Nuh
Nuh (arapski: نوح) jest lik iz Biblije (Noa)[1] i Kur'ana, odabrani prorok ili poslanik. Biblijska priča o Noi sadržana je u Knjizi postanka, dok Kur’an sadrži cijelu suru s imenom Nuh. U Knjizi postanka Noa je spasio samo svoju porodicu, sebe i po dva predstavnika svake životinjske vrste, dok se u islamskim izvorima navodi da je spasio još 72 člana Nuhove vjerske zajednice.[2]
U islamu, uz Ibrahima, Musaa, Isaa i Muhammeda, Nuh je jedan od petorice najodabranijih poslanika (Ulul-'azm).
Islamski prikaz
urediDio kapitalnog historijskog djela Početak i kraj klasičnog islamskog pisca i učenjaka Ibn Kesira se zove Kazivanje o vjerovjesnicima, u kojem je na nekoliko desetina stranica navedeno dosta islamskih tradicionalnih predaja vezano za poslanika Nuha.[3] Neke od tih predaja su i hadisi. Po islamskom učenju Nuh (نوح) je sin Lameha, a on sin Metuzalema, koji je sin Henoha (Idris), sina Jareda, koji je sin Malalela, a on sin Kenana, sina Enoša; on je sin Šita, koji je sin Adema, oca čovječanstva.
Kur'an na dosta mjesta govori o ovom poslaniku koji spada u takozvane Ulul-Azm (odabrane poslanike). Među tzv. ulul-azm spadaju također Ibrahim, Musa, Isa, Muhammed. U kur'anskoj predaji kaže se da je narod Benu Rasib imao nekoliko božanstava koje su obožavali. Tako se navodi da su imali idole: "Veda", "Suva'a", "Jegus", "Jeu'ka" i "Nesra". Također se navodi da je Nuh dobio poslanstvo u 50-oj godini života, a po drugim mišljenjima u 350-oj:
- I mi smo poslali Nuha njegovom narodu, pa je među njima ostao hiljadu, manje pedeset godina, pa ih je zadesio potop dok su činili nasilje. (Kur'an, sura El-Ankebut, 14. i 15. ajet).
Nakon što je Bog (Allah) poslao Nuha da opominje svoj narod da se kloni loših djela, nasilja jednih prema drugima, politeizma, kao i da se vrate obožavanju jednog Boga, kaže se da je bezuspješno to radio 950 godina (po islamskom vjerovanju prijašnji narodi su bili viši i duže su živjeli nego moderni čovjek).
Nakon toga dolazi naredba Nuhu da gradi lađu, u koju će dovesti po par od svake životinje. On i malobrojna zajednica vjernika (72 muškarca i žene) počinju taj veliki projekat:
- I on je pravio lađu, kad god bi kraj njega prolazile glavešine naroda njegovog, izrugivali bi mu se. (Kur'an, sura Hud, 36. ajet).
Ibn-Abbas kaže da je lađa bila duga hiljadu i dvije stotine aršina (1 aršin je 68 cm), široka šest stotina aršina. Imala je tri sprata, a sa gornje strane je bila zaštićena pokrivačem:
- Pa smo nebeska vrata otvorili vodi koja je neprekidno lila, i učinili da iz zemlje provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i određeno. A njega smo na lađi nosili, od dasaka i klinaca. (Kur'an, El-Kamer, 10-13).
U predajama se navodi i da je Nuhov sin Jam (Kenan) također potopljen i da nije vjerovao ocu.
Nakon putovanja od 150 dana (Katade) lađa je pristala na brdu El-Džudijj. Vjeruje se da je to planina Ararat u Turskoj.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Knjiga postanka, Biblija
- ^ Nuh (sura)
- ^ Ibn Kesir. Početak i kraj, Kazivanje o vjerovjesnicima.
