Malpighiales
Malpighiales je jedan od najvećih redova cvjetnica iz razreda Magnoliopsida, divizija Tracheophyta, carstvo Plantae.[1] Ima oko 36 porodica sa oko 16.000 vrsta, što čini oko 7,8% svih eudikotiledona.[2][3]
| Malpighiales | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Malpighiales Juss. ex Bercht. & J. Presl |
| porodice | |
| |
| Sinonimi | |
| Rhizophorales Tipski rod: Malpighia L. | |
Red je vrlo raznolik, jer sadrži veoma različite biljke, kao što su vrba, ljubičica, rod Poinsettia i biljka koke, a teško ih je povezati, osim molekulskofilogenetičkih analiza. Nije dio niti jednog klasifikacijskog sisteme koji se temelji samo na morfologiji biljaka. Proračuni na bazi molekulskog sata procjenju porijeklo njihove matične grupe na prije otprilike 100 miliona godina, a reda Malpighiales na prije oko 90 miliona godina.[4]
Malpighiales se dijele na 32 do 42 porodice, zavisno od toga kojem je kladusu u redu dodijeljen taj taksonomski rang.[5] U APG III sistemu, prepoznato je 35 porodica.[6] Medusagynaceae, Quiinaceae, Peraceae, Malesherbiaceae, Turneraceae, Samydaceae i Scyphostegiaceae konsolidirane su u ostale porodice. Do sada je najveća Euphorbiaceae, sa oko 6.300 vrsta u 245 rodova.[7]
U 2009, istraživanja sekvenci DNK u 13 gena, 42 porodice smještene su u 16 grupa, veličine od jedne do 10 porodica. Odnosi između tih 16 grupa ostaju slabo riješeni.[5] Malpighiales i Lamiales su dva velika reda čiji filogenija, još uvijek, ostaje uglavnom neriješena.[8]
Ograničavanje=
urediMalpighiales je monophyletski red, a u molekularnim filogenetičkim studijama dobija snažnu statističku podršku.[2] Otkad je objavljen APG II sistem, 2003., urađene su male promjene u oghraničavanju obima reda. Porodica Peridiscaceae proširena je od dva roda u tri, a potom u četiri i prebačena je u Saxifragales.[5][9]
Rodovi Cyrillopsis (Ixonanthaceae), Centroplacus (Centroplacaceae), Bhesa (Centroplacaceae), Aneulophus (Erythroxylaceae), Ploiarium (Bonnetiaceae), Trichostephanus (Samydaceae), Sapria (Rafflesiaceae), Rhizanthes (Rafflesiaceae) i Rafflesia (Rafflesiaceae) dodani su ili potvrđeni kao članovi reda Malpighiales do kraja 2009.
Promijenjena su i neka su razgraničenja porodica, a što je najvažnije, segregacija Calophyllaceae iz Clusiaceae sensu lato, onda kada je dokazano da je ova druga parafiletska. Postoje i neke razlike u mišljenju o razgraničenju porodica. Naprimjer, Samydaceae i Scyphostegiaceae mogu se prepoznati kao porodice ili uključene u veliku verziju Salicaceae.[10]
Grupu je teško fenotipski okarakterizirati zbog jasne morfološke raznolikosti, u rasponu od tropskih holoparazita s divovskim cvjetovima, stablašica umjerenog pojasa i biljkama sa sitnim, jednostavnim cvjetovima.[2] Vrste sa nazubljenim listovima s jednom venom ulaze u sužen i često otpadajući vrh (tj. violoidni, salicoidni ili teoidni).[11] U rodovima Balanopsu i Dihapetalum, nedavno je otkriven i zejlanol.[12] Oni su u kladusu balanops (zvanom Chrysobalanaceae sl.). Parijetalni podred (kluzioidni kladus i Ochnaceae s.l. bili su također dio Parietalesa) odgovara uobičajenim violama kao i osam od 10 porodica reda, skupa sa Salicaceae. Tih osam (Achariaceae, Violaceae, Flacourtiaceae, Lacistemataceae, Scyphostegiaceae, Turneraceae, Malesherbiaceae i Passifloraceae) obično se smatraju srodnim redom ili podredom magnolijama;[13] nalaze se u ovoj većini izvedenih podredova, tako da su osam (od 10) porodica ovog podreda u grupi Violales. Porodica Flacourtiaceae pokazala se polifiletskom jer su cijanogeni članovi smješteni u Achariaceae, a oni sa salicoidnim zupcima prebačeni u Salicaceae. Scyphostegiaceae, koje imaju samo jedan roda (Scyphostegia) pripojene su u Salicaceae.[14]
Filogenija
uredi2009
urediFilogenija reda Malpighiales, na njenoj osnovnoj i najdubljoj razini, do sada neriješena politomija od 16 kladusa.[2] Procijenjeno je da će za njeno potpuno razjašnjenje biti potrebni podaci o najmanje 25.000 baznih parova u sekvencama DNK, po taksonu.[15] Slična je situacija i sa redom Lamiales, koji se detaljno analizira.[16]
Filogenetsko stablo u nastavku je iz rada Wurdacka i Davisa (2009). Poželjna statistička podrška za svaku granu je 100%, a brojevi u kladogramu označavaju moguće granice variranja pokazatelja podrške.
| Malpighiales |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
2012
urediU 2012, Xi et al. uspjeli su dobiti bolje filogenetsko stablo od prethodnika, korištenjem podataka o velikom broju gena. U analizu uključili su 82 plastidna gena iz 58 vrsta (zanemarili su problematične Rafflesiaceae), uz aposteriorne dijelove, koji su identificirane primjenom modela pristrasnosti u analizi smjese. Xi i suradnicu identificirali su 12 dodatnih i tri glavna, bazna kladusa.[17][18]
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Promjene u klasifikaciji Grupe za filogeniju angiospermi iz 2016 (APG IV) odnosile su se na uključivanje Irvingiaceae, Peraceae, Euphorbiaceae i Ixonanthaceae, skupa sa kladusom COM iz fabida (roside I) u malvide (roside II).[19]
Reference
uredi- ^ Angiosperm Phylogeny Group (2016). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV". Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1–20. doi:10.1111/boj.12385. ISSN 0024-4074.CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
- ^ a b c d Endress et al 2013.
