Prilikom izbora hraniva mora se dobro poznavati njihov kemijski sastav, kao i probavljivost
Peradarska proizvodnja je jedna od grana stočarske proizvodnje koja je u posljednjih nekoliko desetljeća doživjela najveći napredak. Kako navode iz Poljoprivredne savjetodavne službe RS, unaprjeđenje ove proizvodnje nastalo je najviše zahvaljujući selekciji i uzgoju genetski visokoproduktivnih sojeva i hibrida, ali i novim saznanjima i tehnologijama iz sektora hranidbe, držanja i zdravstvene zaštite ovih vrsta životinja.
"U usporedbi s ostalim nepreživačima, probavni trakt peradi je dosta drugačiji i relativno je kratak u odnosu na dužinu tijela, tako da se hrana u njemu vrlo kratko zadržava, svega oko 12 sati", navodi Darko Marković, kontrolni asistent u Resoru za pružanje stručnih usluga u poljoprivredi te dodaje da se njihova hranidba temelji na visokoprobavljivoj koncentriranoj hrani jer je aktivnost mikroorganizama u probavnom traktu minimalna, ali su zato troškovi hranidbe dosta visoki i iznose 60-65%.
Brojleri su mladi pilići koji s pet do sedam tjedana postižu tjelesnu masu oko dva kilograma, kada se kolju i na tržište isporučuju u obliku polutki, trupova i raznih dijelova kao što je: batak, nadbatak, prsa, krilca i drugo. Kod pripreme obroka za tovne piliće treba voditi računa da se zadovolje potrebe u energiji, proteinima, aminokiselinama, masnim kiselinama, vitaminima, mineralnim tvarima, kao i odnosu energije i aminokiselina.
Prilikom izbora hraniva mora se dobro poznavati njihov kemijski sastav, kao i probavljivost svakog hraniva, napominje Marković, istanuvši da se ona mogu podijeliti na energetska, proteinska, mineralna, premikse i ostale dodatke.
"Primarno energetsko hranivo u hranidbi tovnih pilića je kukuruz koji se u sastav koncentrirane smjese dodaje oko 60%. Sadrži sedam do devet posto proteina niske biološke vrijednosti, ali je lako probavljv. Ječam ima za oko 10% manju energetsku vrijednost od kukuruza i oko 10-12% više proteina, također niske biološke vrijednosti i daje se u količinama 5-10%", pojašnjava ovaj stručnjak i kaže da je prije upotrebe u hranidbi tovnih pilića, ječmu neophodno odstraniti osje (brkove).
Zob sadrži dosta sirove celuloze, pa zbog toga nije pogodna i u smjese se dodaje najviše do 10%. Pšenica je žitarica koja se manje koristi u hranidbi domaćih životinja, a više u prehrani ljudi. Ima najviše proteina od svih žitarica (10-15%), koji su bolje biološke vrijednosti i najčešće se koristi u kombinaciji s kukuruzom. Također, da bi se zadovoljile energetske potrebe tovnih pilića, u obroke se dodaju biljna ulja (najčešće suncokretovo i sojino) ili životinjske masti, ali u količinama ne većim od 10%.
Od proteinskih hraniva biljnog porijekla, najčešće se koriste sojini derivati: punomasni sojin griz, ekstrudirani punomasni griz, kao i sojine sačme i pogače. Sojina sačma sadrži do 50% proteina i ona je poslije kukuruza najzastupljenije hranivo u smjesama, a u obroke se može dodavati do 40%.
"Prije upotrebe u hranidbi tovnih pilića, soja se mora termički obraditi jer sadrži antinutritivnu tvar-tripsin inhibitor, koji se neutralizira visokim temperaturama. Suncokretova sačma ima 30-40% proteina i ima više aminokiseline metionina, a manje lizina nego sojina, pa je najbolje koristiti u kombinaciji ove dvije sačme", navodi Marković i kaže da se dodaje u manjim količinama jer pilići ne podnose visok sadržaj sirove celuloze, s obzirom na to da se na tržištu uglavnom može naći suncokretova sačma s djelomično oljuštenim sjemenom.
Od ostalih proteinskih hraniva biljnog porijekla, najčešće se koriste: stočni grašak, bob, lupina, a u smjese se može dodati i dehidrirano lucernino brašno, najviše do 5%. Od onih životinjskog porijekla, najviše se koristi riblje brašno, koje sadrži od 60-70% sirovog proteina, dobre biološke vrijednosti. Osim što sadrži esencijalne aminokiseline, riblje brašno sadrži i mineralne tvari Ca, P, Mn, Fe i J, vitamine B kompleksa, kao i dosta soli.
"Riblje brašno ima i svoje nedostatke: skupo je, ima neugodan miris koji prenosi na meso, podložno je kvarenju i može biti zaraženo salmonelom. Zbog neugodnog mirisa mora se potpuno isključiti iz posljednje faze tova", napominje stručnjak i kaže da mesno i mesno-koštano brašno imaju visok sadržaj proteina, dobrog aminokiselinskog sastava, ali se dosta rijetko koriste u smjesama.
Korištena stelja smanjuje rizik od salmonele u proizvodnji brojlera?
U posljednje vrijeme nerijetko se potpuno izostavljaju hraniva životinjskog porijekla iz smjesa, a aminokiseline se nadoknađuju dodavanjem sintetskih aminokiselina.
Od mineralnih hraniva najviše se koriste: stočna kreda, monokalcijev fosfat, dikalcijev fosfat i trikalcijev fosfat. U koncentrirana hraniva obavezno se dodaje i stočna sol (NaCl) od 0,25-0,30%.
Mikroelementi: željezo, mangan, kobalt, bakar, cink, selen, jod i vitamini (A, D, E i K, vitamini B kompleksa, vitamin C) ulaze u sastav premiksa, koji se uglavnom dodaje samo 1% u smjese.
U premikse još ulaze: antioksidansi, antibiotici, koksidiotik i biljni nosač. Hranidba tovnih pilića se može organizirati u dvije ili tri faze.
Tagovi
Autorica