Parne lokomotive su već više od dvjesto godina u upotrebi i u nekim državama će još dugo prevoziti putnike i robu. Prvi pokušaji izrade lokomotive na parni pogon sežu u kraj XVIII. i početak XIX. stoljeća. Kako bi pojasnili razvoj lokomotive moramo pojasniti i opseg potreba zbog kojih je došlo do razvoja lokomotiva. vrijedan izvor za ovaj članak je bio serijal članaka u online izdanju novina „The Northern Echo“ koje su uz kritički osvrt prenosile tadašnje novinske natpise.

Uzroci i posljedice

Kronična i bezizgledna situacija u kojoj se kraljevina Poljska našla u 18. stoljeću imala je dugosežne uzroke u prošlosti. Poljska kao država formirana je u 10. stoljeću objedinjavanjem plemenskih saveza Poljana, Šlezijaca, Vislana, Pomorjana i drugih plemena koja su živjela na tom području. Temelje srednjevjekovnoj poljskoj državi udario je knez Mieszko, rodonačelnik dinastije Pijastovića. U 11. stoljeću Poljska postaje kraljevinom za Boleslava I. Hrabrog (1025.). Dinastija Pijastović vlada sve do kraja 14. stoljeća, kada posljednji Pijastović Kazimir III. Veliki (1310.-1370.) umire bez muških nasljednika.

Gettysburg 3. Srpnja: odlučujući juriši

Druga bitka za Culp's Hill

Tijekom noći 2./3. srpnja general Meade je održao sastanak s korpusnim zapovjednicima Vojske Potomac na kojem su odlučili zadržati aktualni položaj usprkos teškim udarcima pretrpljenim drugog dana okršaja. Iako se Meade odlučio na pasivnost, ipak je zapovjedio ofenzivno-defenzivnu akciju na Culp's Hillu, s ciljem izbacivanja Južnjaka iz osvojenih rovova. Osvojivši oslonac na spomenutom brdu Konfederati su se neugodno približili putu za Baltimore i bilo je nužno otjerati ih s te, potencijalno opasne, pozicije. Po završetku formalnog dijela sastanka Meade se obratio zapovjedniku II. korpusa, generalu Johnu Gibbonu, i saopćio mu svoje mišljenje da će Lee, ukoliko napadne, udariti na njegov položaj u centru budući da su juriši na oba sjevernjačka krila propali. Kako su događaji pokazali Meade je donio ispravan zaključak. Naime, Lee je namjeravao primijeniti isti koncept kao i 2. srpnja – istovremeni napad na sjevernjačko desno i lijevo krilo, ali zbog razvoja situacije ta je zamisao propala te je Meadovo predviđanje ispalo točno.

Gettysburg 2. srpnja: tri brda

Četiri mogućnosti

Budući da je nakon sukoba 1. srpnja Vojska Potomac stavljena u defenzivni položaj treba razmotriti mogućnosti strane koja je držala inicijativu – mogućnosti Vojske Sjeverne Virginije:

1. ostati pasivan i čekati neprijateljev potez;
2. zaobići neprijatelja i postaviti se između njega i Washingtona;
3. povući se, ili bolje rečeno premjestiti se, na zapad prema Chambersburgu i obroncima South Mountain (Južna planina);
4. preuzeti ulogu napadača i surovom snagom osvojiti trenutačni neprijateljev položaj.

Prva mogućnost to uopće nije niti bila, jer pasivnost Konfederata bi Unionistima ostavila slobodne ruke za bilo koju i bilo kakvu akciju. Pasivnost bi u danoj situaciji zapravo značila strateški poraz i kraj ofenzive jer bi inicijativa bila prepuštena protivniku. Lee bi mogao odstupiti u Virginiju taktički neporažen, ali izgubljenog rata, budući je Konfederaciji trebala odlučujuća pobjeda na bojnom polju (vidi: Bitka kod Gettysburga 1.-3.VII.1863. (1. dio)).

U posljednjoj godini američkog građanskog rata sjevernjački general Grant vodio je kampanju „Richmond-Petersburg“ često još poznatiju kao „Opsada Petersburga“. Petersburg je imao ključnu ulogu u opskrbi vojnika generala Leea i Richmonda, glavnog grada Konfederacije. Jedan od poznatijih detalja te kampanje je tzv. „bitka kod kratera“ u kojoj su Sjevernjaci potkopali i minirali položaje Južnjaka.

