Vidi kôd stranice Gramatika hrvatskoga jezika

'''Gramatika hrvatskoga jezika''' u širem smislu uključuje skup normi u [[hrvatski jezik|hrvatskome standardnom jeziku]] ([[pravogovor]]ne, [[pravopis]]ne, [[gramatika|gramatičke]] i [[leksikologija|leksičke]]) koje se odnose na pisanje, govor, [[riječ]]i, njihovo značenje i odnose među njima te tako dalje.

==Povijest==
{{Glavni|Hrvatski jezik}}

Početci hrvatske pismenosti sežu i do [[8. stoljeće|8. stoljeća]]. Pod kraj [[9. stoljeće|9. stoljeća]] Hrvati su sa slavenskim bogoslužjem dobili i književni jezik, starocrkvenoslavenski i pismo, [[Glagoljica|glagoljicu]]. Najpoznatiji pisani spomenik na glagoljici zasigurno je [[Bašćanska ploča]] iz [[1100.]] godine. Osim nje, od glagoljičnih tekstova značajni su [[Vinodolski zakonik]], [[Valunska ploča]], [[Istarski razvod]], [[Misal kneza Novaka]], a od tiskanih knjiga značajne su dvije [[inkunabula|inkunabule]], ''[[Misal po zakonu rimskoga dvora]]'' i ''[[Brevijar po zakonu rimskoga dvora]]''. O pitanju standardnog hrvatskog jezika najviše se počelo govoriti u [[Hrvatska barokna književnost|baroku]], kada dolazi do većeg razvoja gramatike, te na samom početku nastaje prva gramatika hrvatskoga jezika,<ref>Frančić, Anđela, [https://www.hrvatskiplus.org/article.php?id=1783&naslov=hrvatski-jezik-u-17-i-18-stoljecu ''Hrvatski jezik u 17. i 18. stoljeću''], hrvatskiplus.org, 10. siječnja 2011., pristupljeno 23. prosinca 2020.</ref> [[Bartol Kašić|Bartola Kašića]], ''[[Institutionum linguae illyricae libri duo]]'', izdana u [[Rim]]u [[1604.]] godine.

Do prave standardizacije dolazi u [[19. stoljeće|19. stoljeću]] koje započinje [[Ilirski pokret|ilirskim pokret]]om, kad [[Ljudevit Gaj]] [[1830.]] godine izdaje ''[[Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja|Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja]]''. Već 1836. se pojavljuje gramatika [[Vjekoslav Babukić|Vjekoslava Babukića]] koja je obilježila pola stoljeća.<ref>{{cite book|last=Tafra|first=Branka|title=Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić|publisher=[[Matica hrvatska]]|year=1993|isbn=953-150-001-0|location=Zagreb|page=196|id={{CROSBI|188182}}}}</ref>

U [[20. stoljeće|20. stoljeću]] [[Hrvatska]] ulazi u sastav [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavije]], što uvelike utječe na položaj hrvatskog jezika.

Godine [[1954.]] hrvatski i [[Srbi|srpski]] [[jezikoslovlje|jezikoslovci]] sklapaju ''[[Novosadski dogovor]]'', kojim se stvara zajednički jezik, nazvan hrvatskosrpski ili [[srpskohrvatski]]. No, srpski jezik ipak postaje službeni jezik administracije.

Zbog nezadovoljstva tim dogovorom, veliki broj hrvatskih jezikoslovaca i 18 znanstvenih i kulturnih ustanova potpisuje [[1967.]] godine ''[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika|Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika]]'' u kojoj kritiziraju ''Novosadski dogovor''. Tadašnje vlasti oštro su osudile Deklaraciju. 

Godine [[1971.]], tijekom [[Hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]], izlazi ''Hrvatski pravopis'' (tzv. ''[[Londonac]]'') autora [[Stjepan Babić|Stjepana Babića]], [[Božidar Finka|Božidara Finke]] i [[Milan Moguš|Milana Moguša]], objavljen ponovno [[1972.]] godine u [[London]]u zbog političke situacije u Jugoslaviji, čija vlast je osudila i zabranila pravopis kao i ''Deklaraciju''.