- ^ Stevens 2020.
- ^ Susana Magallón; Amanda Castillo (2009), "Angiosperm diversification through time", American Journal of Botany, 96 (1): 349–365, doi:10.3732/ajb.0800060, PMID 21628193 Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ a b c Kenneth J. Wurdack; Charles C. Davis (2009), "Malpighiales phylogenetics: Gaining ground on one of the most recalcitrant clades in the angiosperm tree of life", American Journal of Botany, 96 (8): 1551–1570, doi:10.3732/ajb.0800207, PMID 21628300 Nepoznati parametar
|lastauthoramp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ Angiosperm Phylogeny Group (2009). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III". Botanical Journal of the Linnean Society. 161 (2): 105–121. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.00996.x.
- ^ Alan Radcliffe-Smith. 2001. Genera Euphorbiacearum. Royal Botanic Gardens, Kew: Richmond, England.
- ^ Soltis, Douglas E.; Soltis, Pamela S.; Endress, Peter K.; Chase, Mark W. (2005), Phylogeny and Evolution of the Angiosperms, Sunderland, MA, USA: Sinauer, ISBN 978-0-87893-817-9
- ^ Soltis, Douglas E.; Clayton, Joshua W.; Davis, Charles C.; Gitzendanner, Matthew A.; Cheek, Martin; Savolainen, Vincent; Amorim, André M.; Soltis, Pamela S. (2007). "Monophyly and relationships of the enigmatic family Peridiscaceae". Taxon. 56 (1): 65–73.
- ^ Mac H. Alford. 2007. "Samydaceae Arhivirano 3. 8. 2020. na Wayback Machine". Version 6 February 2007". In: The Tree of Life Web Project.
- ^ Judd, W.S.; Olmstead, R.G. (2004). "A survey of tricolpate(eudicot) phylogenetic relationships". Am. J. Bot. 91: 1627–1644. doi:10.3732/ajb.91.10.1627. PMID 21652313.
- ^ Darbah, V. F.; Oppong, E. K.; Eminah, J. K. (2012). "Chemical investigation of the stem bark of Dichapetalum magascariennse Poir". International Journal of Applied Chemistry. 8 (3): 199–207.
- ^ Brummitt, 1992. Vascular Plant Families and Genera. Kew.
- ^ Christenhusz et al 2017.
- ^ Shuguang Jian; Pamela S. Soltis; Matthew A. Gitzendanner; Michael J. Moore; Ruiqi Li; Tory A. Hendry; Yin-Long Qiu; Amit Dhingra; Charles D. Bell; Douglas E. Soltis (2008), "Resolving an Ancient, Rapid Radiation in Saxifragales", Systematic Biology, 57 (1): 38–57, doi:10.1080/10635150801888871, PMID 18275001 Nepoznati parametar
|last-author-amp=zanemaren (prijedlog zamjene:|name-list-style=) (pomoć) - ^ Wortley, Alexandra H.; Rudall, Paula J.; Harris, David J.; Scotland, Robert W. (2005). "How Much Data are Needed to Resolve a Difficult Phylogeny? Case Study in Lamiales". Systematic Biology. 54 (5): 697–709. doi:10.1080/10635150500221028. PMID 16195214. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|1=(pomoć) - ^ Catalogue of Organisms: Malpighiales: A Glorious Mess of Flowering Plants
- ^ Xi, Z.; Ruhfel, B. R.; Schaefer, H.; Amorim, A. M.; Sugumaran, M.; Wurdack, K. J.; Endress, P. K.; Matthews, M. L.; Stevens, P. F.; Mathews, S.; Davis, C. C. (2012). "Phylogenomics and a posteriori data partitioning resolve the Cretaceous angiosperm radiation Malpighiales". Proceedings of the National Academy of Sciences. 109 (43): 17519. doi:10.1073/pnas.1205818109. PMC 3491498. PMID 23045684.
- ^ APG IV 2016.
Bibliografija
uredi- Christenhusz, Maarten J. M.; Fay, Michael F.; Chase, Mark W. (2017). "Salicaceae". Plants of the World: An Illustrated Encyclopedia of Vascular Plants. University of Chicago Press. str. 329–330. ISBN 978-0-226-52292-0.
- Angiosperm Phylogeny Group IV (2016). "An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG IV". Botanical Journal of the Linnean Society. 181 (1): 1–20. doi:10.1111/boj.12385.
- Cai, Liming; Xi, Zhenxiang; Amorim, André M.; Sugumaran, M.; Rest, Joshua S.; Liu, Liang; Davis, Charles C. (januar 2019). "Widespread ancient whole-genome duplications in Malpighiales coincide with Eocene global climatic upheaval". New Phytologist. 221 (1): 565–576. doi:10.1111/nph.15357.
- Endress, Peter K.; Davis, Charles C.; Matthews, Merran L. (maj 2013). "Advances in the floral structural characterization of the major subclades of Malpighiales, one of the largest orders of flowering plants". Annals of Botany. 111 (5): 969–985. doi:10.1093/aob/mct056.
- Cole, Theodor C H (2018). "Malpighiales Phylogeny Poster". Pristupljeno 27. 4. 2020.CS1 održavanje: ref=harv (link)
Vanjski linkovi
uredi
