Dijete
S biološkog aspekta, dijete je ljudsko biće u periodu od rođenja do puberteta,[1] dok se u pravnim definicijama djetetom smatra maloljetnik, tj. osoba mlađa od doba punoljetnosti. Pravna definicija djeteta općenito se odnosi na maloljetnika, inače poznatog kao osobu mlađu od punoljetnosti.[1] Djeca općenito imaju manje prava i odgovornosti od odraslih. Klasifikovani su kao nesposobni za donošenje ozbiljnih odluka.
Riječ dijete također može označavati vezu s roditeljem, starateljem (kao što su sinovi i kćeri bilo koje dobi)[2] metaforički, autoritet ili pripadnost nekoj grupi u klanu, plemenu ili religiji. Ta riječ može se odnositi i na osobu na koju jako utječe određeno mjesto, vrijeme ili okolnosti, npr. "dijete prirode", "dijete 60-ih" i sl.[3]
Pravne, biološke i društvene definicije
[uredi | uredi izvor]
UN-ova Konvencija o pravima djeteta definira dijete kao "ljudsko biće mlađe od 18 godina, ukoliko se, prema zakonima koji se primjenjuju na djecu, punoljetnost ne stiče ranije".[4] Konvenciju su ratificirale 192 od 194 zemlje članice UN-a. Biološki, dijete je bilo ko u dobi između rođenja i puberteta ili u razvojnom periodu djetinjstva, između faza novorođenčeta i odrasle dobi.
Shvatanje djetinjstva kao faze različite od zrelosti počelo se pojavljivati u 16. i 17. stoljeću. Društvo je djecu počelo posmatrati ne kao minijaturne odrasle ljude nego kao osobe nižeg nivoa kojima je potrebna zaštita, ljubav i njega od strane odraslih. Ova promjena može se pratiti u slikarstvu: u Srednjem vijeku djeca su na slikama prikazivana kao minijaturni odrasli ljudi bez dječijih karakteristika. U 16. stoljeću, pak, slike djece počele su dobijati izrazit dječiji izgled. Od kasnog 17. stoljeća naovamo djeca su prikazivana u igri. Igračke i knjige za djecu također su se počele pojavljivati u ovo vrijeme.[5]
Faze razvoja djece
[uredi | uredi izvor]Rano djetinjstvo
[uredi | uredi izvor]Rano djetinjstvo slijedi nakon faze dojenčadi i počinje od 3. godine života, kada dijete počinje samostalno govoriti ili koračati[6][7] i traje otprilike do 6. ili 7. godine života. Međutim, prema Nacionalnoj asocijaciji za obrazovanje male djece, rano djetinjstvo uključuje i dojenčad . U ovoj fazi djeca uče kroz posmatranje, eksperimentiranje i komunikaciju s drugima. Odrasli nadgledaju i podržavaju razvojni proces djeteta, što će potom dovesti do djetetove autonomije. Takođe tokom ove faze stvara se jaka emocionalna veza između deteta i roditelja ili staratelja. Djeca također kreću u predškolsku i vrtićku školu u ovom uzrastu, a time počinje i njihov društveni život.
