Taj Mahal

Taj Mahal
Svjetska baština
Referenca	252

Taj Mahal (lit. 'Kruna palate') je mauzolej od bijelog mramora boje slonovače na desnoj obali rijeke Yamune u Agri, Utar Pradeš, Indija. Naručio ju je 1631. godine peti mogulski car, Šah Jahan (r. 1628–1658) da smjesti grobnicu svoje omiljene žene, Mumtaz Mahal; u njoj se nalazi i grobnica samog Šah Jahana. Grobnica je središnji dio kompleksa od 17 hektara koji uključuje džamiju i gostinjsku kuću, a smještena je u formalnim vrtovima omeđenim sa tri strane zidom sa zupčanicima.

Izgradnja mauzoleja je u osnovi završena 1643. godine, ali su radovi na ostalim fazama projekta nastavljeni još 10 godina. Vjeruje se da je kompleks Taj Mahala u potpunosti završen 1653. godine po cijeni koja se u to vrijeme procjenjuje na oko 32 miliona ₹, što bi 2020. iznosilo približno 35 milijardi ₹. Projekt izgradnje je zaposlio oko 20.000 zanatlija pod vodstvom odbora arhitekata predvođenih Ustadom Ahmadom Lahorijem, carevim dvorskim arhitektom. U Tadžu su korištene različite vrste simbolike kako bi se odrazila prirodna ljepota i svetost.

Taj Mahal je 1983. godine proglašen UNESCO-vom svjetskom baštinom jer je "dragulj muslimanske umjetnosti u Indiji i jedno od remek-djela svjetske baštine univerzalnog divljenja". Mnogi ga smatraju najboljim primjerom mogulske arhitekture i simbolom bogate historije Indije. Taj Mahal privlači više od 6 miliona posjetilaca godišnje, a 2007. proglašen je pobjednikom inicijative Novih 7 svjetskih čuda (2000–2007).

Etimologija

Abdul Hamid Lahori, u svojoj knjizi iz 1636. Padshahnama, naziva Taj Mahal rauza -i munawwara (perso-arapski: روضه منواره, rawdah-i munawwarah), što znači osvijetljeni ili slavni grob. Trenutni naziv za Taj Mahal je urdu porijekla i vjeruje se da potiče iz perzijskog i arapskog jezika, s riječima tāj mahall što znači "kruna" (tāj) "palata" (mahall). Ime "Tadž" došlo je od pokvarenosti drugog sloga "Mumtaz".

Inspiracija

Taj Mahal je naručio Shah Jahan 1631. godine, da se izgradi u znak sjećanja na njegovu suprugu Mumtaz Mahal, koja je umrla 17. juna te godine, dok je rađala njihovo 14. dijete, Gauhara Begum. Gradnja je počela 1632. a mauzolej je završen 1648. godine, dok su okolne zgrade i vrt završeni pet godina kasnije. Carski dvor koji dokumentuje Šah Jahanovu tugu nakon smrti Mumtaz Mahal ilustruje ljubavnu priču koja se smatra inspiracijom za Taj Mahal. Prema savremenim historičarima Muhammad Amin Qazvini-ju, Abdul Hamid Lahori-ju i Muhammad Saleh Kamboh-u, on nije pokazivao isti nivo naklonosti prema drugima kao što je pokazivao njoj dok je bila živa. Zbog tuge je nedjelju dana izbjegavao kraljevske poslove, a dvije godine je odustao od slušanja muzike i raskošnog oblačenja. Shah Jahan je bio oduševljen ljepotom zemlje na južnoj strani Agre na kojoj je stajala vila koja je pripadala Raja Jai Singhu I. Ovo mjesto za izgradnju Mumtazine grobnice odabrao je Shah Jahan i Jai Singh se složio da ga pokloni caru.

• 
  "Shah Jahan na globusu" iz Smithsonian Institution
• 
  Umjetnički prikaz Mumtaz Mahal

Arhitektura i dizajn

• 
  Eksterijer Taj Mahala sa munarom
• 
  Detalj biljnih motiva na zidu Taj Mahala
• 
  Baza, kupola i minaret
• 
  Alem, tamga Mogulsko Carstvo
• 
  Biljni motivi
• 
  Reflektirajuće pločice
• 
  Mramorna jali rešetka
• 
  Kaligrafija ajeta na arapskom

Animacija koja prikazuje Taj Mahal (engleski titlovi)

Taj Mahal uključuje i proširuje tradiciju dizajna indo-islamske i ranije mogulske arhitekture. Specifična inspiracija potekla je od uspješnih timuridskih i mogulskih građevina uključujući Gur-e Amir (grobnica Timura, rodonačelnika mogulske dinastije, u Samarkandu), Humayunova grobnica koja je inspirirala vrtove Charbagh i hasht-behesht (arhitektonski) plan lokacija, Itmad-Ud-Daulahova grobnica (ponekad nazvana Baby Tadž), i Shah Jahanov vlastiti Jama Masjid u Delhiju. Dok su ranije mogulske zgrade bile prvenstveno građene od crvenog pješčenjaka, Shah Jahan je promovisao upotrebu bijelog mramora sa umetnutim poludragim kamenjem. Zgrade pod njegovim patronatom dostigle su nove nivoe prefinjenosti.

Grobnica

Grobnica je centralni fokus čitavog kompleksa Taj Mahala. To je velika građevina od bijelog mramora koja stoji na četvrtastom postolju i sastoji se od simetrične zgrade sa iwanom (vrata u obliku luka) na čijem vrhu je velika kupola i završni dio. Kao i većina mogulskih grobnica, osnovni elementi su indo-islamskog porijekla.

