Od 5. svibnja do 7. svibnja 2010. u Novom Vinodolskom je održano XI. državno natjecanje iz povijesti. Ove godine škola domaćin bila je  Osnovna škola Ivana Mažuranića u  Novom Vinodolskom, čiji su se djelatnici i učenici  iskazali izuzetnom gostoljubivošću, dobrom organizacijom i stručnošću, što je dalo ovom natjecanju posebno ugodno i lijepo ozračje. Sve o djelovanju škole i povijesne skupine škole može se vidjeti na DVD-u  Državno Natjecanje iz povijesti 2010. koji su dobili svi sudionici natjecanja kao jedan od mnogobrojnih poklona škole, Primorsko-goranske županije i grada. Škola ima dugu tradiciju od preko 224 godine što je i razumljivo s obzirom da djeluje u gradu Frankopana, Mažuranića i Vinodolskog zakonika, a današnje djelovanje i rad škole moglo se je vidjeti kroz prigodni program škole na otvorenju, tijekom natjecanja i zatvaranju natjecanja. Treba istaći kako su se svi Novljani, svatko na svoj način, iskazali izuzetnom gostoljubivošću i time učinili boravak natjecateljima i mentorima, ugodnim.

Bjelovar, 2008., urednik Željko Pleskalt

Povijest hrvatskih pukovnija u sastavu vojske Habsburške Monarhije nije dovoljno istražena, a osobito je slabo prezentirana javnosti. Jedan od razloga je svakako taj što je većina izvora o njima na stranim jezicima, ali činjenica je i da se povjesničari tom temom slabo bave. Tako se pisanje vojne povijesti najčešće prepušta samim vojnicima, što rezultira preformalnim i presubjektivnim stilom pisanja, neprihvatljivim za širu čitalačku publiku. Takva je i knjiga koja se bavi 5. Križevačkom i 6. Đurđevačkom graničarskom pješačkom pukovnijom, tzv. „varaždinskim“ pukovnijama. Naime, ove dvije pukovnije od 1756. do 1871. pokrivale su prostor Varaždinskog generalata, a kasnije su spojene u 16. pješačku pukovniju, koja je i službeno nosila naziv Varaždinska.

U OŠ Donja Dubrava je u srijedu, 5. svibnja 2010. godine, održano edukativno predavanje za pedesetak učenika osmih razreda i njihove učitelje na temu "Počeci suvremene hrvatske države - kronologija događaja". Predavanje je organizirao profesor povijesti Mladen Tota. Uz učenike donjodubravske škole predavanje je odslušalo i osam učenika iz OŠ Draškovec sa svojom učiteljicom Natalijom Kalšan kako bi se bolje upoznali s ovom tematikom. Predavanje je održao Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata i jedna od najrelevantnijih osoba u Hrvatskoj vezano uz tu temu. Sa svojim pričama priključili su mu se i međimurski policajci, Tomislav Horvat, Marijan Mandlin i Tihomir Dominić, koji su proživjeli strahote i razaranje Vukovara.

Dokazivanje ili utvrđivanje činjeničnog stanja koje sam nastojao provesti u ovome radu utvrdilo je i proširilo moje spoznaje o karakteru i djelovanju Dinarske četničke divizije. S obzirom na svoj politički program koji je bio naznačen programskim osnovama četničkog pokreta, četnici su apsolutno bili dosljedni u svojoj politici genocida i etničkog čiščenja «nesrpskog» stanovništva sa prostora tzv. «srpskih zemalja» na zapadnoj crti Virovitica-Sisak-Karlovac-Ogulin-Karlobag.

U ovom radu pokušao sam opisati događaje koji su se zbivali u Međimurju posljednjih mjeseci 1918. godine. Zašto me zanimalo baš to razdoblje? Ovo razdoblje zanimalo me zato jer smatram da je ta godina jedna od ključnih godina u međimurskoj povijesti, godina koja je omogućila da Međimurje opet postane i ostane hrvatsko. Kada je Međimurje 1861. godine pripojeno Mađarskoj, u čijem je posjedu ostalo narednih 57 godina, Mađari su se svim silama trudili da mađariziraju ovaj najčišći hrvatski prostor. Iako su pri tome na raspolaganju imali sva sredstva – u tome nisu uspjeli. Ali, nisu bili ni suviše daleko od uspjeha, kao što je to u svojoj brošuri "Istina o Međimurju" zapisao dr. Ivan N. Novak.

Pred velikom ofenzivom NOVJ i Crvene armije oružane snage, koje su bile u službi okupatora, ubrzano su napuštale Srbiju. Preko područja sjeverne Hrvatske išao je glavni pravac povlačenja tih snaga s istoka na zapad. To su uglavnom bile Nedićeve (Srpski udarni korpus) i Ljotićeve jedinice (Srpski dobrovoljački korpus), te dio ostataka Mihailovićevih četnika. Povlačenje je bilo organizirano od strane Nijemaca, tako da je uspješno izvršeno prebacivanje do Slovenije. U Ilirskoj Bistrici je Dimitrija Ljotića dočekao Dobroslav Jevđević, koji je tamo već bio otprije sa svojom postrojbom.(1)