Srednje djetinjstvo
[uredi | uredi izvor]Srednje djetinjstvo počinje oko 6. godine, približno uzrastu osnovne škole. Završava se oko 9. ili 10. godine.[8] U ovom periodu djeca se socijalno i psihički razvijaju. Oni su u fazi u kojoj stječu nove prijatelje i stječu nove vještine koje će im omogućiti da postanu samostalniji i poboljšaju svoju individualnost. Tokom srednjeg djetinjstva djeca ulaze u školske godine, gdje im se predstavlja drugačiji ambijent od onoga na koji su navikli. Ovo novo okruženje stvara nove izazove i lica za djecu.[9] Po ulasku u školu na vidjelo izlaze psihički poremećaji koji se inače ne bi primijetili. Mnogi od ovih poremećaja uključuju: autizam, disleksiju, diskalkuliju i ADHD.[10]: 303–309 Specijalno obrazovanje, najmanje restriktivno okruženje, odgovor na intervenciju i individualizirani obrazovni planovi su specijalizovani planovi za pomoć djeci sa smetnjama u razvoju.[10]:310–311
Srednje djetinjstvo je vrijeme kada djeca počinju shvaćati odgovornost i počinju da ih oblikuju vršnjaci i roditelji. Poslovi i odgovornije odluke dolaze u ovo vrijeme, pa tako i društveno poređenje.[10]: 338 Zajedno sa društvenim poređenjem dolazi i društvena igra. Uz društvenu igru dolazi učenje i podučavanje. Tokom društvene igre, djeca uče i uče jedni od drugih, često kroz posmatranje.[11]
Kasno djetinjstvo
[uredi | uredi izvor]Predadolescencija je faza ljudskog razvoja nakon ranog djetinjstva i prije adolescencije. Predadolescencija se obično definiše kao uzrast od 9 do 12 godina, koji se završava glavnim početkom puberteta, s pojavom markera kao što su menarha, spermarhe i vrhunac visinske brzine. Ove promjene se obično javljaju između 11-14 godina. Može se definisati i kao period od 2 godine prije većeg početka puberteta.[8] Predadolescencija može donijeti vlastite izazove i tjeskobe. Predadolescentna djeca imaju drugačiji pogled na svijet od mlađe djece na mnogo značajnih načina. Obično je njihov pogled na život realističniji od intenzivnog, fantazijsko orijentisanog svijeta najranijeg djetinjstva. Predadolescenti imaju zrelije, razumnije, realistične misli i postupke: 'najosjetljivija faza razvoja...dijete je sada mnogo manje emocionalno biće.'[12] Predadolescenti mogu drugačije gledati na ljudske odnose (npr. mogu primijetiti manjkavosti autoriteta). Pored toga, oni mogu početi da razvijaju osećaj samoidentiteta i da imaju povećan osećaj nezavisnosti: „mogu da se osećaju kao pojedinac, a ne više „samo jedan od članova porodice“.“[13]
Faze razvoja nakon djetinjstva
[uredi | uredi izvor]Adolescencija
[uredi | uredi izvor]Adolescencija se obično određuje između početka puberteta i zakonske zrelosti: uglavnom odgovara tinejdžerskim godinama (13-19). Međutim, pubertet obično počinje prije tinejdžerskih godina. Iako je biološki dijete ljudsko biće između faze rođenja i puberteta,[1] adolescenti se zakonski smatraju djecom, jer obično nemaju prava odraslih i još uvijek moraju pohađati obavezno školovanje u mnogim kulturama, iako to varira. Početak adolescencije donosi različite fizičke, psihičke i promjene u ponašanju. Kraj adolescencije i početak odraslog doba razlikuje se u zavisnosti od zemlje i funkcije, pa čak i unutar jedne nacionalne države ili kulture mogu postojati različite dobi u kojima se pojedinac smatra dovoljno zrelim da mu društvo povjeri određene zadatke.