Osnovna konstrukcija je velika kocka sa više komora sa zakošenim uglovima, koji formiraju nejednaku osmostranu strukturu dužine približno 55 metara na svakoj od četiri dugačke strane. Svaka strana iwana uokvirena je ogromnim pishtaqom ili zasvođenim lukom sa dva slično oblikovana lučna balkona naslagana s obje strane. Ovaj motiv naslaganih pištaka je repliciran na zakošenim uglovima, čineći dizajn potpuno simetričnim na svim stranama zgrade. Četiri minareta uokviruju grobnicu, po jedan na svakom uglu postolja okrenut prema zakošenim uglovima. U glavnoj komori se nalaze lažni sarkofazi Mumtaz Mahala i Shah Jahana; stvarne grobnice su na nižem nivou.

• 
  Mauzolej (Rauza-i-munnauwara)
• 
  Glavni ulaz (darwaza) u Taj Mahal
• 
  Taj Mahal minaret
• 
  Taj Mahal u zoru sa Glavnog ulaza
• 
  Četiri minareta uokviruju grobnicu
• 
  Skica unutrašnjeg pogleda na zasvođenu kupolu nad grobnicama Shah Jahana (lijevo) i Mumtaz Mahal (desno)
• 
  Lažni sarkofazi Mumtaz Mahal (desno) i Shah Jahana (lijevo) u glavnoj odaji
• 
  Stvarne grobnice Mumtaz Mahal (desno) i Shah Jahana (lijevo) u donjem nivou. Mumtazin grob nema nižu ploču kao Šah Jahan.
• 
  Glavna mramorna kupola, manje kupole i ukrasni tornjevi koji se protežu od rubova osnovnih zidova
• 
  Arapska kaligrafija na ulazu u grobnicu
• 
  Pogled kroz prozor na Taj Mahal iz tvrđave Agra
• 
  Taj Mahal

Najspektakularnija karakteristika je mermerna kupola koja nadvisuje grobnicu. Kupola je visoka skoro 35 metara koja je po mjeri bliska dužini osnove, a naglašena je cilindričnim "bubnjem" na kojem se nalazi, a to je otprilike 7 metara visoko. Zbog svog oblika, kupola se često naziva kupola luka ili amrud (guava kupola). Vrh je ukrašen lotos dizajnom koji ujedno služi i za naglašavanje njegove visine. Oblik kupole naglašavaju četiri manja kupolasta čatrija (kioska) postavljena na njenim uglovima, koji repliciraju oblik luka glavne kupole. Kupola je blago asimetrična. Njihove baze sa stubovima otvaraju se kroz krov grobnice i pružaju svjetlost unutrašnjosti.Visoki ukrasni tornjevi (guldastas) protežu se od rubova osnovnih zidova i daju vizualni naglasak na visini kupole.Motiv lotosa se ponavlja i na chattrisu i na guldastama. Na vrhu kupole i čatris nalazi se pozlaćena završna obrada koja miješa tradicionalne perzijske i hindustanske dekorativne elemente.

Glavna završnica je prvobitno bila od zlata, ali je zamijenjena kopijom od pozlaćene bronze početkom 19. vijeka. Ova karakteristika pruža jasan primjer integracije tradicionalnih perzijskih i hinduističkih dekorativnih elemenata. Finijal je prekriven mjesecom, tipičnim Islamskim motivom čiji rogovi pokazuju prema nebu.

Minareti, koji su visoki više od 40 metara, pokazuju sklonost dizajnera simetriji. Zamišljeni su kao minareti u upotrebi – , tradicionalni elementi džamija, koje koristi mujezin da poziva islamske vjernike na molitvu. Svaki minaret je efektivno podijeljen na tri jednaka dijela sa dva šerefeta koji ga okružuju. At the top of the tower is a final balcony surmounted by a chattri that mirrors the design of those on the tomb. The chattris all share the same decorative elements of a lotus design topped by a gilded finial. The minarets were constructed slightly outside of the plinth so that in the event of collapse, a typical occurrence with many tall constructions of the period, the material from the towers would tend to fall away from the tomb.

Vanjske dekoracije

Vanjski ukrasi Taj Mahala su među najboljim u mogulskoj arhitekturi. Kako se površina mijenja, ukrasi se proporcionalno rafiniraju. Dekorativni elementi nastali su nanošenjem boje, štukature, kamenih intarzija ili rezbarenja. U skladu sa islamskom zabranom korištenja antropomorfnih oblika, dekorativni elementi se mogu grupisati u kaligrafske, apstraktne forme ili vegetativne motive. U cijelom kompleksu su odlomci iz Kur'ana koji sadrže neke od dekorativnih elemenata. Nedavne studije sugerišu da je Amanat Khan odabrao odlomke.

Kaligrafija na Velikoj kapiji glasi: „O, dušo, ti počivaš. Vratite se Gospodaru u miru s Njim i On u miru s vama.” Kaligrafiju je 1609. godine ispisao kaligraf po imenu Abdul Hak. Šah Jahan mu je dodijelio titulu "Amanat Khan" kao nagradu za njegovu "blistavu virtuoznost". U blizini redova iz Kur'ana u podnožju unutrašnje kupole nalazi se natpis "Napisao beznačajno biće, Amanat Khan Shirazi". Veći dio kaligrafije sastoji se od cvjetnog pisma sulus napravljenog od jaspisa ili crnog mramora umetnutog u ploče od bijelog mramora. Viši paneli su napisani malo većim pismom kako bi se smanjio efekat iskošenja kada se gleda odozdo. Kaligrafija pronađena na mermernim kenotafima u grobnici posebno je detaljna i delikatna. 

Apstraktne forme se koriste svuda, posebno u postolju, munarima, kapiji, džamiji, jawabu i, u manjoj mjeri, na površinama grobnice. Kupole i svodovi zgrada od pješčenjaka obrađeni su urezanom slikom kako bi se kreirali razrađeni geometrijski oblici. Umetci riblje kosti definišu prostor između mnogih susjednih elemenata. Bijeli ulošci se koriste u zgradama od pješčenjaka, a tamni ili crni umetci na bijelim mramorima. Malterisane površine mermernih zgrada su obojene pjegasto ili obojene u kontrastnu boju što stvara kompleks niza geometrijskih uzoraka. Podovi i šetališta koriste kontrastne pločice ili blokove u uzorcima teselacije.

