Rak želuca
Rak želuca (Gastrični kancer) (Kancer želuca) | |
---|---|
Klasifikacija i vanjski resursi | |
ICD-10 | C16 |
ICD-9 | 151 |
OMIM | 137215 |
DiseasesDB | 12445 |
MedlinePlus | 000223 |
eMedicine | med/845 |
MeSH | D013274 |
GeneReviews | Hereditary Diffuse Gastric Cancer
|
Definicija
[uredi | uredi izvor]Rak želuca, također poznat kao kancer želuca, je rak koji se razvija iz sluzokoži želuca.[2] Većina slučajeva raka želuca su želučani karcinomi, koji se mogu podijeliti na nekoliko podtipova, uključujući želučane adenokarcinome.[3] U želucu se također mogu razviti i limfomi i mezenhimski tumori.[3] Rani simptomi mogu uključivati promjene kao što su žgaravica, bol u gornjem dijelu abdomena, mučnina i gubitak apetita.[4] Kasniji znaci i simptomi mogu uključivati gubitak težine, žutilo kože i bionjača, povraćanje, otežano gutanje i krv u stolici, između ostalog.[4] Rak se može proširiti iz želuca na druge dijelove tijela, posebno na jetru, pluća, kosti, sluznicu abdomena, i limfne čvorove.[5]
Uzrok i dijagnoza
[uredi | uredi izvor]Najčešći uzrok je infekcija bakterijama Helicobacter pylori, koja čini više od 60% slučajeva.[3][6][7] Određeni sojevi H. pylori stvaraju veće rizike od drugih.[3] Tu su i pušenje, faktori ishrane kao što su ukiseljeno povrće i gojaznost su drugi faktori rizika.[3][8] Oko 10% slučajeva se odvija u porodicama, a između 1% i 3% slučajeva je uzrokovano genetičkim sindromom naslijeđeno od roditelja osobe kao što je nasljedni difuzni rak želuca.[3] Većinu vremena, rak želuca se razvija u fazama tokom godina.[3] Dijagnoza se obično postavlja biopsijom tokom endoskopije.[4] Nakon toga slijedi medicinsko snimanje, kako bi se utvrdilo da li se bolest proširila na druge dijelove tijela.[4] Japan i Južna Koreja, dvije zemlje koje imaju visoku stopu bolesti, imaju redovni skrining za rak želuca.[3]
Prevencija, liječenje i prognoza
[uredi | uredi izvor]Mediteranska dijeta smanjuje rizik od raka želuca, kao i prestanak pušenja.[3][9] Probni dokazi ukazuju na to da liječenje H. pylori smanjuje budući rizik.[3][9] Ako se rak želuca liječi rano, može se izliječiti.[3] Tretmani mogu uključivati neku kombinaciju operacije, hemoterapiju, radioterapiju i ciljanu terapiju.[4][10] Za određene podtipove raka želuca, imunoterapija raka je također opcija.[11] Ako se liječi kasno, može se savjetovati palijativna njega.[3] Neki tipovi limfoma se mogu izliječiti eliminacijom H. pylori.[12] Ishodi su često loši, sa manje od 10% petogodišnjom stopom preživljavanja u zapadnom svijetu za uznapredovale slučajeve. U zapadnim zemljama oko dvije trećine rakova želuca oboljelima dijagnosticirana je lokalno uznapredovala ili metastatska bolest. Medijana preživljavanja ovih pacijenata je oko 10 mjeseci, a manje od 10% preživi 5 godina. To je uglavnom zato što većina ljudi sa ovim stanjem ima uznapredovalu bolest.[13] U Sjedinjenim Državama petogodišnje preživljavanje je 31,5%,[14] dok je u Južnoj Koreji preko 65%, a u Japanu preko 70%, djelimično zbog skrininga.[3][15]
Epidemiologija
[uredi | uredi izvor]Globalno, rak želuca je peti vodeći tip raka i treći vodeći uzrok smrti od raka, čineći 7% slučajeva i 9% smrtnih slučajeva.[16] U 2018., novo se dogodilo kod 1,03 miliona ljudi i izazvalo 783.000 smrtnih slučajeva.[17] Prije 1930-ih, u velikom dijelu svijeta, uključujući većinu Zapadni svijet razvijenih zemalja, to je bio najčešći uzrok smrti od raka.[18][19][20] Od tada se stopa smrtnosti smanjuje u mnogim dijelovima svijeta.[3] Vjeruje se da je to zbog konzumiranja manje slane i ukiseljene hrane, kao rezultat razvoja hlađenja kao način skladištenja hrane.[21] Rak želuca se najčešće javlja u Istočnoj Aziji i Istočnoj Evropi.[3] Javlja se dva puta češće kod muškaraca nego kod žena.[3]
Dodatne sike
[uredi | uredi izvor]-
slamo i umjereno diferencirani želučani adenokarcinom (boja H&E)
-
Želučani pečatni karcinom prstenastih ćelija (boja H&E)
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ GBD 2015 Disease and Injury Incidence and Prevalence Collaborators (oktobar 2016). "Global, regional, and national incidence, prevalence, and years lived with disability for 310 diseases and injuries, 1990–2015: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2015". Lancet. 388 (10053): 1545–1602. doi:10.1016/S0140-6736(16)31678-6. PMC 5055577. PMID 27733282.
