Oftalmološki postupnik/Sadržaj/Okluzija retinalnih arterija
Postupak
[uredi]- Nikakvo oftalmološko liječenje nije indicirano.
- Fluoresceinska angiografija u pravilu nije potrebna.
- Zbog mogućnosti da se radi o gigantocelularnom arteritisu, kod pacijenata starijih od 60 godina palpirati temporalne arterije, učiniti KKS i CRP.
- Uputiti kardiologu zbog povišenog rizika od kardiovaskularnog incidenta.
Obrazloženje
[uredi]Tradicionalno se okluzija retinalne arterije smatra hitnoćom, zbog pretpostavke da je uklanjanjem embolusa ili pomicanjem u manji ogranak posredstvom dilatiranja ili smanjenja otpora u emboliziranoj arteriji unutar 90 minuta od embolizacije, moguće uspostaviti reperfuziju retine.
Nažalost, nema znanstvenog dokaza da bilo koja mjera liječenja – ubrojivo i tzv. herojske – može poboljšati konačni vid za više od četvrt reda Snellenove tablice.
U pravilu, pacijenti sa arterijskom okluzijom u podlozi imaju značajnu sistemnu bolest, to jest hipertenziju, aterosklerozu ili dijabetes. Također, oni su u velikom riziku od infarkta miokarda i kardiovaskularne bolesti. Stoga ih smjesta treba uputiti kardiologu na evaluaciju koja uključuje kontrolu krvnog tlaka, EKG, GUK, razinu lipida i holesterola, te ispitivanje hiperviskoznosti krvi. Fluoresceinska angiografija nije indicirana.
Oko 2-10% slučajeva okluzije centralne retinalne arterije uzrokovano je gigantocelularnim arteritisom; ostane li arteritis neliječen, ubrzo može nastupiti obostrani gubitak vida. Stoga obavezno treba palpirati temporalne arterije, učiniti KKS (osobito je značajna povišena sedimentacija!) i CRP.
Gigantocelularni arteritis u pravilu pogađa bolesnike starije od 60 godina.
Kod pacijenata mlađih od 30 godina istražiti u pravcu: koagulopatija, migrene, kolagenoza.