 Gettysburg 1. srpnja: dan neočekivanih okršaja

Jutro

Iako posljedica južnjačke ofenzive, bitka kod Gettysburga započela je slučajno. Saznavši položaje sjevernjačkih korpusa Lee koncentrira svoju vojsku kako bi neprijatelja dočekao u punoj snazi, no događaji su ga prestigli. Jedna od brigada iz divizije generala Henry Hetha je 30. lipnja pred Gettysburgom nabasala na sjevernjačku konjicu i povukla se bez borbe. Saznavši novosti general Hill, čijem III. korpusu je postrojba pripadala, naređuje Hethu da idućeg dana povede svoju diviziju u Gettysburg, izvidi situaciju i zaplijeni veliki transport cipela koji je, navodno, upravo stigao u gradić. Bilo je to protivno Leejevoj naredbi koja je zabranjivala započinjanje okršaja dok se čitava vojska ne okupi, ali obojica, Hill i Heth, su bili uvjereni kako se pred njima nalazi samo manja konjička postrojba koju će otjerati nakon kratke borbe. Ta je postrojba bila 1. konjička divizija generala Johna Buforda, prethodnica čitave sjevernjačke vojske koja je pristizala četirima putovima razasutim na potezu jug-jugoistok od Gettysburga, a zaposjela je grad po naređenju generala Meadea. Iako imenovan 27. lipnja, Meade je efektivno preuzeo zapovjedništvo tek 28. lipnja poslije podne.  Bilo je malo toga što je mogao učiniti, osim nastaviti pokret prema sjeveru, prema Gettysburgu, iz kojeg je Buford slao alarmantne poruke o koncentraciji neprijateljskih snaga. Kako su se putovi kojima su njegove kolone nastupale sastajali u Gettysburgu Meade, poput svog protivnika Leeja, određuje gradić kao mjesto okupljanja po kojem će odlučiti što dalje.

Prolog

Bitka kod Gettysburga bila je prekretnica Američkog građanskog rata (1861.-1865.). Bio je to prvenstveno sukob između industrijskog Sjevera i zemljoradničkog Juga, sukob industrijalaca i plantažera oko pitanja «besplatne», robovske radne snage. Trzavice između Sjevera i Juga trajale su čitavo desetljeće prije izbijanja oružanog sukoba, a uzrok im je bio uvođenje, odnosno sprečavanje uvođenja ropstva na novim teritorijama (zapad) . Obje su strane ispravno zaključile da će ropstvo, bez mogućnosti širenja, ubrzo oslabiti i nestati. To je bila jedna od glavnih točaka predsjedničke kampanje republikanskog kandidata Abrahama Lincolna 1860. godine. Njegova je izborna pobjeda bila povod za odluku o otcjepljenju u sedam južnih država čak i prije nego što mu je započeo mandat, a naknadno su im se pridružile još četiri robovlaničke države, dok se pet pograničnih robovlasničkih država odlučilo protiv secesije.

Napoléon se s 3 pisma obraća svome posinku, Eugène de Beauharnais, koji je bio sin iz prvog braka njegove supruge Josefine i generala de Beauharnais. Njega je Napoléon posinio i imenovao pod kraljem Italije, u čiji je sastav ušla Dalmacija. Imperator nije bio u Dalmaciji, a pisma je pisao iz svoga dvorca Saint-Cloud, koji se nalazi zapadno od Pariza, na pola puta prema Versaillesu.

Napoleon Bonaparte jedna je od ličnosti koje su obilježile povijest čovječanstva, te predmet brojnih rasprava. Zahvaljujući promidžbi u svoju korist, svojedobno je postao jako popularan među svojim vojnicima i širokim masama. Memoari „Besmrtnog Bonapartea“(2), kako su ga nazivale tadašnje novine, nastali kasnije na Svetoj Heleni bili su početak mita o Napoleonu koji će kasnije postati inspiracija brojnim autorima, od starijih književnika poput Tolstoja, Stendhala ili Balzaca do suvremenih autora čija su djela u novije vrijeme mnogo puta prilagođena za velike i male ekrane.

Revolucionarna Francuska okrenula je gotovo cijelu Europu protiv sebe. Između 1792. i 1806. borila se protiv četiriju koalicija i svaki put je trijumfirala. S Napoleonom na čelu, Francuska je uspostavila vlast u većem dijelu Europe, a zemlje koje su se našle pod njezinom vlašću susrele su se s njezinim liberalnim idejama i zakonima. Ali to je bila samo varka kojom se željela prikriti diktatura, tako da je stanovništvo tih zemalja uskoro počelo pružati otpor. Francuska se ispočetka protiv koalicija koje su osnovali njezini protivnici samo borila, ali tek je s Napoleonom prešla u napad. Velike suprotnosti i nesuglasice između saveznika pridonijele su njihovom porazu kao i vojska koja je bila organizirana po starim načelima.