Nakon šest decenija u ‘Zemlji Winnetoua’: Legenda živi

Čuveni Winnetou, poglavica Mascalero Apache indijanaca, sredinom aprila posjetio je  Starigrad – Paklenicu gdje se našao sa starim prijateljem, sada već ostarjelim članom plemena, s kojim se prije šest decenija družio na nekadašnjoj indijanskoj zemlji koja se danas nalazi na teritoriji Republike Hrvatske.

Radi se o akterima dokumentarnog filma “Zemlja Winnetoua” koja se snima na istim lokacijama na kojim je, u periodu od 1962. do 1968. godine, snimljeno 11 filmova o Winnetou na temelju romana Karla Maya, koji su prevedeni na više od 40 jezika i prodani u više od 200 miliona primjeraka. Svi su snimani na području bivše Jugoslavije, a, recimo, najgledaniji su filmovi svih vremena u Njemačkoj.

U dokumentarnom filmu koji prema ideji Zdravkovića i Zorana Katića, vlasnika muzeja o Winnetou u Starigradu – Paklenca, režira Igor Goić, su živi učesnici u snimanju serijala o Winnetou iz šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Jedanaest filmova snimljeno u ex Jugoslaviji

U ulozi Winnetoua nekad je bio Francuz Pierre Brice, a danas je to 46-godišnji njemački glumac Ivica Zdravković čiji su roditelji porijeklom iz Prokuplja kod Niša, koji od 2015. godine utjelovljuje lik pomenutog indijanskog poglavice, a zvijezda je Pullman Cityja, kaubojskog grada u Njemačkoj, gdje tumači glavni lik u predstavi “Winnetou”.

Ostarjeli indijanac je 79-godišnji Želimir Šarić iz Banja Luke, isti čovjek koji je bio u nekoliko scena (bio statista i kaskader) u filmu “Winnetou, priča prva – Zlato Apacha”, koji je sniman 1963. godine, a koji je režirao Harold Reinl.

“Na poziv producenta Zorana Katića i novog Winnetoua Ivice Zdravkovića boravio sam sa kolegom Slobodanom Rašićem Bobarom u Starigradu. Tamo smo upoznali Igora Goića, režisera dokumentarnog filma o serijalu o Winnetou koji se snimao u bivšoj Jugoslaviji. Sve se snima na istim lokacijama na kojim se snimao nekada prvi dio Winnetoua iz 1963. godine. Ja sam bio u ulozi indijanca, sada već ostarjelog pripadnika plemena Apachie, koji se sjeća kroz vrijeme i priča kako je to izgledalo. Istovremeno se osvrće na savremeni način života i govori o tome kako ljudi gube kontakt sa prirodom”, kazuje nam Želimir Šarić.

Iz Banja Luke su donijeli kanu kojeg su dekorisali u stilu kanua u kojem su Pierre Brice i Šarić veslali u filmu snimanom 1963. godine.

“Bile su divne scene tokom veslanja i plovidbe kroz kanjon Rio Pecosa to jest rijeke Zrmanje ispod Pariževačke glavice gdje je bio selo Apacha. Snimalo se nekoliko dana. Ja sam učestvovao na lokacijama gdje sam prije šest decenija bio u pratnji Winnetoua i Old Shatterhanda (koje su glumili tada Brice i Lex Barker; op.a.). Snimali smo u kanjonu Velebita ispod fascinantnih Tulovih greda i vrijeme nas je poslužilo. Društvo je bilo divno. Kratko, ali slatko. Bilo je i drugih ljudi koji su bili na lokacijama na kojim su oni učestvovali nekada”, pojašnjava Šarić.

 

Na pitanje da li mu je bilo teško nakon toliko vremena vratiti se u indijansku kožu, odgovara da mu je bilo puno teže poslije se “vratiti iz te indijanske kože u ovu svoju”.

“Nije bilo nikakvih problema da se čovjek uklopi. Kad sam se presvukao u indijansku odjeću i stavio periku, vratio sam se kroz vrijeme nazad. Uhvatila me tuga. Nema više glavnih glumaca. Pierre Brice je umro 2015, Lex Barker 1973, Marie Versini 2021, a Milivoj Popović Mavid  umro 1994. godine. Oni mene odozgo gledaju i čekaju da im dođem u vječna lovišta. pa da nastavimo igrati”, kaže Šarić.

Producent dokumentarnog filma Zoran Katić, vlasnik hotela “Vucko” i muzeja o Winnetou u Starigradu – Paklenica u Hrvatskoj, kaže da su se novi Winnetou Ivica Zdravković i on željeli vratiti “u ono vrijeme kada su ljudi imali poštovanja, kad se znao red, rad i disciplina, dobro i loše”, a ono što se “odvijalo šesdesetih godina prošlog stoljeća preslikati u današnje vrijeme i što možemo sami napraviti vezano oko državne suradnje Hrvatske i Njemačke”.

