(Translated by https://www.hiragana.jp/)
Distrofija rožnjače - Wikipedia Idi na sadržaj

Distrofija rožnjače

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Rožnjačna distrofija
Želatinozna kapljičasta distrofija rožnjače *Oblast: Oftalmologija
Klasifikacija i vanjski resursi

Distrofija rožnjače je grupa rijetkih nasljednih poremećaja obilježenih bilateralno+im abnormalnim taloženjem supstanci u providnom prednjem dijelu oka zvanom rožnjača.[1][2][3]

Znakovi i simptomi

[uredi | uredi izvor]

Distrofija rožnjače, u ranim fazama može neznačajno uticati na vid. Međutim, to zahtijeva odgovarajuću procjenu i liječenje za vraćanje optimalnog vida. Distrofije rožnjače obično se manifestuju tokom prve ili druge decenije, ali ponekad i kasnije. Pojavljuje se kao sivkasto bijele linije, krugovi ili zamućenje rožnjače. Također može imati i kristalni izgled.

Postoji preko 20 distrofija rožnjače koje zahvaćaju sve njene dijelove . Ove bolesti dijele mnoge karakteristike:

  • Obično su nasljedni.
  • Podjednako utiču na desno i lijevo oko.
  • Nisu uzrokovani vanjskim faktorima, kao što su ozljede ili ishrana.
  • Većina napreduje postepeno.
  • Većina obično počinje u jednom od pet slojeva rožnjače i kasnije se može proširiti na obližnje slojeve.
  • Većina ne utiče na druge dijelove organizma, niti je povezana sa bolestima koje pogađaju druge dijelove oka ili tijela.
  • Većina se može pojaviti kod inače potpuno zdravih ljudi, muškaraca ili žena.

Distrofije rožnjače utiču na vid na veoma različite načine. Neki uzrokuju ozbiljno oštećenje, dok neki ne uzrokuju probleme s vidom i dijagnosticiraju se tokom specijaliziranog očnog pregleda kod oftalmologa. Druge distrofije mogu uzrokovati ponovljene epizode bola, a da ne dovedu do trajnog gubitka vida.[4]

Genetika

[uredi | uredi izvor]

Različite distrofije rožnjače uzrokovane su mutacijama gena CHST6, KRT3, KRT12, PIP5K3, SLC4A11, TACSTD2, TGFBI i UBIAD1. Mutacije u TGFBI koji kodira inducirani transformirajući faktor rasta beta uzrokuju nekoliko oblika distrofije rožnjače, uključujući granulastu distrofiju , rešetkastu distrofiju, distrofiju epitelne bazne membrane, Reis-Bucklersovu distrofiju Behnke Thielove rožnjače.

Distrofije rožnice mogu imati jednostavan autosomno dominantni, autosomno recesivni ili rijetko X-vezani recesivni mendelovovski način nasljeđivanja:

Naziv Nasljeđivanje Genski lokus Gen
Površinske distrofije rožnjače
Meesmannova distrofija rožnjače AD 12q13, 17q12 KRT3, KRT12
Reis-Bücklers rožnjačna distrofija AD 5q31 TGFBI
Želatinozna kapljičasta rožnjačna distrofija AR 1p32 TACSTD2
Stromne distrofije rožnjače
Makulska distrofija AR 16q22 CHST6
Zrnasta distrofija AD 5q31 TGFBI
Rešetkasta distrofija AD 5q31, 9q34 TGFBI, GSN (gen)
Schnyderova distrofija rožnjače AD 1p34.1–p36 UBIAD1
Kongenitalna stromna distrofija rožnjače AD 12q13.2 DCN
Fleckova distrofija rožnjače AD 2q35 PIP5K3
Stražnje distrofije
Fuchsova distrofija AD 1p34.3,13pTel-13q12.13, 18q21.2–q21.32, 20p13-p12, 10p11.2 COL8A, SLC4A11, TCF8, TCF4
Stražnja polimorfna distrofija rožnjače AD 20p11.2, 1p34.3-p32.3, 10p11.2 COL8A2, TCF8,OVOL2, GRHL2
Kongenitalna nasljedna endotelna distrofija AR 20p13-p12 SLC4A11

Patofiziologija

[uredi | uredi izvor]

Distrofija rožnjače može biti uzrokovana nakupljanjem stranog materijala u rožnjači, uključujući lipide i holesterolske kristale.

Dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Dijagnoza se može postaviti na kliničkoj osnovi, a to se može poboljšati studijama na hirurški izrezanom tkivu rožnjače i u nekim slučajevima molekulskogenetičkim analizama. Kako se kliničke manifestacije uveliko razlikuju u zavisnosti od entiteta, na distrofiju rožnjače treba posumnjati kada se izgubi njena prozirnost ili se zamućenja rožnjače javljaju spontano, posebno u obje rožnjače, a posebno u prisustvu pozitivne porodične anamneze ili kod potomaka srodnih roditelja.

Površinske distrofije rožnjače – Meesmannova distrofija obilježena je izrazitim sitnim mjehurastim, tačkastim optičkim promjenama koji se formiraju u centralnom epitelu rožnjače i u manjoj mjeri u perifernoj rožnjači oba oka tokom d ojenačkog uzrasta, koji perzistiraju tokom života. Simetrični mrfežasti opciteti formiraju se u površinskoj centralnoj rožnjači oba oka u dobi od oko 4–5 godina kod Reis-Bücklersove rožnjače distrofije. Pacijent ostaje asimptomski sve dok epitelne erozije ne izazovu akutne epizode očne hiperemije, bola i fotofobije. Oštrina vida na kraju postaje smanjena tokom druge i treće decenije života nakon progresivnog površnog zamagljivanja i nepravilne površine rožnjače. Kod Thhiel-Behnkeove distrofije, subepitelna zamućenja rožnjače formiraju šaru u obliku saća u površinskom sloju. Više izraženih želatinoznih čvorića u obliku duda formira se ispod epitela rožnjače tokom prve decenije života u želatinoznoj kapljičastoj distrofiji rožnjače, koji izazivaju fotofobiju, suzenje, osjećaj stranog tijela u rožnjačo i ozbiljan progresivni gubitak vida. Lischova epitelna distrofija rožnjače okarakterizirana je zamućenjima u obliku perja i mikrocisti u epitelu rožnjače, koje su raspoređene u obliku traka, a ponekad i namotanih. Bezbolno zamućenje vida ponekad počinje nakon 60. godine života.

Distrofije rožnjačne strome – Makulasta distrofija rožnjače manifestuje se progresivnim gustim zamućenjem cijele strome, koja se obično prvi put pojavljuje u adolescenciji i na kraju uzrokuje ozbiljno oštećenje vida. Kod zrnaste distrofije rožnjače više malih bijelih diskretnih nepravilnih pjega koje podsjećaju na mrvice kruha ili snježne pahuljice postaju vidljive ispod Bowmanove zone u površinskoj centralnoj stromi rožnjače. U početku se pojavljuju u prvoj deceniji života. Oštrina vida je manje-više normalna. Rešetkasta distrofija počinje finim grananjem linearnih opciteta u Bowmanovom sloju u centralnom području i širi se na periferiju. Mogu se pojaviti ponavljajuće erozije rožnjače. Obilježje "Schnyderove distrofije rožnjače" je nakupljanje kristala unutar strome koji uzrokuju tipsko zamućenje u obliku prstena.

Stražnja distrofija rožnjače – Fuchsova distrofija rožnjače javlja se tokom pete ili šeste decenije života. Karakteristični klinički nalazi su izrasline na zadebljanoj descemetnoj membrani (cornea guttae), generalizirani edem rožnjiače i smanjena oštrina vida. U uznapredovalim slučajevima, abnormalnosti se nalaze u svim slojevima rožnjače. Kod stražnje polimorfne distrofije rožnjače pojavljuju se male vezikule na nivou descemetne membrane. Većina pacijenata ostaje asimptomska, a edem rožnjače obično izostaje. Kongenitalnu naslednu endotelnu distrofiju rožnjače karakteriše difuzna brušena pojava obe rožnjače i izrazito zadebljane (2–3 puta deblje od normalne) rožnjače od rođenja ili u detinjstvu.

Diferencijalna dijagnoza

[uredi | uredi izvor]

Glavna diferencijalna dijagnoza uključuje različite uzroke monoklonske gamopatije, manjka lecitin-holesterol-aciltransferaze, Fabryeve bolesti, cistinoze, manjak tirozin-transaminaza, sistemskih bolesti lizosomskog skladištenja i nekoliko kožnih bolesti (X-vezana ihtioza, keratosis decalvaris spinolvaris).

Historijski gledano, akumulacija malih sivih tačkastih zamućenja promjenjivog oblika u središnjoj dubokoj stromi rožnjače, neposredno ispred descemetne membrane, označena je kao duboka filiformna (nitasta) distrofija i cornea farinata zbog njihove sličnosti sa zarezima, krugovima, linijama, nitima (filiforme), brašnastim (farina) ili tačkastim oblicima. Sada je poznato da ove abnormalnosti prate X-vezanu ihtiozu, s nedostatkom steroid-sulfataze, uzrokovanim mutacijama gena steroid-sulfataze i još obično nisu uključene u rubriku distrofija rožnjače.