Godine [[1990.]] u Hrvatskoj se u proljeće održavaju [[Hrvatski parlamentarni izbori 1990.|prvi slobodni, višestranački demokratski izbori]], počinje proces osamostaljivanja Hrvatske, te se i pravopis iz [[1971.]] godine konačno izdaje u [[Zagreb]]u. Od tada, počinje slobodan razvoj jezika i izdaju se nove gramatike.

<gallery>
Slika: Gramatika_Težak_Babić.jpg|Gramatika iz [[1994.]]; [[Stjepko Težak]], [[Stjepan Babić]].
Slika: Hrvatska_gramatika.jpg|Gramatika iz [[1997.]]; skupina autora.
Slika: Gramatika_Silić_Pranjković.jpg| Gramatika iz [[2005.]]; [[Josip Silić]], [[Ivo Pranjković]]
</gallery>

==Fonologija==
{{Glavni|Fonologija hrvatskog jezika}}
[[Datoteka:Dijagram1.jpg|thumb|220px|[[Stupčani grafikon|Grafikon]] učestalosti [[samoglasnik]]a u milijunskom [[Hrvatski|hrvatskom]] korpusu.<ref name=Gramatika>{{cite book|last=Kordić|first=Snježana|title=Kroatisch-Serbisch. Ein Lehrbuch für Fortgeschrittene mit Grammatik|publisher=[[Buske]]|year=1997|isbn=3-87548-162-3|location=Hamburg|pages=122–188|chapter=Gramatika|oclc=40305383|ol=15270855W|id={{CROSBI|id=426511}}. {{NSK-zapis|id=000227106}}|authorlink=Snježana Kordić}}</ref>]]
[[Datoteka:Dijagram2.jpg|thumb|430px|[[Stupčani grafikon|Grafikon]] učestalosti [[suglasnik]]a u milijunskom hrvatskom korpusu.<ref name=Gramatika/>]]
U hrvatskom jeziku postoje tri podjele [[fonem]]a. 

:1. '''Prema otvorenosti''' (odnosno, zatvorenosti) '''prolaza zračnoj struji''' koja izlazi iz pluća.
{| class="wikitable"
| '''Otvornici''' ([[samoglasnik|samoglasnici]])
| a, e, i, o, u + (ie) (r)
|- 
| '''Zatvornici''' ([[suglasnik|suglasnici]])
| b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž
|}

Zatvornici se dijele po tvorbenom načinu još i na zvonačnike te šumnike.

Zvonačnicima pripadaju: l, j, lj, m, n, nj, v, r.

Šumnicima pripadaju:
* [[Zapornik|zapornici]]: b, d, g, p, t, k
* [[Tjesnačnik|tjesnačnici]]: z, ž, s, š, f, h
* slivenici: dž, đ, č, ć, c

:2.   '''Po mjestu tvorbe''' (ovisno o dijelovima usta koji sudjeluju u tvorbi glasova: usne, desni, zubi, jezik i nepce)

{| class="wikitable"
| '''Dvousnenici''' (bilabijali)
| p, b, m
|- 
| '''Zubnousnenici''' (labiodentali)
| f, v
|- 
| '''Zubnici''' (dentali)
| t, d, n, c, z, s
|-
| '''Desnici''' (alveolari)
| l, r
|-
| '''Nepčanici''' (palatali)
| č, ć, dž, đ, j, lj, nj, š, ž 
|-
| '''Mekonepčanici''' (velari)
| k, g, h
|}
Kao nepčanici također se ponašaju skupovi šć, št, žd, rj pri [[Prijeglas|prijeglasu]].

