KK Bosna
KK Bosna | |||
---|---|---|---|
Nadimak | Studenti | ||
Liga | Liga Bosne i Hercegovine | ||
Osnovan | 1951 | ||
Historija | KK Bosna (1951–2014) KK Bosna Royal (2014–2022) KK Bosna Meridianbet (2022-sada) | ||
Dvorana | Dvorana Mirza Delibašić (kapacitet: 6.500) Olimpijska dvorana Zetra (kapacitet: 12.000) | ||
Lokacija | Sarajevo, Bosna i Hercegovina | ||
Boje | |||
Predsjednik | Almir Bradić | ||
Glavni trener | Zoran Kašćelan | ||
Prvaci | 1 Prvaci Evrope 3 Prvaci Jugoslavije 2 Kup Jugoslavije 4 Prvaci BiH 4 Kup BiH | ||
Veb-sajt | kkbosna | ||
|
Košarkaški klub Bosna iz Sarajeva osnovan je 1951, a njegov prvi predsjednik i trener bio je Nedžad Brkić. Najpoznatiji je član Univerzitetskog sportskog društva "Bosna".
Pobjedom u finalu Kup evropskih prvaka u košarci za sezonu 1978/79. 4. aprila 1979. Bosna je ostvarila najveći uspjeh bosanskohercegovačke klupske košarke i okončala dominaciju italijanske ekipe Varese, koja je tada igrala 10. uzastopno finale, uz osvojenih pet titula evropskog prvaka.
Historija kluba
[uredi | uredi izvor]Počeci
[uredi | uredi izvor]Od osnivanja, pa u naredne četiri godine KK Bosna Royal (nekadašnji KK Bosna) - čiji su članovi uglavnom bili studenti Sarajevskog univerziteta – takmičio se u gradskoj ligi, da bi 1955. godine osvojio prvi u nizu trofeja, Kup Grada Sarajeva, i tim dostignućem se plasirao u viši rang takmičenja, Republičku ligu Bosne i Hercegovine.
Ovaj prvi uspjeh ekipe koja će obilježiti historiju bosanskohercegovačke košarke, i šire, ostvarili su: Brkić, Marušić, Takač, Bise, Bjelica, Cindrić, Bilić, Đurasković, Fetahagić, Uzelac, Džapa, Pilav, Hofbauer, Lovrenović, Beganović i Dimitrijević.
Narednih 17 godina bilo je potrebno da se u redovima studenata formira generacija koja će klub odvesti stepenicu više - u tadašnju izuzetno kvalitetnu Prvu jugoslovensku košarkašku ligu. Stariji ljubitelji košarke u Sarajevu i sada se sjećaju, i još uvijek prepričavaju, nezaboravni meč gradskih rivala Bosne i Željezničara; odigran je 28. aprila 1972. godine u KSC Skenderiji. Slavili su "Studenti" i ovo se može smatrati prvim korakom ka kasnijim velikim dostignućima, koja su kulminirala osvajanjem evropske titule.
Idejni vođa ekipe koja je postigla ovaj historijski rezultat i njegov tvorac bio je Bogdan Tanjević, a njegove zamisli na parketu su ostvarivali: Terzić, Milavić, Čečur, Pavlić, Nadaždin, Dumić, Soče, Varajić, Pejović, Pešić, Krvavac i Đogić.
Šampionska generacija
[uredi | uredi izvor]Šampionski sastav Bosne kompletiran je dolaskom igrača koji će postati legenda, izuzetna ličnost među obručima, virtuoz sa narandžastom loptom - naravno, radi se o Mirzi Delibašiću, popularnom Kinđetu, koji je stigao iz rodne Tuzle.
Upravo Delibašić - zajedno sa nenadmašnim strijelcem Žarkom Varajićem i visokim Ratkom Radovanovićem, uz dragocjenu i značajnu pomoć Krvavca, Bosiočića, Izića, Ostojića, Zrne, Hadžića, Pešića, Bilalovića i Benačeka, a pod budnim trenerskim okom Bogdana Tanjevića i njegovog prvog asistenta, Draška Prodanovića, postiže prvu titulu prvaka države u Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. "Studenti" su bili najbolji u jugoslovenskoj ligi u sezoni 1977/78.
