Sumejja
| Dio serije članaka o |
| islamu |
|---|
 |
Sumejja (arapski:سمية بنت خياطّ) (oko 550 - 615), u Islamu poznata kao prvi šehid[1][2][3] i jedna od prvih koja je javno obznanila pripadnost islamu.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Period prije prihvatanja islama
[uredi | uredi izvor]Pretpostavlja se da je rođena negdje oko 550. godine. Nije zabilježeno mjesto rođenja ali se zna da je bila Etiopljanka.
Prije prelaska na islam, Sumejja je prvobitno bila rob u vlasništvu Ebu Huzejfe ibn Mugira. Ebu Huzejfe joj je dopustio da stupi u brak sa Jasirom ibn Amirom, koji je bio Jemenac i koji je nakon dolaska u Mekku bio pod zaštitom Ebu Huzejfe.[4][5] U braku sa Jasirom, Sumejja je dobila sina Ammara, jednog od prvih sljedbenika Muhammeda i jednog od prvih koji je obznanio svoju pripadnost islamu. Zajedno sa svojim sinom, bila je među prvih sedam osoba koje su javnosti obznanili vjeru u Allaha a uz Hatidžu i prva žena muslimanka.
Prihvatanje islama
[uredi | uredi izvor]Ubrzo nakon što je Muhammed počeo primati objavu i pozivati u islam, Sumejja je bila od onih koji su prepoznali istinu i prihvatili je. U početku je to bila tajno da bi nakon obznanjivanja prihvatanja islama od strane drugih, poslije Muhammeda, Ebu-Bekra, Bilala, Ammara, Mikdada i Suhejba, Sumejjja postala 7. osoba koja je javno obznanila prihvatanje islama.[6][7]
Nakon javnog obznanjivanja prihvatanja islama, prvi muslimani su izloženi raznim vrstama vrijeđanja i tortura od strane mušrika. Isti slučaj se desio i sa Sumejjom i njenom porodicom. Dodijeljena je Ebu Džehlu, nevjerniku i velikom protivniku Muhammeda i širenja islama. Podvrgnuta je različitim vrstama mučenja sa ciljem da se odrekne vjere u jednog boga. Istrajavala je u svojoj vjeri, što je još više ljutilo neprijatelje islama, koji su se nadmetali kako da je okrutnije kazne. Muhammed bi, prolazeći pored Jasirove porodice koja je ponižavana i mučena, ne mogavši im pomoći, tješio ih riječima: Strpite se o porodico Jasirova, vas čeka mjesto u džennetu.[7][8][9]
Smrt
[uredi | uredi izvor]Jedne prilike Ebu Džehl, kada je vidio da je Sumejja nepokolebljiva i nepopustljiva u svojoj vjeri i odanosti jednom bogu, iz prevelike mržnje prema islamu i njegovim sljedbenicima, vrijeđajući je, uzeo je koplje i snažnim zamahom zabio ga u njeno tijelo. Usljed smrtonosne rane, istog trena preselila je na ahiret čime je postala prvi šehid u islamu.
Historijske zabilješke
[uredi | uredi izvor]Najranije spominjanje slučaja Sumejje i njene smrti nalazimo u djelu Ibn Ishaka,[10] arapskog historičara koji je živio u Medini u 8. vijeku. U svom djelu Biografija Božijeg Poslanika (Siratu Rasulullah),[11][12] spominje ovaj slučaj. Iako se njeno ime u ovom djelu ne spominje eksplicitno, do zaključka o njenom imenu se dolazi činjenicom da je za njenog sina Ammara Ibn Ishak koristio termin sin Sumejje.[13]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Muhammad ibn Saad. Kitab al-Tabaqat al-Kabir vol. 8. Translated by Bewley, A. (1995). The Women of Madina, pp. 185-186. London: Ta-Ha Publishers.
- ^ Muhammad ibn Saad. Kitab al-Tabaqat al-Kabir vol. 3. Translated by Bewley, A. (2013). The Companions of Badr, p. 178. London: Ta-Ha Publishers.
- ^ Razwy, Sayed A.A. (1997). "Ammar ibn Yasser was also one of the earliest converts to Islam. As noted before, his mother and father were tortured to death by the pagans in Makkah. They were the first and the second martyrs of Islam, and this is a distinction that no one in all Islam can share with them.". A restatement of the history of Islam & Muslims : C.E. 570 to 661. Stanmore, Middlesex: World Federation of KSI Muslin Communities. ISBN 0950987913. Pristupljeno 31. 7. 2014.
- ^ Ibn Saad/Bewley vol. 3 p. 188
- ^ Tabari/Landau-Tasseron pp. 29, 116-117
- ^ Ibn Saad/Bewley vol. 3 178
- ^ a b Ammar ibn Jasir: Čovjek kojeg je Pejgamber zvao lijepi, čisti i pedantni Arhivirano 3. 2. 2016. na Wayback Machine Pristupljeno 9.7.2016.
- ^ Ibn Ishaq/Guillaume p. 145.
- ^ Ibn Saad/Bewley vol. 3 p.190.
- ^ Robinson 2003, p. xv
- ^ Ibn Ishaq/Guillaume p. 143.
- ^ University of Wisconsin-Madison
- ^ Ibn Ishaq/Guillaume p. 229.