:3.   '''Po zvučnosti''' (zvučni i bezvučni parnjaci)
{| class="wikitable"
! Zvučni
| b
| d
| g
| dž
| đ
| z
| ž
| /
| /
| /
|- 
! Bezvučni
| p
| t
| k
| č
| ć
| s
| š
| f
| c
| h
|}
Sveukupno, uključujući i način tvorbe, mjesto tvore te zvučnost, dobiva se ova tablica zatvornika:
{| class="wikitable"
! colspan="4" rowspan="2" |Konsonanti hrvatskoga jezika<ref>{{Citiranje knjige|last=International Phonetic Association|title=Handbook of the International Phonetic Association: a guide to the use of the international phonetic alphabet|date=2021|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-65236-0|edition=22. printing|location=Cambridge|pages=66.}}</ref>
! colspan="2" |Usnenici
! rowspan="2" |Zubnici
! rowspan="2" |Desnici
! colspan="2" |Nepčanici
! rowspan="2" |Jedrenici
|-
!Dvousnenici
!Zubnousnenici
!Prednepčanici
!Nepčanici
|-
! rowspan="6" |Šumnici
! colspan="2" rowspan="2" |Zapornici
!zvučni
|[[Zvučni bilabijalni ploziv|b]]〈b〉
|
| colspan="2" |[[Zvučni alveolarni ploziv|d]]〈d〉
|
|
|[[Zvučni velarni ploziv|g]]〈g〉
|-
!bezvučni
|[[Bezvučni bilabijalni ploziv|p]]〈p〉
|
| colspan="2" |[[Bezvučni alveolarni ploziv|t]]〈t〉
|
|
|[[Bezvučni velarni ploziv|k]]〈k〉
|-
! colspan="2" rowspan="2" |Slivenici
!zvučni
|
|
|[[Bezvučna alveolarna afrikata|t͡s]]〈c〉
|
|[[Bezvučna postalveolarna afrikata|t͡ʃ]]〈č〉
|[[Bezvučna palatalna afrikata|t͡ɕ]]〈ć〉
|
|-
!bezvučni
|
|
|
|
|[[Zvučna postalveolarna afrikata|d͡ʒ]]〈dž〉
|[[Zvučna palatalna afrikata|d͡ʑ]]〈đ〉
|
|-
! colspan="2" rowspan="2" |Tjesnačnici
!zvučni
|
|
|[[Zvučni alveolarni frikativ|z]]〈z〉
|
|[[Zvučni postalveolarni frikativ|ʒ]]〈ž〉
|
|
|-
!bezvučni
|
|[[Bezvučni labiodentalni frikativ|f]]〈f〉
|[[Bezvučni alveolarni frikativ|s]]〈s〉
|
|[[Bezvučni postalveolarni frikativ|ʃ]]〈š〉
|
|[[Bezvučni velarni frikativ|x]]〈h〉
|-
! rowspan="5" |Zvonačnici
! rowspan="4" |Približnici
! colspan="2" |Približenici<ref name=":8">{{Citiranje knjige|last=Jelaska|first=Zrinka|title=Fonološki opis hrvatskoga jezika: glasovi, slogovi, naglasci|publisher=Hrvatska sveučilišna naklada|year=2004.|isbn=978-953-169-096-6|pages=44.}}</ref>
|
|[[Labiodentalni aproksimant|ʋ]]〈v〉
|
|
|
|
|
|-
! colspan="2" |Kliznici
|
|
|
|
|
|[[Palatalni aproksimant|j]]〈j〉
|
|-
! colspan="2" |Bočnici
|
|
|
|[[Alveolarni lateralni aproksimant|l]]〈l〉
|
|[[Palatalni lateralni aproksimant|ʎ]]〈lj〉
|
|-
! colspan="2" |Treptajnici
|
|
|
|[[Alveolarni vibrant|r]]〈r〉
|
|
|
|-
! colspan="3" |Nosnici
|
|
| colspan="2" |[[Alveolarni nazal|n]]〈n〉
|
|[[Palatalni nazal|ɲ]]〈nj〉
|
|}
Moguće je napraviti i ovakvu tablicu otvornika:
{| class="wikitable"
!Vokali hrvatskoga jezika
!Prednji
!Središnji
!Stražnji
|-
!Visoki
|[[Zatvoreni prednji nezaobljeni samoglasnik|i]] 〈i〉
|
|[[Zatvoreni stražnji zaobljeni samoglasnik|u]]〈u〉
|-
!Visoki → srednji
|i͜e 〈ije/je〉
|
|
|-
!Srednji
|[[Poluzatvoreni prednji nezaobljeni samoglasnik|e]] 〈e〉
|
|[[Poluzatvoreni stražnji zaobljeni samoglasnik|o]]〈o〉
|-
!Niski
|
|[[Otvoreni prednji nezaobljeni samoglasnik|a]] 〈a〉
|
|}

=== Naglasak ===
{{Glavni|Naglasak}}Naglasak je isticanje sloga visinom izgovora ili jačinom, ili oboma.