Najveći uspjeh dotadašnje jugoslavenske i bosanskohercegovačke klupske košarke Bosna je ostvarila 4. aprila 1979. godine u francuskom Grenoblu. Pred 12 hiljada gledalaca, od kojih je veliki broj bio navijača "Studenata", u finalu Kupa šampiona Evrope Bosna je savladala italijanski Emerson rezultatom 96:93. U fenomenalnoj utakmici Delibašić, Varajić, Vučević, Benaček, Đogić, Bosiočić, Izić, Radovanović, Hadžić, Pešić, predvođeni briljantnim strategom sa klupe Bogdanom Tanjevićem, pokazali su do tada neviđeno košarkaško umijeće.
U naredne četiri godine Bosna je osvojila još dvije titule prvaka Jugoslavije - u sezonama 1979/80 i 1982/83. Od značajnih međunarodnih dostignuća osvojila je drugo mjesto na klupskom prvenstvu svijeta, Interkontinentalnom kupu odigranom 1980. godine u Brazilu, a 1981. je Bosna osvojila titulu prvaka Jugoslavije za kadete (ispod 17 godina).
Smjena generacija i rat
[uredi | uredi izvor]Nakon pet godina kontinuiranih uspjeha dolazi do neminovne smjene generacija, iz kluba u inostranstvo odlaze trener Tanjević, Delibašić, Varajić, Radovanović, Đogić, a iz omladinskog pogona dolazi niz vrlo perspektivnih košarkaša poput Alihodžića, Markovića, Avdića, Dobrasa, Bukve, Bećiragića, Firića. Oni su trebali vratiti Bosnu u vrh jugoslovenske košarke, ali je rat prekinuo uspon ove generacije, koja se raspršila širom svijeta.
U periodu od 1992-1997 godine Bosna je egzistirala uz dosta poteškoća. Igrana su takmičenja regionalnog značaja, a vrijedni članovi Bosne su se trudili da okupe što više mladih stručnjaka i igrača kako bi se ponovo stvorila respektabilna ekipa.
Poslijeratni period
[uredi | uredi izvor]U sezoni 1997/98. organizovano je doigravanje klubova sa područja Federacije Bosne i Hercegovine; Bosna je u finalu, nakon tri utakmice, rezultatom 1:2 poražena od Širokog Brijega.
Godinu dana kasnije ekipa u sastavu Mirković, Terzić, Subašić, Konaković, Kurtagić, Halimić, Lerić, Isaković, Bukva, Džuho, Radović, te trener Sabit Hadžić i njegov pomoćnik Miralem Zubović, uspjeli su u reorganizovanom ligaškom takmičenju, koje je okupilo timove sa područja Federacije Bosne i Hercegovine, ubjedljivo zauzeti prvo mjesto i osvojiti šampionsku titulu.
Nastup naredne sezone u međunarodnom takmičenju pod nazivom "Saporta kup" u jakoj konkurenciji ocijenjen je kao uspješan, ali su sljedeće sezone donijele kadrovska i igračka previranja, tako da su izostali očekivani rezultati i nisu ispunjeni zacrtani planovi.
Bosna je jedan od idejnih začetnika regionalne košarkaške lige, koja je pod nazivom Jadranska liga osnovana 2001. godine. U ovom takmičenju, kao i u novoformiranoj jedinstvenoj ligi Bosne i Hercegovine, ekipu je vodio novi trener Draško Prodanović, sa potpuno novim igračkim kadrom, ali bez značajnijih rezultata i dostignuća. To je ponukalo Upravu na čelu sa predsjednikom Nihadom Imamovićem da sačini plan reorganizacije i kluba i tima.
Na čelo stručnog štaba postavljen je mladi i perspektivni trener Mensur Bajramović, na mjesta direktora i sportskog menadžera došli su nekadašnje Bosnine vedete i kapiteni Samir Avdić i Elmedin Konaković. Utakmice su se ponovo igrale na starom mjestu, u Skenderiji, a pravi mamac za publiku bio je povratak najboljeg bosanskohercegovačkog košarkaša minule decenije Nenada Markovića. Ekipu su pojačali i iskusni Kovačević i Parežanin, te naš najbolji mladi košarkaš Kenan Bajramović.