Stavovi prema djeci
[uredi | uredi izvor]Društveni stavovi prema djeci razlikuju se u različitim kulturama svijeta i oni su mijenjali tokom vremena. Studija iz 1988. o evropskim stavovima o centralitetu djece pokazala je da su u Italiji djeca više u centru pažnje nego u Holandiji, a između ovih zemalja na listi su se našle Austrija, Velika Britanija, Irska i tadašnja Zapadna Njemačka.[14]
Dob odgovornosti
[uredi | uredi izvor]
Dob u kojoj se djeca smatraju odgovornom za vlastite postupke (npr., glasanje, brak itd.) također se mijenjala tokom vremena i to se reflektira na načinu na koji se prema njima odnose sudovi. U vrijeme Rimljana djeca se nisu smatrala krivom za krivična djela; taj stav je kasnije prihvatila i Crkva. U 19. stoljeću djeca mlađa od 7 godina smatrala su se nesposobnom za zločin, a djeca od 7 i više godina odgovornom za svoje postupke. Prema tome, protiv njih je mogla biti podignuta optužnica, mogla su biti poslana u zatvore za odrasle i kažnjena kao odrasli, npr., bičevanjem, žigosanjem ili vješanjem.[15]
Istraživanja su pokazala da u najmanje 25 zemalja u svijetu nije određena dob za obavezno obrazovanje. Minimalna dob za zapošljavanje ili brak također varira. U najmanje 125 zemalja djeca u dobi od 7 do 15 godina mogu biti izvedena pred sud i riskirati zatvorsku kaznu zbog krivičnih djela. U nekim su zemljama djeca obavezna ići u školu do 14. ili 15. godine života, ali mogu i raditi prije te dobi. Pravo djeteta na obrazovanje ugroženo je ranim brakom, dječijim radom te zarobljeništvom, tj. odlaskom u zatvor.[16]
Socijalizacija djeteta
[uredi | uredi izvor]
Sva djeca prolaze kroz faze društvenog razvoja. Novorođenče ili veoma malo dijete rado će se igrati sámo. Dođe li drugo dijete na scenu, ono može biti fizički napadnuto ili odgurnuto ustranu. Nakon toga, dijete je već naučilo igrati se s drugim djetetom, postepeno učeći da dijeli. Na kraju, grupa se povećava na 3 ili 4 djeteta. Do vremena kad se dijete upiše u vrtić ono je obično u mogućnosti da se pridruži drugoj djeci i uživa u zajedničkim iskustvima.[17]
Djeci s ADHD-om (poremećaj hiperaktivnosti i nedostatka pažnje) i teškoćama u učenju može biti potrebna dodatna pomoć u razvoju društvenih vještina. Impulzivne karakteristike djeteta s ADHD-om mogu dovesti do slabog odnosa s vršnjacima. Djeca sa slabim rasponom pažnje možda se neće "uštimati" s društvenim normama svoje sredine, što bi im otežalo učenje društvenih vještina kroz iskustvo.
Smrtnost djece
[uredi | uredi izvor]Prema stručnjacima za zdravlje stanovništva, stopa smrtnosti djece znatno je opala od 90-ih godina. Broj smrtnih slučajeva kod djece mlađe od 5 godina u SAD-u se smanjio za 42%, dok je u Srbiji i Maleziji taj broj opao za skoro 70%.[18]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c "Child". TheFreeDictionary.com. Pristupljeno 5. 1. 2013.
- ^ "For example, the US Social Security department specifically defines an adult child as being over 18". Ssa.gov. Arhivirano s originala, 1. 10. 2013. Pristupljeno 9. 10. 2013.
- ^ "American Heritage Dictionary". 7. 12. 2007. Arhivirano s originala, 29. 12. 2007.
- ^ "Arhivirana kopija" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 31. 10. 2010. Pristupljeno 26. 7. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 14. 1. 2012. Pristupljeno 26. 7. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ Alam, Gajanafar (2014). Population and Society. K.K. Publications. ISBN 9788178441986.
- ^ Purdy ER (18. 1. 2019). "Infant and toddler development". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 5. 2020.
- ^ a b "APA Dictionary of Psychology".
- ^ Collins WA, et al. (National Research Council (US) Panel to Review the Status of Basic Research on School-Age Children) (1984). Development during Middle Childhood. Washington D.C.: National Academies Press (US). doi:10.17226/56. ISBN 978-0-309-03478-4. PMID 25032422.
- ^ a b c Berger K (2017). The Developing Person through the Lifespan. Worth Publishers. ISBN 978-1-319-01587-9.
- ^ Konner M (2010). The Evolution of Childhood. Cambridge, Massachusetts: The Belknap Press of Harvard University Press. str. 512–513. ISBN 978-0-674-04566-8.
- ^ Mavis Klein, Okay Parenting (1991) str. 13 i 78
- ^ E. Fenwick/T. Smith, Adolescence (London 1993) str. 29
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 6. 10. 2013. Pristupljeno 26. 7. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://law.jrank.org/pages/12069/Juvenile-Justice-Changing-social-attitudes-toward-children.html
- ^ http://www.right-to-education.org/node/53
- ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 28. 3. 2014. Pristupljeno 26. 7. 2010.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
- ^ http://articles.latimes.com/2010/may/24/nation/la-na-child-mortality-20100524