Na donjim zidovima grobnice nalaze se bijeli mramorni dadosi isklesani sa realističnim bareljefnim prikazima cvijeća i vinove loze. Mermer je poliran kako bi se naglasio izuzetan detalj rezbarenja. Okviri od dadoa i lukovi su ukrašeni pietra dura intarzijama od visoko stiliziranih, gotovo geometrijskih loza, cvijeća i voća. Uložak je izrađen od žutog mramora, jaspisa i žada, uglačan i nivelisan na površini zidova.

Detailed exterior design

• 
  Eksterijer Taj Mahala sa munarom
• 
  Detalj biljnih motiva na zidu Taj Mahala
• 
  Baza, kupola i minaret
• 
  Alem, tamga Mogulskog carstva
• 
  Biljni motivi
• 
  Reflektirajuće pločice
• 
  Mermerni jali (rešetkasti roštilj)
• 
  kaligrafija ajeta na arapskom

Uređenje interijera

Unutrašnja odaja Taj Mahala seže daleko od tradicionalnih dekorativnih elemenata. Intarzija nije pietra dura, već lapidarij dragog i poludragog dragog kamenja. Unutrašnja komora je osmougaona sa dizajnom koji omogućava ulazak sa svake strane, iako se koriste samo vrata koja gledaju na baštu prema jugu. Unutrašnji zidovi su oko 25 metara visoki i na vrhu je "lažna" unutrašnja kupola ukrašena motivom sunca. Osam lukova pištaka definiše prostor na nivou zemlje i, kao i kod spoljašnjosti, svaki donji pištak je krunisan drugim pištakom otprilike na sredini zida. Četiri središnja gornja luka formiraju balkone ili prostore za gledanje, a vanjski prozor svakog balkona ima zamršen paravan ili jali izrezan od mramora. Osim svjetlosti s balkonskih paravana, svjetlost ulazi kroz krovne otvore prekrivene čatrisom na uglovima. Osmougaoni mramorni paravan ili jali koji graniči sa kenotafima napravljen je od osam mramornih ploča izrezbarenih složenim probojima. Preostale površine su intarzirane sa delikatnim detaljima poludragim kamenjem koje formira lozu, voće i cvijeće. Svaki zid komore je visoko ukrašen dado bareljefom, složenim lapidarnim umetkom i rafiniranim kaligrafskim panelima koji odražavaju, uz malo detalja, elemente dizajna koji se vide u cijelom eksterijeru kompleksa.

• 
  Cvijeće uklesano u mermeru
• 
  Detalj pietra dura jali intarzije
• 
  Delikatnost zamršenog pirsing rada
• 
  Lukovi u džamiji
• 
  Urezana slika
• 
  Finial floor tiling
• 
  Detalj jali-ja
• 
  Pietra dura, ili parchin kari, cvijeće

Muslimanska tradicija zabranjuje detaljno ukrašavanje grobova. Stoga su tijela Mumtaz i Shah Jahana stavljena u relativno običnu kriptu ispod unutrašnje odaje sa licima okrenutim udesno, prema Mekki. Kenotaf Mumtaz Mahal postavljen je u precizno središte unutrašnje komore na pravougaonoj mramornoj podlozi veličine 1,5 sa 2,0 metara. I baza i kovčeg su detaljno ukrašeni dragim i poludragim kamenjem. Kaligrafski natpisi na kovčegu identificiraju i veličaju Mumtaz. Na poklopcu kovčega je podignuta pravougaona pastila koja je sugerisala tablicu za pisanje. Šah Jahanov kenotaf nalazi se pored Mumtazovog sa zapadne strane i jedini je vidljivi asimetrični element u cijelom kompleksu. Njegov kenotaf je veći od kenotafa njegove supruge, ali odražava iste elemente: veći kovčeg na nešto višem postolju precizno ukrašen lapidarijem i kaligrafijom koja ga identificira. Na poklopcu kovčega je tradicionalna skulptura male kutije za olovke.

Kutija za olovke i ploča za pisanje su tradicionalne mogulske pogrebne ikone koje ukrašavaju kovčege muškaraca i žena. Devedeset devet Božijih imena su kaligrafski natpisi na bočnim stranama stvarne grobnice Mumtaz Mahal. Ostali natpisi unutar kripte uključuju: O plemeniti, o Veličanstveni, o Uzvišeni, o Jedinstveni, o Vječni, o Slavni. . . . Na grobnici Šah Džahana nalazi se kaligrafski natpis koji glasi: Otputovao je sa ovog svijeta u banket salu Vječnosti u noći dvadeset i šestog mjeseca redžeba, 1076. godine po hidžri.

Vrt

Šetališta pored reflektirajućeg bazena

Kompleks je postavljen charbagh ili mogulski vrt, površine 300 metara kvadratnih. U vrtu se koriste uzdignute staze koje dijele svaku od četiri četvrtine vrta na 16 potopljenih partera ili cvjetnjaka. Na pola puta između grobnice i kapije u centru vrta nalazi se podignuti mramorni rezervoar za vodu sa reflektirajućim bazenom postavljenim na osi sjever-jug kako bi odražavao sliku mauzoleja. Uzdignuti mramorni rezervoar za vodu naziva se al Hawd al-Kawthar u odnosu na "Kevser vrelo" obećano Muhammedu.