- ^ "Stomach (Gastric) Cancer". NCI. januar 1980. Arhivirano s originala, 4. 7. 2014. Pristupljeno 1. 7. 2014.
- ^ a b c d e f g h i j k l m n o p World Cancer Report 2014. World Health Organization. 2014. str. Chapter 5.4. ISBN 978-9283204299.
- ^ a b c d e "Gastric Cancer Treatment (PDQ®)". NCI. 17. 4. 2014. Arhivirano s originala, 5. 7. 2014. Pristupljeno 1. 7. 2014.
- ^ Ruddon, Raymond W. (2007). Cancer biology (4th izd.). Oxford: Oxford University Press. str. 223. ISBN 9780195175431. Arhivirano s originala, 15. 9. 2015.
- ^ Chang AH, Parsonnet J (oktobar 2010). "Role of bacteria in oncogenesis". Clinical Microbiology Reviews. 23 (4): 837–57. doi:10.1128/CMR.00012-10. PMC 2952975. PMID 20930075.
- ^ Sim, edited by Fiona; McKee, Martin (2011). Issues in public health (2nd izd.). Maidenhead: Open University Press. str. 74. ISBN 9780335244225. Arhivirano s originala, 17. 6. 2016.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
- ^ González CA, Sala N, Rokkas T (septembar 2013). "Gastric cancer: epidemiologic aspects". Helicobacter. 18 (Suppl 1): 34–8. doi:10.1111/hel.12082. PMID 24011243. S2CID 22918077.
- ^ a b "Stomach (Gastric) Cancer Prevention (PDQ®)". NCI. 27. 2. 2014. Arhivirano s originala, 4. 7. 2014. Pristupljeno 1. 7. 2014.
- ^ Wagner AD, Syn NL, Moehler M, Grothe W, Yong WP, Tai BC, Ho J, Unverzagt S (august 2017). "Chemotherapy for advanced gastric cancer". The Cochrane Database of Systematic Reviews. 8: CD004064. doi:10.1002/14651858.cd004064.pub4. PMC 6483552. PMID 28850174.
- ^ Kodach LL, Peppelenbosch MP (august 2021). "Targeting the Myeloid-Derived Suppressor Cell Compartment for Inducing Responsiveness to Immune Checkpoint Blockade Is Best Limited to Specific Subtypes of Gastric Cancers". Gastroenterology. 161 (2): 727. doi:10.1053/j.gastro.2021.03.047. PMID 33798523.
- ^ Stathis, A; Bertoni, F; Zucca, E (septembar 2010). "Treatment of gastric marginal zone lymphoma of MALT type". Expert Opinion on Pharmacotherapy. 11 (13): 2141–52. doi:10.1517/14656566.2010.497141. PMID 20586708. S2CID 6796557.
- ^ Orditura M, Galizia G, Sforza V, Gambardella V, Fabozzi A, Laterza MM, Andreozzi F, Ventriglia J, Savastano B, Mabilia A, Lieto E, Ciardiello F, De Vita F (februar 2014). "Treatment of gastric cancer". World Journal of Gastroenterology. 20 (7): 1635–49. doi:10.3748/wjg.v20.i7.1635. PMC 3930964. PMID 24587643.
- ^ "Cancer of the Stomach - Cancer Stat Facts". SEER (jezik: engleski). Pristupljeno 1. 2. 2020.
- ^ "がん
診療 連携 拠点 病院 等 院内 がん登録 生存 率 集計 :[国立 がん研究 センター がん登録 ・統計 ]". ganjoho.jp. Pristupljeno 2. 2. 2020. - ^ "Chapter 1.1". World Cancer Report 2014. World Health Organization. 2014. ISBN 978-9283204299.
- ^ Bray, F; Ferlay, J; Soerjomataram, I; Siegel, RL; Torre, LA; Jemal, A (novembar 2018). "Global cancer statistics 2018: GLOBOCAN estimates of incidence and mortality worldwide for 36 cancers in 185 countries". CA: A Cancer Journal for Clinicians. 68 (6): 394–424. doi:10.3322/caac.21492. PMID 30207593. S2CID 52188256.
- ^ Hochhauser, Jeffrey Tobias, Daniel (2010). Cancer and its management (6th izd.). Chichester, West Sussex, UK: Wiley-Blackwell. str. 259. ISBN 9781444306378. Arhivirano s originala, 15. 9. 2015.
- ^ Khleif, Edited by Roland T. Skeel, Samir N. (2011). Handbook of cancer chemotherapy (8th izd.). Philadelphia: Wolter Kluwer. str. 127. ISBN 9781608317820. Arhivirano s originala, 18. 9. 2015.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
- ^ Joseph A Knight (2010). Human Longevity: The Major Determining Factors. Author House. str. 339. ISBN 9781452067223. Arhivirano s originala, 16. 9. 2015.
- ^ Moore, edited by Rhonda J.; Spiegel, David (2004). Cancer, culture, and communication. New York: Kluwer Academic. str. 139. ISBN 9780306478857.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- National Cancer Institute Gastric cancer treatment guidelines