Čekaju ga da dođe u “vječna lovišta”

“U Njemačkoj je skoro 4,5 miliona registriranih fanova Winnetoua. Upoznali smo i vlasnika  grada Pullman Cityja koji je nedaleko od Münchena, s kim smo sve to i pokrenuli, a Ivica i ja smo krenuli u snimanje klipova i materijala koje smo poklonili državi Hrvatskoj da se promoviraju lokaliteti na kojim su snimani filmovi po djelima Karla Maya. Tu su između ostalih Plitvice i Krka, prirodne ljepote i nešto zbog čega bi turisti trebali doći. To je bila misao vodilja a ujedno, pošto imamo u Starigradu – Paklenici jedini muzej u ovom dijelu Europe o Winnetou i djelima Karla Maya, koji je jako dobro opremljen, postoje aranžmani već nekih deset godina da se posjećuju neki lokaliteti Nacionalnog parka Paklenice. Može se ići pješice, džipovima ili brodom”, priča Katić.

Objašnjava da bi u Banjoj Luci u desetom mjesecu trebala biti izložba kolumbijskog slikara Claudia Osorioa koji prati rad Ivice Zdravkovića kako u Pullman Cityju u Njemačkoj tako i dešavanja u Hrvatskoj gdje je njemački glumac dolaziio u nekoliko navrata. Ideja je da, ako bude mogućnosti se otvori muzej o Winnetou u blizini pomenutog bosanskohercegovačkog grada.

“Karl May je Nemac i on je izmislio Winnetoua. A onakav Winnetou kakvog mi znamo rođen je na prostoru bivše Jugoslavije, u sadašnjoj Hrvatskoj. Za to vreme, šesdesetih godina prošlog veka je bilo nešto veliko. Mladi ljudi iz cele Jugoslavije su dolazili da igraju indijance ili kauboje u tim filmovima. Zoran i ja smo želeli da okupimo ljude koji su nekad učestvovali u tim filmovima da ispričaju svoje priče. Glavni glumci su sve ispričali po hiljadu puta kako su snimali u to vreme. Želeli smo da naši ljudi ispričaju svoje impresije kako im je bilo”, kaže Ivica Zdravković.

Kaže da je srećan što je upoznao Želimira Šarića “koji je divan čovek” kojeg je prošle jeseni posjetio u Banjoj Luci, a sa kojim je dijelio scene u dokumentarnom filmu u kojim je nekad u kadru prije više od šest decenija bio nekadašnji Winnetou Pierre Brice. Hvali Igora Goića sa kojim se često razumio i bez izgovorene riječi.

“Želimir je bio indijanac koji je sedeo u kanuu sa Pierre Bricom. Dosta puta bio je pored glavnog glumca u filmu, prvom delu Winnetoua. Kada mi je u telefonskom razgovoru rekao da je glumio u filmu iz 1963. godine i poslao mi fotografije, oduševio sam se. Zar taj čovek postoji? S njim sedeti u kanuu, deliti istu scenu, za mene je ogromna stvar. Ponosan sam”, naglašava Zdravković.

U Pullman Cityju svake godine igra se nova predstava o Winnetou. Svakodnevno u periodu od juna do septembra igraju se te predstave u kojim je glavni glumac Ivica.

Nakon završetka snimanja dokumentarnog filma “Zemlja Winnetoua”, montaža će se raditi u Njemačkoj.

Postoje planovi da kad se završi postprodukcija i sinhronizacija taj film promoviše dodatno dio Hrvatske gdje se Winnetou snimao. Zato se taj dio i zove Winnetouva zemlja. Od Plitvica preko kanjona Zrmanje do slapova Krke. To bi zasigurno doprinijeto većem ugledu i razvoju turizma na tom područiju.

Legenda o Winnetou i dalje živi

“Na ovim našim prostorima nismo svjesni koliko se taj mit Winnetoua i Karla Maya, a 2024. je 112 godina od njegove smrti, koliko su popularni u Njemalčkoj. Ne možete vjerovati koliko ljudi dolazi sa djecom u Pullman City i uživaju u svemu.

Obezbjedili su i indijanske šatore za spavanje, kaubojske kočije, konje za jahanje… Isceniraju razne situacije i ponavljaju scene iz filmova o Winnetou, borbe između indijanaca i kauboja. Vrhunska atmosfera vlada tamo i zabava je za sve uzraste”, poručuje Želimir Šarić.

Zahvaljujući glumcu Ivici Zdravkoviću, ljudima iz kaubojskog grada Pullman Cityja, ljubiteljima romana Karla Maya, svih onih koji uživaju u westernima, pa i onih koji održavaju sjećanje na izmišljenog indijanskog poglavicu, te one koji održavaju muzej u Starigradu, legenda o Winnetou živi i dalje.