Na drugim mjestima, vrt je uređen sa drvoredima označenim prema uobičajenim i naučnim nazivima i fontanama. Šarbagh baštu, dizajn inspirisan perzijskim vrtovima, u Indiju je uveo Babur, prvi mogulski car. Simbolizira četiri tekuće rijeke Dženneta (Raj) i odražava Rajski vrt koji potiče od perzijskog paridaeza, što znači 'bašta sa zidovima'. U mističnim islamskim tekstovima mogulskog perioda, Raj je opisan kao idealna bašta obilja sa četiri rijeke koje teku iz centralnog izvora ili planine, razdvajajući vrt na sjever, zapad, jug i istok. 

Jugoistočni pogled sa travnjakom

Većina mogulskih čarbaga su pravougaone sa grobnicom ili paviljonom u sredini. Vrt Taj Mahala je neobičan po tome što se glavni element, grobnica, nalazi na kraju vrta. Sa otkrićem Mahtab Bagha ili "Mjesečevog vrta" na drugoj strani Jamune, interpretacija Arheološkog istraživanja Indije je da je sama rijeka Yamuna uključena u dizajn vrta i da je trebalo da se posmatra kao jedna od rijeka raja. Sličnosti u rasporedu i arhitektonskim karakteristikama sa Shalimar Gardens sugeriraju da su oba vrta možda dizajnirao isti arhitekta Ali Mardan. Rani izvještaj o vrtu opisuju njegovu bujnost vegetacije, uključujući obilje ruža, narcisa i voćaka. Kako je Mogulsko carstvo opadalo, Taj Mahal i njegove bašte su također opadale. Do 19. vijeka, Britansko carstvo je kontrolisalo više od tri petine Indije i preuzelo je upravljanje Taj Mahalom. Promijenili su uređenje po svom ukusu koji je više ličio na formalne travnjake Londona.

Spoljne zgrade

Zapadna zgrada, džamija, okrenuta je ka mezaru.

Kompleks Taj Mahala omeđen je sa tri strane zidovima od crvenog pješčara sa zupcima; strana okrenuta ka rijeci je otvorena. Izvan zidina nalazi se nekoliko dodatnih mauzoleja, uključujući mauzoleje drugih Shah Jahanovih supruga, i veća grobnica za Mumtazinog omiljenog slugu.  Ove strukture, sastavljene prvenstveno od crvenog pješčenjaka, tipične su za manje mogulske grobnice tog vremena. Unutrašnje strane zida okrenute prema vrtu su prekrivene arkadama sa stubovima, što je tipično za hinduističke hramove što je kasnije ugrađeno u mogulske džamije. Zid je isprepleten kupolastim čatrisima i malim zgradama koje su možda služile za posmatranje ili posmatračke kule poput Muzičke kuće, koja se sada koristi kao muzej. 

Glavna kapija (darwaza) je monumentalna građevina izgrađena prvenstveno od mramora, koja podsjeća na mogulsku arhitekturu ranijih careva. Njegovi lukovi odražavaju oblik lukova grobnice, a lukovi pištaka sadrže kaligrafiju koja ukrašava grobnicu. Koristi bareljef i pietra dura umetnute ukrase sa cvjetnim motivima. Zasvođeni stropovi i zidovi imaju razrađene geometrijske dizajne poput onih u drugim zgradama od pješčara u kompleksu. 

Na drugom kraju kompleksa nalaze se dvije velike zgrade od crvenog pješčara koje se ogledaju jedna u drugoj, a okrenute su prema bočnim stranama grobnice. Stražnje strane zgrada paralelne su sa zapadnim i istočnim zidom. Zapadna zgrada je džamija, a druga je džavab (odgovor), za koji se smatra da je izgrađena radi arhitektonske ravnoteže iako je možda korištena kao pansion. Razlike između ove dvije zgrade uključuju nedostatak mihraba kod džavaba (niša u zidu džamije okrenuta prema Mekki), i podovi geometrijskog dizajna, dok je pod džamije položen sa obrisima 569 molitvenih prostirki od crnog mramora. Osnovni dizajn džamije, duge dvorane nadvišene sa tri kupole, sličan je drugima koje je izgradio Šah Jahan, posebno Masjid-i Jahān-Numā, ili Jama Masjid u Delhiju. Mogulske džamije iz ovog perioda dijele salu svetilišta na tri područja koja se sastoje od glavnog svetilišta i nešto manjih svetilišta sa obje strane. U Taj Mahalu, svako svetilište se otvara na veliku zasvođenu kupolu. Građevine su dovršene 1643.

 

Taj Mahal i vanjske zgrade kako se vidi s druge strane rijeka Yamuna rijeke Yamune (sjeverni pogled)

Izgradnja

Taj Mahal je izgrađen na parceli južno od grada Agre okruženog zidinama. Shah Jahan je Maharadži Jai Singhu I poklonio veliku palatu u centru Agre u zamjenu za zemlju. Područje od otprilike 3 akre (1,2 ha) je iskopano, ispunjeno zemljom kako bi se smanjilo curenje i izravnato na 50 metara iznad nivoa rijeke. U području grobnice iskopane su gomile koje su nasipane kamenom i šutom kako bi se formirala podloga grobnice. Umjesto vezanog bambusa, radnici su izgradili kolosalnu skelu od cigle koja je odražavala grobnicu. Skela je bila toliko ogromna da su predradnici očekivali da će trebati godine da se demontira.

Taj Mahal je izgrađen od materijala iz cijele Indije i Azije. Vjeruje se da je više od 1.000 slonova korišteno za transport građevinskog materijala. Korišteno je oko 22.000 radnika, slikara, vezilja i kamenorezaca. Prozirni bijeli mermer donesen je iz Makrana, Rajasthan, jaspis iz regije Punjab, žad i kristal iz Kine. Tirkiz je bio sa Tibeta, a lapis lazuli iz Avganistana, dok je safir došao sa Šri Lanke, a karneol iz Arabije. U bijeli mermer je umetnuto ukupno 28 vrsta dragog i poludragog kamenja.