U standardnome hrvatskom jeziku kratki i dugi slogovi mogu biti naglašeni te se u njima ton izgovora može kretati uzlazno i silazno. U silaznim naglascima slog je naglašen jačinom i visinom. U uzlaznim naglascima jedan je slog naglašen jačinom, a slog iza njega visinom. Zato se uzlazni naglasci mogu naći samo na dvosložnim i višesložnim riječima. Ukupno postoje 4 naglaska:

{| class="wikitable"
! Naglasak
! Oznaka
! Opis notama
|- 
| dugosilazni
| '''⌒'''
| [[Slika:NeoShtokavian_LongFalling_Tone.svg|105px]]
|- 
| kratkosilazni
| '''‶'''
| [[Slika:NeoShtokavian_ShortFalling_Tone.svg|78px]]
|- 
| dugouzlazni
| '''´'''
| [[Slika:NeoShtokavian_LongRising_Tone.svg|105px]]
|- 
| kratkouzlazni
| '''`'''
| [[Slika:NeoShtokavian_ShortRising_Tone.svg|78px]]
|}

Opise notama prvi je dao [[Josip Florschütz]] u svojoj gramatici iz [[1896.]] godine.<ref>Pletikos, Elenmari, [http://www.ffzg.unizg.hr/fonet/pletikos/predavanja-opca/P-2006-07-Prozodija-3-clanci_govorna_rijec.pdf Govorna riječ] {{pdf}}, Odsjek za fonetiku Filozofski fakultet Zagreb, Opća fonetika, 2006/07</ref>

Riječi ne moraju uvijek biti naglašene, one se tada s riječju do sebe spajaju u jednu naglasnu cjelinu. Ako se spajaju s riječju iza onda su to [[proklitika|proklitike]] ili prednaglasnice, a ako se spajaju s rječju ispred onda su [[enklitika|enklitike]] ili zanaglasnice.

'''Pravila naglašavanja'''
#riječi u hrvatskom jeziku najčešće imaju samo jedan naglasak
#polusloženice (riječi pisane sa spojnicom spomen-ploča, auto-cesta) i superlativi (najjednostavniji, najprodavaniji...) imaju dva naglaska
#jednosložne riječi mogu imati samo silazne naglaske
#višesložne riječi na prvom slogu mogu imati sva četiri naglaska
#višesložne riječi na srednjem slogu mogu imati samo uzlazne naglaske
#posljednji slog u riječi ne može se naglasiti (osim ako je riječ jednosložna ili je usklik, npr. ''Aha!'')
#zanaglasna dužina može stajati samo iza naglašenog sloga
#naglasak se može mijenjati u oblicima riječi (sklonidba, sprezanje, komparacija...)
#silazni naglasci mogu prijeći na prednaglasnicu i tada postaju kratkouzlazni ili kratkosilazni.

=== Glasovne promjene ===
{{Glavni|Glasovna promjena}}

To su promjene [[glas]]ova zbog tvorbe [[riječ]]i ili oblika riječi uz međusoban utjecaj glasova sličnih ili različitih zvučnih i izgovornih svojstava. Mogu se događati na granici dviju riječi ili između [[morfem]]ske osnove i [[morfem]]a.

'''Glasovne promjene u hrvatskome standardu jesu:'''
* [[Ispadanje suglasnika|Gubljenje suglasnika]]
* [[Jednačenje po mjestu tvorbe]]
* [[Jednačenje po zvučnosti]]
* [[Jotacija]]
* [[Navezak]]
* [[Nepostojano a]]
* [[Nepostojano e]]
* [[Palatalizacija]]
* [[Prijeglas]]
* [[Prijevoj]]
* [[Refleksi jata]]
* [[Sibilarizacija]]
* [[Vokalizacija]].

