Sjemenjače
| Sjemenjače (Spermatophyta) | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo | Plantae |
| Potcarstvo | Embryophyta Spermatophyta |
| Sinonimi | |
| Phanerogamae | |
Sjemenjače (lat. Spermatophyta) ili spermatofite (grč. Σπερματόφυτα – spermatofita = biljke sa sjemenom) – poznate i kao fanerogame ili fenogame – obuhvataju one biljke koje proizvode sjemenke, otkuda im i potiče popularno ime. One su podgrupa embriofita ili kopnenih biljaka. Termin fanerogame ili fenerogame je izvedenica iz grčkog φανερός - faneros = vidljiv, nasuprot kriptogame od grčkog κρυπτός – kryptos = skriven, sa sufiksom γαμέω – gameein = oženiti, spojiti. Ovi termini razdvajaju ove biljke sa skrivenim spolnim organima (kriptogame) od onih sa vidljivim (fanerogame).[1]
Opis
[uredi | uredi izvor]Današnje spermatofite uključuju pet grupa:
- Cikade, suptropske i tropske biljke sa sa velikim krunastim spojem lišća i ostatka ocvijeća,
- Ginkgo, jedan predstavnik sa dnevnom vrstom stabla,
- Četinari, sa konusnim plodovima stabala i grmova,
- Gnetophytes, drvenaste biljke rodova Ephedra, Gnetum i Welwitschia,
- Cvjetnice (ili Magnoliophyta), velika grupa, uključujući i mnoge poznate biljke u širokom spektru staništa.
Pored navedenih grupa, fosilni ostaci sadrže dokaze o prisustvu mnogih izumrlih taksona sjemenjača. Takozvane "sjemenske paprati" (Pteridospermae) su bile jedna od prvih uspješnih grupa kopnenih biljaka, a u šumama su dominirale u kasnom paleozoiku. Glossopteris je bio najistaknutiji drvenasti rod na drevnom južnom superkontinentu od Gondvane u permskom periodu. Do perioda trijasa, sjemenaste paprati su gubile ekološki značaj, kao i predstavnici moderne gimnospermne grupe, kojih je bilo u izobilju, a dominirale su krajem krede, kada su cvjetnice počele svoje adaptacijsko širenje. Još jedna grupa vjerovatnih spermatofita kasnog paleozoika su bile gigantopteride.
Evolucija
[uredi | uredi izvor]Pretpostavlja se da je paleopoliploidija kod predaka sjemenjača zahvatila dupliranje cijelog genoma. Ovo je dovelo do niza evolucijskih promjena koje su rezultirale u porijeklu biljaka sa sjemenom Sa sredine devona, tranzicijski prethodnici sjemenjača iz Belgije su identificirani prethodnicima najranijih sjemenjača, prije oko 20 miliona godina. Runcaria, mala i radijalno simetrična, imala je integumentirane (čvrste) megasporangijske okružene kupule. Megasporangija nosi neotvorenu distalne produžetke koji vire iznad multirežnjevite ljušture. Sumnja se da je proširenje bilo uključen u anemofilno oprašivanje (vjetrom). Runcaria baca novo svjetlo na slijed sticanje karaktera koji vode do sjemena. Ona ma sve kvalitete biljaka sjemenjača, osim čvrste sjemenjače.[2] i sistema koji vodi polen do sjemena.[3]
Odnosi i nomenklatura
[uredi | uredi izvor]![[ikona]](https://trans.hiragana.jp/ruby/https://bs.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Preferences-system.svg){kind=small} | Ovaj odlomak potrebno je preurediti. |
Sjemenjače su tradicijski podijeljene na angiosperme ili cvjetnice i gimnosperme, koje uključuju gnetofite, cikade, ginko i četinare. Starije morfološke studije su vjerovale u bliske odnose između gnetofita i cvjetnica,[4] posebno na temelju sprovodnih elemenata. Međutim, molekulsko-genetička istraživanja (i neka novija morfološka?[5] i fosil?[6]) generalno su pokazala grane golosjemenjača, sa gnetofitama u ili blizu četinara. Na primjer, rašireni set odnosa, poznmat kao gne-pine hipoteza izgleda kao:[7][8][9]
| Gymnospermae |
| |||||||||||||||||||||
Međutim, odnosi između ovih grupa ne treba smatrati primjereno usaglašenim.[4][11] Ostale klasifikacijske grupe sjemenjača su uključene u jedinstvenu diviziju, sa klasama u pet grupa:
- Divizija Spermatophyta
- Cycadopsida, cikade
- Ginkgopsida, ginko
- Pinopsida, četinari, ("Coniferopsida")
- Gnetopsida, gnetofite
- Magnoliopsida, cvjetnice ili Angiospermopsida
Modernija klasifikacija rangira ove grupe kao posebne divizije (ponekad pod Superdivizijom Spermatophyta):
- Cycadophyta, cikade
- Ginkgophyta, ginko
- Pinophyta, četinari
- Gnetophyta, gnetofite
- Magnoliophyta, cvjetnice[12][13]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2003): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-592-6.