Prema legendi, Šah Jahan je odredio da svako može zadržati cigle skinute sa skele, pa su je seljaci preko noći razmontirali. Bila je izgrađena 15 kilometara nabijena rampa za transport mermera i materijala do gradilišta, a timovi od 20 ili 30 volova vukli su blokove na posebno konstruisanim vagonima. Za podizanje blokova u željeni položaj korišten je razrađen sistem remenica sa stubovima i gredama. Voda je iz rijeke izvučena nizom pursa, mehanizma užeta i kanti na životinjski pogon, u veliki rezervoar za skladištenje i podignuta u veliki rezervoar za distribuciju. Prebačena je u tri pomoćna rezervoara, iz kojih je doveden u kompleks. 

Za izradu postolja i grobnice bilo je potrebno oko 12 godina. Za preostale dijelove kompleksa potrebno je dodatnih 10 godina i završeni su po redu: munare, džamije i dževaba, te kapije. S obzirom da je kompleks građen u fazama, postoje neslaganja u rokovima završetka zbog različitih mišljenja o "završetku". Izgradnja samog mauzoleja u suštini je završena do 1643. dok su radovi na okolnim zgradama nastavljeni godinama. Procjene troškova izgradnje variraju zbog poteškoća u procjeni troškova tokom vremena. Ukupni troškovi u to vrijeme procijenjeni su na oko 32 miliona ₹, što je oko 52,8  milijardi ₹ (827 miliona US dolara ) na osnovu vrijednosti iz 2015. godine.

Simbolizam

Zbog globalne pažnje koju je dobio i miliona posjetilaca koje privlači, Taj Mahal je postao istaknuta slika koja asocira na Indiju, te na taj način postao simbol same Indije.

Pored toga što je renomirani simbol ljubavi, Taj Mahal je i simbol Shah Jahanovog bogatstva i moći, te činjenice da je carstvo napredovalo pod njegovom vlašću. Bilateralnu simetriju kojom dominira centralna osovina vladari su koristili kao simbol vladajuće sile koja donosi ravnotežu i harmoniju, a Shah Jahan je taj koncept primijenio u stvaranju Taj Mahala. Dodatno, plan je poravnat u kardinalnom smjeru sjever-jug, a uglovi su postavljeni tako da se, kada se gleda iz centra plana, sunce može vidjeti kako izlazi i zalazi na sjevernom i južnom uglu ljeti i zimski solsticij. To čini Tadž simboličnim horizontom.

Planiranje i struktura Taj Mahala, od same zgrade do vrtova i dalje, simboličan je za Mumtaz Mahalovu vilu u rajskom vrtu. Koncept rajskih vrtova proširen je i na zgradu mauzoleja. Šarena loza i cvijeće ukrašavaju unutrašnjost, a ispunjeni su poludragim kamenjem tehnikom zvanom pietra dura, ili kako su je Mughali zvali, parchin kari. Čini se da zgrada malo mijenja boju u zavisnosti od doba dana i vremena. Nebo nije samo ugrađeno u dizajn kroz reflektirajuće bazene već i kroz površinu same zgrade. Ovo je još jedan način da se implicira Allahovo prisustvo na mjestu.

Prema Ebba Koch-u, historičaru umjetnosti i međunarodnom stručnjaku za razumijevanje i tumačenje mogulske arhitekture i Taj Mahala, planiranje cjelokupnog kompleksa Tadža simbolizira zemaljski i zagrobni život, podskup simbolizacije božanskog. Plan je podijeljen na dva dijela – jedna polovina je sam mauzolej od bijelog mramora i vrtovi, a druga polovina je strana od crvenog pješčara namijenjena svjetskim tržištima. Samo je mauzolej bijel tako da predstavlja prosvjetljenje, duhovnost i vjeru Mumtaz Mahal. Prema svjetskoj putnici Eleanor Roosevelt, bijela je simbolizirala čistoću prave ljubavi. Koch je dešifrirao taj simbol islamskog učenja, plan ovosvjetske strane je zrcalna slika onostranog, a velika kapija u sredini predstavlja prijelaz između dva svijeta.

Tadž se takođe smatra ženskim arhitektonskim oblikom i smatra se da utjelovljuje samu Mumtaz Mahal.

Kasniji dani

Ubrzo nakon završetka Taj Mahala, Shah Jahana je svrgnuo njegov sin Aurangzeb i stavio ga u kućni pritvor u obližnju tvrđavu Agra odakle je mogao vidjeti Taj Mahal. Nakon Shah Jahanove smrti, Aurangzeb ga je sahranio u mauzoleju pored njegove žene. U 18. veku, Jat vladari Bharatpura napali su Agru i napali Taj Mahal. Odnijeli su dva lustera, jedan od ahata i drugi od srebra, koji su bili okačeni preko glavnog kenotafa; uzeli su i zlatni i srebrni ekran. Kanbo, mogulski historičar, rekao je da zlatni štit koji je prekrivao 4,6 metara visok završni sloj na vrhu glavne kupole također uklonjen prilikom razaranja od strane Jata.

Do kraja 19. vijeka, dijelovi zgrada su propali. Krajem 19. vijeka, britanski potkralj Lord Curzon naredio je sveobuhvatan projekat restauracije, koji je završen 1908. On je također naručio veliku lampu u unutrašnjoj komori, po uzoru na onu u džamiji u Kairu. Za to vrijeme, vrt je preuređen sa travnjacima u evropskom stilu koji su i danas na svom mjestu.

Prijetnje

Zaštitne ratne skele 1942

Vlada je 1942. godine podigla skele da prikrije zgradu u iščekivanju zračnih napada japanskog ratnog vazduhoplovstva. Tokom indijsko-pakistanskih ratova 1965. i 1971. godine, skele su ponovno postavljene kako bi se piloti bombardera doveli u zabludu.