==Građa riječi==
'''[[Morfem]]''' je najmanji jezični odsječak riječi koji ima vlastito značenje.

U nekim slučajevima, morfem može mijenjati svoj oblik, a da značenje ostane isto. Takvi morfemi nazivaju se '''''alomorfi'''''.
:''po | '''ruk''' | a'' –> ''po | '''ruč''' | i | ti''

Postoje tri osnovne vrste [[morfem]]a po položaju: ''prefiksalni, korijenski i sufiksalni''. 

:''po | ruk | a''

Prefiksalni stoji na početku, sufiksalni na kraju, a korijenski u sredini [[riječ]]i.

Postoji još jedna podjela [[morfem]]a, po funkciji na ''rječotvorne i oblikotvorne''.

* Rječotvorni morfemi služe za tvorbu novih [[riječ]]i: ''škol- → škol'''a''', škol'''arina''',...''
* oblikotvorni morfemi mijenjaju samo oblik [[riječ]]i, ali ne i značenje: ''škol- → škol'''a''', škol'''e''', škol'''i'''...''
'''[[Leksem]]''' označava ukupnost svih oblika koje ima neka riječ (značenje mora biti uvijek isto).

* ''kuća, kuće, kući, kućama... ''

Treba razlikovati tvorbenu analizu i morfemsku analizu riječi. Kod tvorbene analize, radi se o leksemu, a ne o morfemu.

* Morfemska: ''zid|ar|sk|i''
* Tvorbena: zidar''|ski'' jer je riječ ''zidarski'' nastala od ''zidar'' dodavanjem nastavka.

'''[[Riječ]]''' je [[glas]] ili skupina [[glas]]ova koja ima neko značenje i kao takva je osnovna jedinica svakog [[jezik]]a.

Po '''određenosti značenja''', riječi se mogu podijeliti na:
#Punoznačnice (imenice, glagoli, zamjenice, pridjevi, brojevi, prilozi) – imaju i gramatičko i leksičko značenje
#Nepunoznačnice (prijedlozi, veznici, čestice, usklici) – imaju samo gramatičko značenje, uspostavljaju veze između punoznačnih riječi.<ref name=":0">{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |year=2002|title=Riječi na granici punoznačnosti |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426493.Kordic_Rijeci_na_granici_punoznacnosti.pdf |format=PDF |location=Zagreb |publisher=[[Hrvatska sveučilišna naklada]] |page=227 |doi=10.2139/ssrn.3467413 |isbn=953-169-073-1 |oclc=54680648 |ol=2863537W |id={{CROSBI|id=426493}}. {{NSK-zapis|id=000322006}}. {{KGZ|id=11005511}} |accessdate=2023-07-31}}</ref>

'''[[Frazeologija|Frazemi]]''' su jezične jedinice koje se sastoje od više članova, ali u govoru imaju značenje u cjelini.

* ''biti na konju'' (dobra situacija, prilika)

==Pravopis==
{{Glavni|Pravopis hrvatskoga jezika}}

Pravopis hrvatskog jezika detaljno govori o pravilima pisanja velikog i malog slova, -ije i -je, interpunkcijskih znakova, tuđica, o iznimkama...

===Interpunkcijski znakovi===
{{Glavni|Razgodak}}

Interpunkcijski ili rečenični znakovi ([[razgodak|razgodci]]) rastavljaju tekst na [[rečenica|rečenicu]] i njene dijelove.

To su: [[točka (pravopis)|točka]], [[upitnik]], [[uskličnik]], [[zarez]], [[navodnici]], [[dvotočje]], [[trotočje]], [[točka sa zarezom]], [[izostavnik]], [[crtica]], [[spojnica]] i [[zagrade]].

== Vrste riječi ==
'''Vrste riječi''' jesu skupovi [[riječ]]i koji se odnose na isti pojam a razlikuju se nastavkom. Ako se riječi pojavljuju u više oblika, onda su '''promjenjive''', a ako se nikad ne mijenjaju onda su '''nepromjenjive'''.

