Obična lijeska
| Obična lijeska | |
|---|---|
| Status zaštite: Sigurni | |
 Obična lijeska | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Koljeno | Magnoliophyta |
| Razred | Magnoliopsida |
| Red | Fagales |
| Porodica | Betulaceae |
| Rod | Corylus |
| Vrsta | C. avellana |
| Dvojno ime | |
| Corylus avellana L. | |
 Rasprostranjenost | |
Obična lijeska (Corylus avellana) biljka je iz porodice Betulaceae, koja uglavnom raste u Evropi i zapadnoj Aziji, od Britanskih ostrva do Pirenejskog poluostrva, te od Grčke, Turske, Kipra do srednje Skandinavije, zatim od centralnog Urala, Kavkaza do sjeverozapadnog Irana.[1][2][3]
Karakteristike
[uredi | uredi izvor]
Obična lijeska najčešće je grm visine od 3 do 8 m, a može narasti i do 15 m. Listovi su zaobljeni, dugi 6–12 cm i široki, s mehkanim dlačicama s obje strane. Cvjeta veoma rano u proljeće, prije listanja. Cvjetovi su jednodomni, grupisani u karakterističnu resu, a oplođavaju se putem vjetra. Muški cvjetovi su tamnožuti, dugi 5–12 cm, dok su ženski veoma mali. Plod lijeske je lješnjak. Plodovi se formiraju u grupama od 1–5, a svaki plod ima male listove, u koje je obavijeno 3/4 ploda. Lješnjak je sferičnog do ovalnog oblika, dug 15–20 mm i širok 12–20 mm. Neke kultivirane sorte mogu dati i veće plodove. Smeđe su boje s tamnijom bazom. Kad sazriju, ispadaju iz ovoja, oko 7–8 mjeseci nakon oprašivanja.[4]
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Pretežno raste u oblastima s okeanskom i subokeanskom klimom, u toplijim predjelima. Raste u svijetlim šumama, na ivicama šuma i u živicama. Spada u biljke koje vole svjetlost, ali podnosi i umjereno zasjenjena mjesta. Relativno je indiferentna na vlagu, hranjivost zemljišta i alkalno-bazični sastav. Optimalni rast dostiže na mokrim, dobro prozračenim i toplim zemljištima, s visokim udjelom humusa, na neutralnim do lahko alkalnim zemljištima. Nije neuobičajeno da raste i na pjeskovitom ni slabo hranjivom zemljištu, kao i kiselim, vlažnim staništima.
Upotreba i proizvodnja
[uredi | uredi izvor]Najčešće se koristi u prehrambenoj industriji, za proizvodnju raznih poslastica, čokolada, krema i slično. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Italiji, kada je kakao bio rijetkost, lješnjaci su se upotrebljavali za proizvodnju danas veoma poznate Nutelle (engleski: nut = lješnjak), koju proizvodi italijanska kompanija Ferrero.
Lješnjaci su veoma bogati bjelančevinama i nezasićenim masnoćama. Također su značajan izvor vitamina B6 i tiamina, kao i manjih količina drugih vitamina B-grupe. Sadrže i oko 17% ugljikohidrata, od čega je najviše celuloze.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Rushforth, K., Trees of Britain and Europe, "Collins", 1999; ISBN 0-00220013-9.
- ^ Den Virtuella Floran: map
- ^ Trees for Life, Škotska: Hazel species profile Arhivirano 29. 3. 2013. na Wayback Machine
- ^ Flora sjeverozapadne Evrope: Corylus avellana Arhivirano 2. 5. 2008. na Wayback Machine
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- Obična lijeska Arhivirano 26. 4. 2016. na Wayback Machine na FloraWeb.de (de)