Novije prijetnje dolaze od zagađenja okoline na obalama rijeke Yamuna, uključujući kisele kiše zbog Rafinerije nafte Mathura, čemu su se usprotivile direktive Vrhovnog suda Indije. Zagađenje je pretvaralo Taj Mahal u žuto-smeđu boju. Kako bi pomogla u kontroli zagađenja, indijska vlada je uspostavila "Tadž Trapezium Zone (TTZ)", 10400 kvadratnih kilometara područje oko spomenika gdje su na snazi strogi standardi emisije.

Zabrinutost za strukturalni integritet grobnice nedavno je izražena zbog pada nivoa podzemne vode u slivu rijeke Yamuna koji opada brzinom od oko 1,5 metara godišnje. U 2010. godini na dijelovima grobnice su se pojavile pukotine, a minareti koji okružuju spomenik pokazivali su znakove naginjanja, jer drveni temelj grobnice može trunuti zbog nedostatka vode. Političari su, međutim, istakli da su minareti dizajnirani tako da se blago naginju prema van kako bi se spriječilo da se sruše na grobnicu u slučaju potresa. Godine 2011. objavljeno je da neka predviđanja ukazuju da bi se grobnica mogla srušiti u roku od pet godina.

Male minarete koji se nalaze na dvije od okolnih zgrada prijavljeni su kao oštećeni u oluji 11. aprila 2018. Dana 31. maja 2020. još jedna žestoka grmljavina nanijela je određena oštećenja kompleksu.

Turizam

Posjetioci Taj Mahala

Taj Mahal privlači veliki broj turista. UNESCO je 2001. godine dokumentirao više od 2 miliona posjetilaca, koji se povećao na oko 7-8 miliona u 2014. Na snazi je trostepeni sistem cijena, sa znatno nižom ulaznicom za indijske državljane i skupljim za strance. Do 2022 , naknada za indijske državljane iznosila je 50 ₹, za državljane zemalja SAARC- a i BIMSTEC -a 540 ₹, a za ostale strane turiste 1.100 ₹. Većina turista dolazi u hladnijim mjesecima u oktobru, novembru i februaru. Zagađujući saobraćaj nije dozvoljen u blizini kompleksa i turisti moraju ili pješačiti od parkinga ili uhvatiti električni autobus. Khawasspuras (sjeverna dvorišta) se trenutno obnavljaju za korištenje kao novi centar za posjetitelje. U 2019. godini, kako bi se riješio problem prekomjernog turizma, stranica je uvela novčane kazne za posjetioce koji su ostali duže od tri sata.

Mali grad južno od Tadža, poznat kao Tadž Ganji ili Mumtazabad, prvobitno je izgrađen sa karavan-sarajima, bazarima i pijacama da bi služio potrebama posjetilaca i radnika. Na listama preporučenih turističkih destinacija često se nalazi Taj Mahal, koji se također pojavljuje na nekoliko lista sedam svjetskih čuda, uključujući nedavno objavljeno Novih sedam svjetskih čuda, nedavnu anketu sa 100 miliona glasova.

Teren je otvoren od 06:00 do 19:00 sati radnim danima, osim petkom kada je kompleks otvoren za namaz u džamiji od 12:00 do 14:00 sati. Kompleks je otvoren za noćno razgledanje na dan punog mjeseca i dva dana prije i poslije, isključujući petak i mjesec Ramazan.

Strani uglednici često posjećuju Taj Mahal na putovanjima u Indiju. Zapažene ličnosti koje su doputovale na sajt su Dwight Eisenhower, Jacqueline Kennedy, Jimmy Carter, George H. W. Bush, George Harrison,, Vladimir Putin, princeza Dajana, Donald Tramp, Justin Trudeau, princ Čarls, kraljica Elizabeta i princ Filip.

Mitovi

Jean-Baptiste Tavernier, jedan od prvih evropskih pisaca o Taj Mahalu

Još od izgradnje, zgrada je bila izvor divljenja koje nadilazi kulturu i geografiju, pa su lični i emocionalni odgovori dosljedno zasjenili školsku procjenu spomenika. Dugogodišnji mit drži da je Shah Jahan planirao da se mauzolej izgradi u crnom mermeru kao Crni Taj Mahal preko rijeke Yamuna. Ideja potiče iz fantastičnih spisa Jean-Baptiste Tavernier -a, evropskog putnika koji je posjetio Agru 1665. godine. Predloženo je da je njegov sin Aurangzeb zbacio Shah Jahana prije nego što je mogla biti izgrađena. Ruševine pocrnjelog mramora preko rijeke u Mehtab Bagh-u, čini se da podržavaju ovu legendu. Međutim, iskopavanja obavljena 1990-ih otkrila su da se radi o promijenjenom bijelom kamenju koje je pocrnilo. Vjerodostojniju teoriju o porijeklu crnog mauzoleja demonstrirali su 2006. arheolozi koji su rekonstruisali dio bazena u Mehtab Baghu. Jasno se mogao vidjeti tamni odsjaj bijelog mauzoleja, koji odgovara Shah Jahanovoj opsesiji simetrijom i pozicioniranjem samog bazena.  A+E televizijska mreža. 2006.

Ne postoje konkretni dokazi za tvrdnje koje opisuju, često u užasnim detaljima, smrti, raskomadanja i sakaćenja koje je Shah Jahan navodno nanio raznim arhitektima i zanatlijama povezanim s grobnicom. Neke priče tvrde da su oni koji su uključeni u izgradnju potpisivali ugovore obavezujući se da neće učestvovati u sličnom dizajnu. Slične tvrdnje postoje za mnoge poznate građevine. Ne postoje dokazi za tvrdnje da je Lord William Bentinck, generalni guverner Indije 1830-ih, navodno planirao srušiti Taj Mahal i prodati mermer na aukciji. Bentinckov biograf John Rosselli kaže da je priča proizašla iz Bentinckove prodaje odbačenog mramora iz tvrđave Agra za prikupljanje sredstava.