'''Promjenjive vrste riječi:'''
*[[imenice]]
*[[zamjenice]]
*[[pridjevi]]
*[[glagoli]]
*[[brojevi (vrsta riječi)|brojevi]]

'''Nepromjenjive vrste riječi''':
*[[prijedlozi]]
*[[prilozi]]
*[[veznici]]
*[[usklici]]
*[[čestice (vrsta riječi)|čestice]]

Imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi imaju [[gramatički rod|rod]], [[broj]] i [[padež]]. Pridjevi se mogu i komparirati u [[Pridjevi#Stupnjevi_pridjeva|tri stupnja]] - [[pozitiv]], [[komparativ]] i [[superlativ]]. Glagoli nemaju ni rod ni broj ni padež – ne [[sklonidba|sklanjaju]] (dekliniraju) se, već se konjugiraju – imaju glagolska vremena.

== Imenice ==

===Padeži===
{{Glavni|Padež}}

U hrvatskom jeziku postoji sedam padeža:
# [[nominativ]] – ''Tko? Što?'' (postoji)
# [[genitiv]] – ''Koga? Čega?'' (nema)
# [[dativ]] – ''Komu? Čemu?'' (prilazim)
# [[akuzativ]] – ''Koga? Što?'' (vidim)
# [[vokativ]] – ''Oj! Ej!'' (dozivanje)
# [[lokativ]] – ''O komu? O čemu?'' (razmišljam)
# [[instrumental]] – ''S kim(e)? Čim(e)?'' (putujem).<ref>[[Lana Hudeček|Hudeček, Lana]] i [[Milica Mihaljević|Mihaljević, Milica]], ''Školska gramatika hrvatskoga jezika: priručnik za učenike osnovnih škola'', [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje]], Zagreb, 2017., ukupno 88 str. {{NSK-zapis|id=000980196}}</ref>

== Glagoli ==
'''Glagolski oblici''':
*[[infinitiv]] (neodređeni glagolski oblik, osnovni oblik glagola)

'''Glagolska vremena''' mogu se podijeliti s obzirom na to izriču li prošlost, sadašnjost ili budućnost.

'''''prošlost'''''
* [[perfekt]] (prošlo složeno vrijeme)
* [[imperfekt]] (prošlo nesvršeno vrijeme)
* [[pluskvamperfekt]] (pretprošlo vrijeme)
* [[aorist]] (prošlo svršeno vrijeme)

'''''sadašnjost'''''
* [[prezent]] (sadašnje vrijeme)

'''''budućnost'''''
* [[futur prvi]] (buduće vrijeme)
* [[futur drugi]] (predbuduće vrijeme)

'''Glagolski načini''' ne izražavaju neko konkretno vrijeme.

* [[indikativ]] (realni način)

*[[imperativ]] (zapovjedni način)
*[[kondicional prvi]] (sadašnji pogodbeni način)
*[[kondicional drugi]] (prošli pogodbeni način)
*[[optativ]] (željni način).

'''Glagolska stanja''' govore vrši li radnju [[subjekt]] ili se radnja na njemu vrši.
*[[aktiv]] (izražava da subjekt vrši radnju)
*[[pasiv]] (izražava da se na subjektu vrši radnja)

'''Glagolski pridjevi''' su pridjevi nastali od glagola.
*[[Glagolski_pridjevi#Glagolski_pridjev_radni|glagolski pridjev radni]]
*[[Glagolski_pridjevi#Glagolski_pridjev_trpni|glagolski pridjev trpni]]

'''Glagolski prilozi''' su prilozi nastali od glagola.
*[[Glagolski_prilozi#Glagolski_prilog_sada.C5.A1nji|glagolski prilog sadašnji]]
*[[Glagolski_prilozi#Glagolski_prilog_pro.C5.A1li|glagolski prilog prošli]].

==Rečenica==
{{Glavni|Rečenica}}

Rečenica je niz [[riječ]]i ili jedna [[riječ]] kojom se prenosi neku cjelovitu obavijest.

