekom posljednijh bitaka zapadni su saveznici shvatili da se probudio usnuli ruski medvjed i da se granica komunizma opasno primiće Zapadu. Nakon rata odnosi među saveznicima su tolilko zahladjeli da je američki političar Bernard Baruch 1947. godine takvo stanje napetosti bez sukoba nazvao "hladni rat". Sljedeći su koraci bili osnivanje vojnih saveza. Tako su "zapadnjaci" osnovali NATO (1949. North Atlantic Treaty Organization), a komunisti Varšavski pakt (1955.). Dok su se države svijeta priklanjale i približavale jednom ili drugom savezu, nekolicina je svjetskih državnika pokušala, barem na papiru, ostati neutralna.