U prošlosti se naziv vrtložna distrofija rožnjače (cornea verticillata) primjenjivao na poremećaj rožnjače karakteriziran prisustvom bezbrojnih sitnih smeđih pjega, raspoređenih u zakrivljenim linijama nalik vrtlogu u površinskom sloju. Prvobitno se sumnjalo na autosomno dominantan način prijenosa, ali se kasnije pokazalo da su ove osobe oboljele od hemizigotnih muškaraca i asimptomskih žena koje su nositeljice sistemske metaboličke bolesti povezane s X uzrokovanim nedostatkom αあるふぁ-galaktozidaze, poznate kao Fabryjeva bolest.<ref. name=klintworth />

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]

Prema sloju rožnjače zahvaćenom distrofijom, ove distrofije obično su podijeljene na "prednje", "stromne" ili "stražnje.

U 2015. objavljena je ICD3 klasifikacija.[5] koja svrstava bolest u četiri grupe kako slijedi:

Epitelne i subepitelne distrofije

[uredi | uredi izvor]

Distrofije Bowmanovog sloja

[uredi | uredi izvor]

Stromne distrofije

[uredi | uredi izvor]

Endotelne distrofije

[uredi | uredi izvor]
Klintworthova klasifikacija (sada historijska) je:[3] Površinske distrofije:
Stromne distrofije:

Stražnje distrofije:

  • Fuchsova distrofija
  • Stražnja polimorfna distrofija rožnjače
  • Kongenitalna nasljedna endotelna distrofija

Liječenje

[uredi | uredi izvor]

Rani stadiji mogu biti asimptomski i ne zahtevaju nikakvu intervenciju. Početni tretman može uključivati hipertonične kapi za oči i mast za smanjenje edema rožnjače i može ponuditi simptomsko poboljšanje prije hirurške intervencije.

Suboptimalan vid uzrokovan distrofijom rožnjače može se popraviti bionjačnim kontaktnim sočivima, ali na kraju obično zahtijeva hiruršku intervenciju u obliku transplantacije rožnjače. Penetrirajuća keratoplastika, uobičajeni tip transplantacije rožnjače, obično se izvodi za opsežnu distrofiju rožnice.

Kod prodorne keratoplastike (transplantacije rožnice) dugoročni rezultati su dobri do odlični. Učinjena su nedavna hirurška poboljšanja koja su povećala stopu uspješnosti ove procedure. Međutim, može doći do recidiva bolesti u donorskom transplantatu. Površinske distrofije ne zahtijevaju prodornu keratoplastiku jer dublje tkivo rožnjsače nije zahvaćeno, pa se umjesto toga može koristiti lamelna keratoplastika.

Fototerapeutska keratektomija (PTK) može se koristiti za eksciziranje ili ablaciju abnormalnog tkiva rožnjače. Pacijenti sa površinskim zamućenjem rožnjače su pogodni kandidati za ovu proceduru.[3]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Basic&Clinical Science Course; External disease and cornea (2011-2012 izd.). American Academy of Ophthalmology. 2012. ISBN 9781615251155.
  2. ^ Weiss JS, Møller HU, Lisch W, Kinoshita S, Aldave AJ, Belin MW, Kivelä T, Busin M, Munier FL, Seitz B, Sutphin J, Bredrup C, Mannis MJ, Rapuano CJ, Van Rij G, Kim EK, Klintworth GK (decembar 2008). "The IC3D classification of the corneal dystrophies". Cornea. 27 (Suppl 2): S1–83. doi:10.1097/ICO.0b013e31817780fb. PMC 2866169. PMID 19337156.
  3. ^ a b c Klintworth GK (2009). "Corneal dystrophies". Orphanet J Rare Dis. 4 (1): 7. doi:10.1186/1750-1172-4-7. PMC 2695576. PMID 19236704.
  4. ^ "Facts About the Cornea and Corneal Disease". National Eye Institute. Arhivirano s originala, 27. 3. 2005.
  5. ^ Weis JS (2015). "IC3D Classification of Corneal Dystrophies—Edition 2". Cornea. 34 (2): 117–159. doi:10.1097/ICO.0000000000000307. hdl:11392/2380137. PMID 25564336.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

< </noinclude>

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Distrofija_rožnjače&oldid=3399989"