Još jedan mit sugerira da će premlaćivanje siluete finala uzrokovati izbijanje vode. Do danas, zvaničnici pronalaze slomljene narukvice oko siluete.

Pojavilo se nekoliko mitova, od kojih nijedan nije podržan arheološkim zapisima, koji tvrde da su za izgradnju Taj Mahala bili odgovorni ljudi osim Shah Jahana i originalnih arhitekata. Na primjer, 2000. godine Vrhovni sud Indije je odbacio peticiju PN Oaka da se proglasi da je hinduistički kralj izgradio Taj Mahal. Visoki sud u Allahabadu je 2005. godine odbacio sličan zahtjev. Ovaj slučaj je iznio Amar Nath Mishra, socijalni radnik i propovjednik koji je tvrdio da je Taj Mahal sagradio hinduistički kralj Parmal Dev 1196.

Druga takva nepodržana teorija je da je Taj Mahal dizajnirao Italijan, Geronimo Vereneo, koji je bio na vlasti kratko vrijeme nakon što ga je prvi promovirao Henry George Keene 1879. godine koji je preveo špansko djelo Itinerario, (The Travels of Fray Sebastian Manrique, 1629–1643 ). Još jednu teoriju da je Francuz, Ostin od Bordoa dizajnirao Tadž, promovisao je William Henry Sleeman na osnovu rada Jean-Baptiste Tavernier-a. Ove ideje je oživio otac Hosten, a o njima je ponovo raspravljao EB Havell i poslužile su kao osnova za kasnije teorije i kontroverze.

Kontroverze

Od 2017. godine, nekoliko sudskih slučajeva o tome da je Taj Mahal hinduistički hram inspirisano je teorijom PN Oaka. U augustu 2017., Arheološka služba Indije (ASI) je izjavila da nema dokaza koji ukazuju na to da je spomenik ikada imao hram. Vinay Katiyar iz Bharatiya Janata Partije je 2017. godine tvrdio da je spomenik iz 17. stoljeća sagradio mogulski car Shah Jahan nakon što je uništio hinduistički hram pod nazivom "Tejo Mahalaya" i da je u njemu bio Shiva linga. Ovu tvrdnju je iznio i drugi član BJP- a Laxmikant Bajpai 2014. Ministar kulture sindikata vlade BJP Mahesh Sharma izjavio je u novembru 2015. tokom sjednice parlamenta da nema dokaza da je riječ o hramu. Teorije o tome da je Taj Mahal hram Šive počele su kružiti kada je Oak objavio svoju knjigu Taj Mahal: istinita priča iz 1989. Tvrdio je da je sagrađena 1155. godine nove ere, a ne u 17. vijeku, kako navodi ASI.

Kontroverza je nastala 2017. godine kada ga vlada Utar Pradeša nije uključila u svoju službenu turističku brošuru Turizam Utar Pradeša – neograničene mogućnosti. Glavni ministar Yogi Adityanath ranije je tvrdio da ne predstavlja indijsku kulturu. Usred ove kontroverze, BJP MLA Sangeet Som je tvrdio da su oni koji su izgradili Taj Mahal bili izdajnici i da je to bila "mrlja" na kulturi zemlje. Tvrdio je da ga je sagradio čovjek koji je zatvorio vlastitog oca i želio da ubije Hinduse. Poslanik BJP-a Anshul Verma podržao je njegove komentare. Poslanik AIMIM- a Asaduddin Owaisi, vođa nacionalne konferencije Jammu & Kashmir Omar Abdullah, i Azam Khan su ga kritizirali. Glavni ministar Adityanath je izjavio da su Somovi komentari lični i da će se vlada fokusirati na turistički potencijal svakog spomenika.

Galerija

• Taj Mahal
• 
  Istočni pogled ujutru
• 
  Taj Mahal po oblačnom vremenu i njegova munara u restauraciji
• 
  Zapadni pogled na zalazak sunca
• 
  Taj Mahal kroz maglu
• 
  Panoramski pogled od 360 stepeni oko Taj Mahala 2005

Također pogledati

• Arhitektura Indije
• Bibi Ka Maqbara, slična zgrada u Dekanu, Aurangabad
• Fatehpur Sikri, obližnji grad i mjesto svjetske baštine
• Islamska arhitektura
• Indo-islamska arhitektura
• Unutra, album novog doba iz 1968. snimljen u zgradi
• Lista najviših kupola
• Spisak najviših građevina izgrađenih pre 20. veka
• New7Wonders of the World
• Taj Mahal replike i derivati
• Čuda svijeta