Sve je to rezultiralo punim tribinama Skenderije, prvim mjestom na kraju prvog dijela sezone, te prvom pozicijom pred doigravanje i plasmanom u završnicu Kup takmičenja u prošloj sezoni. U finalnoj seriji prvenstva Bosnu je, nakon tri neizvjesna susreta, tek poslije produžetaka "majstorice" porazio Široki Hercegtisak.
Sve postignuto je bilo motiv za rukovodstvo Bosne da se još više angažuje kako bi ekipa ovu sezonu dočekala kvalitetnija i spremnija u organizacionom i igračkom pogledu. Povratak publike, te veliko interesovanje javnosti za rezultate i nastupe Bosne, privukli su i značajne sponzore tako da se mogla ostvariti i zamišljena konstrukcija tima. Ostali su Marković, Bajramović, Kovačević, Parežanin, Bukva, a došli su reprezentativac Valjevac, bek Đorić, iskusni strijelac Aleksić, te dva kvalitetna pojačanja iz Amerike, Darren Fenn i Lance Williams.
Povratak Bosne
[uredi | uredi izvor]Na završnici Kupa BiH u sezoni 2004/05. organizovanoj u Sarajevu, Bosna pobjeđuje Široki u finalu i osvaja prvi trofej u sezoni. Kolika je nadmoć studenata bila u domaćem takmičenju najbolje oslikava podataka da su u finalu play-offa u samo dvije utakmice stigli do naslova najboljeg tima države. Protivnik je ponovo bio Široki. Kruna sezone stigla je plasmanom na doigravanje među osam najboljih timova Goodyear lige. Grad domaćin bio je Beograd, a Bosna je zaustavljena u četvrtfinalu, od vršačkog Hemofarma, kasnijeg osvajača Lige.
Promjena imena
[uredi | uredi izvor]Oktobra 2014. klub je promijenio ime u Bosna Royal.[1][2]
Naslovni sponzor
[uredi | uredi izvor]Predsjednik KK Bosna i predstavnici kompanije Meridianbet potpisali su 27. oktobra višegodišnji ugovor o naslovnom sponzorstvu. Od sezone 2022/23. takmičiti pod novim imenom KK Bosna Meridianbet.[3]
Trenutni sastav
[uredi | uredi izvor]
KK "Bosna" Sarajevo | ||
Trener: Zoran Kašćelan | ||
Pomoćni trener: Dino Kosovac | ||
Pomoćni trener: Sadin Šehović | ||
Kondicioni trener: Hasib Muratović | ||
Fizioterapeut: Amer Salihagić | ||
Fizioterapeut: Benjamin Bašović | ||
Službeni predstavnik kluba: Ajla Avdagić | ||
18 | Muhamed Pašalić (C) | |
0 | Mudžahid Smajlović | |
1 | Adi Zahiragić | |
5 | Eman Jašarević | |
6 | Emir Likić | |
7 | Luka Jovanović | |
8 | Emin Bučuk | |
10 | Vojin Ilić | |
14 | Milivoje Božović | |
17 | Haris Ćurevac | |
22 | Dontay Caruthers | |
23 | Ali Mašić | |
24 | Faris Verlašević | |
27 | Elmir Džafić | |
31 | Jure Zubac |
Najveći uspjesi KK Bosna
[uredi | uredi izvor]
|
|
Nagrade
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Basketball Club "Bosna" not dissolved, changed name to "Bosna Royal", Al Jazeera Balkans, 22 October 2014.
- ^ Club Assembly Decides: "Students" from now on KK Bosna Royal Arhivirano 23. 10. 2014. na Wayback Machine, Avaz daily, Sarajevo. 21 October 2014.
- ^ [1]
- ^ Eurobasket. "KK Bosna Meridianbet Sarajevo basketball, News, Roster, Rumors, Stats, Awards, Transactions, Details-eurobasket". Eurobasket LLC. Pristupljeno 25. 9. 2023.