- ^ Jiao Y, Wickett NJ, Ayyampalayam S, Chanderbali AS, Landherr L, Ralph PE, Tomsho LP, Hu Y, Liang H, Soltis PS, Soltis DE, Clifton SW, Schlarbaum SE, Schuster SC, Ma H, Leebens-Mack J, Depamphilis CW (2011) Ancestral polyploidy in seed plants and angiosperms. Nature
- ^ "Science Magazine". Runcaria, a Middle Devonian Seed Plant Precursor. American Association for the Advancement of Science. 2011. Pristupljeno 22. 3. 2011.
- ^ a b Jeffrey D. Palmer, Douglas E. Soltis and Mark W. Chase (2004). "The plant tree of life: an overview and some points of view". American Journal of Botany. 91 (10): 1437–1445. doi:10.3732/ajb.91.10.1437. PMID 21652302. Arhivirano s originala, 9. 10. 2010. Pristupljeno 14. 4. 2016.
- ^ James A. Doyle (januar 2006). "Seed ferns and the origin of angiosperms". The Journal of the Torrey Botanical Society. 133 (1): 169–209. doi:10.3159/1095-5674(2006)133[169:SFATOO]2.0.CO;2. ISSN 1095-5674.
- ^ Zi-Qiang Wang (2004). "A New Permian Gnetalean Cone as Fossil Evidence for Supporting Current Molecular Phylogeny". Annals of Botany. 94 (2): 281–288. doi:10.1093/aob/mch138. PMID 15229124.
- ^ Chaw, Shu-Miaw; Parkinson, Christopher L.; Cheng, Yuchang; Vincent, Thomas M.; Palmer, Jeffrey D. (2000). "Seed plant phylogeny inferred from all three plant genomes: Monophyly of extant gymnosperms and origin of Gnetales from conifers". Proceedings of the National Academy of Sciences. 97 (8): 4086–4091. doi:10.1073/pnas.97.8.4086. PMC 18157. PMID 10760277.
- ^ Bowe, L. M.; Michelle, L.; Coat, Gwénaële; Claude (2000). "Phylogeny of seed plants based on all three genomic compartments: Extant gymnosperms are monophyletic and Gnetales' closest relatives are conifers". Proceedings of the National Academy of Sciences. 97 (8): 4092–4097. doi:10.1073/pnas.97.8.4092. PMC 18159. PMID 10760278.
- ^ Soltis, Douglas E.; Soltis, Pamela S.; Zanis, Michael J. (2002). "Phylogeny of seed plants based on evidence from eight genes". American Journal of Botany. 89 (10): 1670–1681. doi:10.3732/ajb.89.10.1670. PMID 21665594. Arhivirano s originala, 10. 7. 2012. Pristupljeno 14. 4. 2016.
- ^ Chung-Shien Wu, Ya-Nan Wang, Shu-Mei Liu and Shu-Miaw Chaw (2007). "Chloroplast Genome (cpDNA) of Cycas taitungensis and 56 cp Protein-Coding Genes of Gnetum parvifolium: Insights into cpDNA Evolution and Phylogeny of Extant Seed Plants". Molecular Biology and Evolution. 24 (6): 1366–1379. doi:10.1093/molbev/msm059. PMID 17383970.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Won, Hyosig; Renner, Susanne (august 2006). "Dating Dispersal and Radiation in the Gymnosperm Gnetum (Gnetales)—Clock Calibration When Outgroup Relationships Are Uncertain". Systematic Biology. 55 (4): 610–622. doi:10.1080/10635150600812619. PMID 16969937.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Kron, Kathleen A; Chase, Mark W. Molecular systematics and seed plant phylogeny: a summary of a parsimony analysis of rbcL sequence data. str. 243–252., in Gibbs et al (1995)
- ^ Gibbs, Adrian J.; Calisher, Charles H.; García-Arenal, Fernando, ured. (1995). Molecular basis of virus evolution. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 9780521022897.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
| Discipline | |
|---|---|
| |
| Rast i habitus (izgled) | |
| Razmnožavanje | |
| Taksonomija biljaka | |
| Primjena | |
| |
