Jovo (Čaruga) Stanisavljević rođen je 27. veljače 1897. godine u selu Bare kraj Orahovice. Zahvaljujući populariziaciji kroz dramu, kazališne komade, film i novo snimljeni dokuementarni film neki tog slavonskog pljačkaša i višestrukog ubojicu nepravedno nazivaju "slavonskim Robin Hoodom".

Četrdesetih godina osamnaestoga stoljeća u Europi se razbuktao Rat za austrijsku baštinu u kojemu su glavni protagonisti bili Austrija s jedne, te Prusija u savezništvu s Bavarskom i Francuskom s druge strane. Austrijska carica Marija Terezija u takvoj konstelaciji snaga nije imala gotovo nikakve šanse. Mlada i vladarski neiskusna stajala je nasuprot jednom od najvećih vojnih stratega toga vremena, Fridrika II. Pruskog, čovjeka koji je cijeli život odgajan u krutoj vojničkoj stegi pod paskom militaristički nastrojenog oca Fridrika Vlima I. U toj situaciji novoustoličenoj austrijskoj carici i hrvatsko-ugarskoj kraljici svaka je vojnička pomoć bila prijeko potrebna. Godine 1741., na samom početku sukoba za austrijsko nasljeđe, tu joj je neophodnu potporu pružio barun Franjo Trenk, osnovavši 29. travnja 1741. postrojbu od oko tisuću vojnika, koja je po svom osnivaču nazvana Trenkovi panduri.

U Splitu je 18. kolovoza 1450. rođen, kako ga je nazvao Ivan Kukuljević „otac hrvatske književnosti“, Marko Marulić. Bio je najstariji od devetero djece Nikole i Dobrice Pečenić, plemićke obitelji koja je svoje hrvatsko prezime tijekom petnaestog stoljeća latinizirala u De Marulis ili Marulus.

Osamnaesto stoljeće, kao doba prosvijećenog apsolutizma, iznjedrilo je mnoge istaknute ličnosti na različitim znanstvenim, kulturnim i gospodarskim područjima. U to su vrijeme djelovali i stvarali ljudi čija su djela i dostignuća cijenjena sve do današnjih dana. Jedan od njih bio je i hrvatski astronom, geodet, fizičar, hidrograf, matematičar, filozof, diplomat, arheolog, arhitekt i pjesnik Ruđer Josip Bošković, koji je svojim predanim radom - posebno u fizici, astronomiji i matematici - polučio uvažavanje svih tada relevantnih znanstvenih čimbenika i stekao svjetsku slavu. Proputovavši gotovo čitavu Europu ostavio je trag u mnogim zemljama, koje su njegove univerzalne znanstvene reference nagrađivale dopisnim ili stalnim članstvom u Akademijama znanosti od Pariza, Bologne, Londona do Sankt Petersburga.

Hrvatski političar Ante Starčević rođen je 23. svibnja 1823. godine u Velikom Žitniku blizu Gospića. Školovanje je započeo u Klancu, mjestu u Lici, a nastavio u Zagrebu, Senju i Pešti gdje doktorira filozofiju. Po povratku u Zagreb pridružuje se Ilirskom pokretu razočaran politikom bečkih vlasti prema Hrvatskoj.

Josip Broz rođen je 7. svibnja 1892. u selu Kumrovcu u Hrvatskom Zagorju. Sam Tito nije znao točan datum svog rođenja, pa se od vremena Narodnooslobodilačke borbe kao njegov rođendan češće slavio 25. svibnja koji je bio zapisan na njegovim vojničkim dokumentima iz doba prvog svjetskog rata. Kao sedmo od petnaestoro djece Franje i Marije Broz (rođene Javoršek) čini se da je imao teško djetinjstvo, osobito jer mu je otac zapao u dugove. Zbog toga je jedan dio djetinjstva proveo kod djeda u Sloveniji. Nakon povratka pohađa osnovnu školu u rodnom Kumrovcu. Godine 1907. na nagovor jednog rođaka odlučuje se poći u Sisak i tamo izučiti konobarski zanat. Ubrzo po dolasku u Sisak Broz se odlučuje promijeniti zanat te postaje bravarski pomoćnik. Tri godine sisačkog školskog života (1907.-1910.) ostat će Brozu u lijepom sjećanju. Nakon završetka svog zanatskog školovanja odlazi iz Siska trbuhom za kruhom tražeći uvijek bolja zaposlenja. Sljedećih nekoliko godina radi po raznim, većinom mehaničarskim radnjama u Hrvatskoj, Sloveniji, sjevernoj Italiji, Češkoj (tvornica Škoda), Austriji (Daimlerova tvornica automobila gdje je po vlastitom svjedočenju bio testni vozač), itd. Poslove je brzo mijenjao, ali je već tada proputovao dobar dio Europe i upoznao čari lagodnog života kojima se prepuštao kad god bi kupio novo odijelo i skupio dovoljno novca. Godine 1913. Josip Broz pozvan je na služenje vojnog roka te je iz Beča, na vlastitu molbu, prebačen u 25. domobranski puk u Zagrebu gdje ubrzo pohađa dočasničku školu te postaje mladi vodnik. U to doba čini se da je Brozu godila uniforma te je preko vojske naučio skijati i baviti se drugim „vojnim vještinama“. Tako je pred sam početak prvog svjetskog rata osvojio srebrnu medalju iz mačevanja na prvenstvu Austro-ugarske vojske.

Hrvatski crkveni reformator, povjesničar i teolog protestantizma Matija Vlačić Ilirik, latiniziranog imena Matthias Flacius Illyricus, rođen je 3. ožujka 1520. godine u Labinu, ali je većinu svoga života proveo izvan Hrvatske, poglavito u Njemačkoj.

Silvije Strahimir Kranjčević bio je čovjek koji, iako je završio gimnaziju, nikada nije maturirao, ali se zato svojim pjesničkim darom i poetskim izričajem svrstao među najcjenjenije hrvatske autore na polju književnosti. Rođen je 17. veljače 1865. godine u Senju. U rodnom je gradu započeo školovanje, a kako je htio postati svećenikom, 1883. odlazi na teološki studij u Rim, od kojega brzo odustaje te napušta Italiju, dolazi u Zagreb, upisuje tečaj i nakon godinu dana postaje učitelj. Kako u Hrvatskoj nije mogao naći posao odlučio je otići u Bosnu i nakon što je kao učitelj radio u nekoliko bosanskih gradova, stalno je prebivalište konačno našao 1893. godine u Sarajevu.

Ante Pavelić je tijekom svog života bio obrazovanjem odvjetnik, interesom političar pravaš, a najviše je upamćen kao poglavnik nacističke Nezavisne Države Hrvatske. Danas, skoro 50 godina nakon njegove smrti, neki ga ljudi u zabludi nazivaju hrvatskim velikanom. Povijesna istina je puno objektivnija i osobu koja je odgovorna za smrt stotina tisuća ljudi možemo zvati samo ratni zločinac.

Andrija Torkvat Brlić,  publicist, političar. Rođen u Slavonskom Brodu 15. svibnja 1826. Sin je Ignjata Alojza, brodskog jezikoslovca i pisca. U Brodu ide u pučku školu, nižu gimnaziju pohađa u Vinkovcima (1837./41.), a višu u Zagrebu za vrijeme kulminacije ilirskog pokreta. Kao talenitiranog gimnazijalca, biskup J. Haulik ga šalje u Beč na teologiju u Augustineum gdje priprema doktorat iz teologije. Sudjelujući u bečkoj revoluciji u ožujku 1848. okreće mu se životni put, napušta teologiju.