Reference

Opći izvori

• Ahluwalia, Ravneet (3. 10. 2017). "Taj Mahal dropped from tourism booklet by state governemnt". The Independent. Arhivirano s originala, 26. 5. 2022.
• Ali, Mohammad (8. 12. 2014). "Taj Mahal part of an ancient temple: UP BJP chief". The Hindu. Arhivirano s originala, 8. 12. 2014. Pristupljeno 7. 2. 2015.
• Asher, Catherine B. (1992). Architecture of Mughal India. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-26728-1.
• Ahuja, Dilip R.; Rajani, M.B. (2016). "On the symmetry of the central dome of the Taj Mahal" (PDF). Current Science. 110 (6): 996–997. doi:10.18520/cs/v110/i6/996-999.
• Ahmed, Akbar S. (1998). Islam Today: A Short Introduction to the Muslim World. I.B. Tauris. ISBN 978-0-85771-380-3.
• Allan, John (1958). The Cambridge Shorter History of India (First izd.). Cambridge: S. Chand, 288 pages.
• Alī Jāvīd, Tabassum Javeed (2008). World Heritage Monuments and Related Edifices in India, Volume 1. Algora Publishing. ISBN 978-0-87586-483-9. Arhivirano s originala, 3. 3. 2018.
• Begley, Wayne E. (mart 1979). "The Myth of the Taj Mahal and a New Theory of Its Symbolic Meaning" (PDF). The Art Bulletin. 61 (1): 7–37. doi:10.2307/3049862. JSTOR 3049862.
• Bloom, Jonathan M.; Blair, Sheila S. (1. 1. 2009). The Grove Encyclopedia of Islamic Art and Architecture. doi:10.1093/acref/9780195309911.001.0001. ISBN 978-0195309911.
• Carroll, David (1973). The Taj Mahal. Newsweek. ISBN 978-0-88225-024-3.
• Chaghtai, Muhammad Abdulla (1938). Le Tadj Mahal d'Agra (Inde), histoire et description comprenant en appendice le texte d'un ms. persan sur le Tadj provenant de la Bibliothèque nationale à Paris: thèse pour le doctorat d'Université présentée à la Faculté des lettres de l'Université de Paris, par Muhammad Abdulla Chaghtai (Thesis). Éditions de la Connaissance.
• Copplestone, Trewin (1963). World architecture: an illustrated history from earliest times. Crescent Books. ISBN 978-0-517-35148-2.
• Dixon, Jack S. (1987). "The Veroneo controversy". The Journal of Imperial and Commonwealth History. 15 (2): 170–178. doi:10.1080/03086538708582735.
• Dowdey, Sarah (5. 8. 2007). "How Acid Rain Works". HowStuffWorks. Pristupljeno 16. 1. 2019.
• Dunn, Jerry Camarillo Jr. (2007). "HowStuffWorks: The Taj Mahal". Arhivirano s originala, 13. 9. 2007.
• DuTemple, Lesley A. (2003). The Taj Mahal. Twenty-First Century Books. ISBN 978-0-8225-4694-8. Arhivirano s originala, 3. 3. 2018. Pristupljeno 7. 2. 2015.
• Gascoigne, Bamber (1971). The great Moghuls. Cape. ISBN 978-0224005807.
• Havell, E.B. (1913). Indian Architecture: Its Psychology, Structure and History, John Murray.
• Havell, E. B. (2004). A Handbook to Agra and the Taj, Sikandra, Fatehpur-Sikri and the Neighbourhood. Calcutta.
• Jaiswal, Anuja (12. 6. 2019). "Now, pay fine if you spend more than 3 hrs at Taj". The Times of India. Pristupljeno 13. 1. 2020.
• Jayalakshmi, K. (11. 12. 2014). "India: Pollution turning the Taj Mahal brown". International Business Times. Arhivirano s originala, 4. 2. 2015. Pristupljeno 7. 2. 2015.
• Khatri, Vikas (2012). Greatest Wonders of the World. V&S Publishers. ISBN 978-93-81588-30-7.
• Kinra, Rajeev (2015). Writing Self, Writing Empire: Chandar Bhan Brahman and the Cultural World of the Indo-Persian State Secretary. Oakland: University of California Press.
• Koch, Ebba (1997). "Mughal Palace Gardens from Babur to Shah Jahan (1526–1648)". Muqarnas. 14: 143–165. doi:10.2307/1523242. JSTOR 1523242.
• Koch, Ebba (mart 2005). "The Taj Mahal: Architecture, Symbolism, and Urban Significance". Muqarnas. 22: 128–149. doi:10.1163/22118993_02201008. JSTOR 25482427.
• Koch, Ebba (2006). The Complete Taj Mahal: And the Riverfront Gardens of Agra (First izd.). Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-34209-1.
• Lahiri, Jhumpa (2004). The Namesake. Houghton Mifflin Harcourt. ISBN 978-0-547-42931-1.
• Malaviya, Nalini S. (Mar 19, 2004). "Tables with inlay work enhance appeal of your interiors". The Economic Times. Arhivirano s originala 29. 5. 2016. Pristupljeno 5. 5. 2015.CS1 održavanje: unfit URL (link)
• Moinifar, Heshmat H. (2013). "Taj Mahal as a Mirror of Multiculturalism and Architectural Diversity in India". Journal of Subcontinent Researches.
• Qureshi, Siraj (2017). "Another court petition challenges Taj Mahal's story as a symbol of love". India Today. Pristupljeno 16. 1. 2019.
• Rosselli, John (1974). Lord William Bentinck: The Making of a Liberal Imperialist, 1774–1839. University of California Press. ISBN 978-0-520-02299-7.
• Royals, Sue (1996). Our Global Village – India. India: Lorenz Educational Press. ISBN 978-1-4291-1107-2. Arhivirano s originala, 13. 10. 2015.
• Sarkar, Jadunath (Sir) (1919). Studies in Mughal India. Calcutta M.C. Sarkar. Pristupljeno 20. 5. 2015.
• Sparavigna, Amelia Carolina (novembar 2013). "The Gardens of Taj Mahal and the Sun". International Journal of Sciences.
• Swamy, K.R.N. (13. 7. 2003). "Perils the Taj has faced". The Tribune (Chandigarh). Arhivirano s originala, 17. 1. 2016. Pristupljeno 7. 2. 2015.
• Tillotson, Giles Henry Rupert (1990). Mughal India. Chronicle Books. ISBN 978-0-87701-686-1.
• Tillotson, G. H. R (2008). Taj Mahal. Harvard University Press. ISBN 978-0-674-03186-9.
• Wells, John C. (1990). Longman pronunciation dictionary. Harlow, England: Longman. ISBN 0-582-05383-8.
• Wright, Karen (1. 7. 2000). "Works in Progress". Discover. Waukesha, Wisconsin: Kalmbach Publishing. Arhivirano s originala, 29. 1. 2015. Pristupljeno 7. 2. 2015.

Vanjski linkovi

• Službeni sajt of the Taj Mahal
• Description of the Taj Mahal at the Archaeological Survey of India
• Profile of the Taj Mahal at UNESCO
• "Outlying Buildings". Taj Mahal. Arhivirano s originala, 4. 2. 2015. Pristupljeno 7. 2. 2015.