'''Svojstva:'''
*''Članjivost'' – može se rastavljati na sastavne dijelove
*''Modalnost'' – prenosi obavijest o vremenu i načinu zbivanja radnje
*''Ciljna usmjerenost (priopćajna svrha)'' – govori što izražava rečenica
*''Obavijesnost'' – sastoji se od dijela koji sadrži novu obavijest ('''rema''') i dijela koji govori nešto već poznato ('''tema''')

Rečenica se sastoji od '''rečeničnih dijelova''' (članova rečeničnog ustrojstva), a to su:
*[[Subjekt]]
*[[Predikat]]
*[[Objekt (gramatika)|Objekt]]
*[[Priložna oznaka]]
*[[Atribut]]
*[[Apozicija]]

===Podjela===
Postoje dva načina podjele rečenica. Prva, jednostavnija je po priopćajnoj svrsi, na upitne, usklične i izjavne, ovisno o tome izražavaju li neko pitanje, naredbu (ili iznenađenje, uzvik itd.) ili neku izjavu.

Druga podjela je s obzirom na sastav na:

1. '''Jednostavne rečenice''' – imaju samo jedan predikat.
*'''Neproširene''' – imaju samo subjekt i predikat.
*'''Proširene''' – imaju subjekt, predikat i dodatke (druge rečenične dijelove).

2. '''Složene rečenice''' – imaju dva ili više predikata.
*'''Nezavisnosložene'''<ref>{{Citiranje weba|title=Nezavisnosložene rečenice – Hrvatska školska gramatika|url=http://gramatika.hr/pravilo/nezavisnoslozene-recenice/83/|url-status=live|access-date=2023-11-21|website=gramatika.hr|language=hr}}</ref> – sastoji se od dvije ili više jednostavnih rečenica koje '''mogu''' stajati zasebno.
:*rečenični niz – ''rečenice nanizane bez veznika; odvajaju se zarezom''
:*sastavne – ''veznici: i, pa, te, ni, niti; ne odvajaju se zarezom'' 
:*rastavne – ''veznik: ili; ne odvajaju se zarezom''
:*suprotne – ''veznici: a, ali, nego, no, već; odvajaju se zarezom''
:*isključne – ''veznici: samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što; odvajaju se zarezom''
:*zaključne – ''veznici: dakle, zato, stoga; odvajaju se zarezom''

*'''Zavisnosložene'''<ref>{{Citiranje weba|title=Zavisnosložene rečenice – Hrvatska školska gramatika|url=http://gramatika.hr/pravilo/zavisnoslozene-recenice/90/|url-status=live|access-date=2023-11-21|website=gramatika.hr|language=hr}}</ref> – sastoje se od dvije ili više jednostavnih rečenica koje '''ne mogu''' stajati zasebno. Jedna od njih je glavna rečenica (može stajati samostalno), dok su druge zavisne (ne mogu stajati samostalno, proširuju glavnu rečenicu).
:*subjektne – ''odnosi se prema glavnoj kao subjekt prema predikatu''
:*predikatne – ''kao predikatni dio'' 
:*objektne –'' kao objekt'' 
:*atributne – ''kao atribut prema imenici koju opisuje''<ref>{{cite book |last=Kordić |first=Snježana |authorlink=Snježana Kordić |title=Relativna rečenica |url=http://bib.irb.hr/datoteka/426507.Kordic_Relativna_recenica.pdf |series=Znanstvena biblioteka Hrvatskog filološkog društva 25 |location=Zagreb | publisher=[[Matica hrvatska]] i Hrvatsko filološko društvo |year=1995 |page=366 |doi=10.2139/ssrn.3460911 |isbn=953-6050-04-8 |oclc=37606491 |ol=2863536W |id={{CROSBI|id=426507}}. {{NSK-zapis|id=000139480}}. {{KGZ|id=951222002}} |accessdate=2019-03-07}}</ref>
:*priložne – ''kao [[priložna oznaka]] (mjesta, vremena, načina, namjere, uzroka, posljedice, pogodbe ili dopuštanja) prema predikatu''
::*''mjesne''
::*''vremenske''
::*''načinske''
::*''namjerne''
::*''uzročne''
::*''posljedične''
::*''pogodbene''
::*''dopusne''

==Povezani članci==
*[[Jezik]]
*[[Standardni jezik]]
*[[Jezikoslovlje]]
*[[Gramatika]]
*[[Sintaksa]]
*[[Fonetika]]
*[[Dijalektologija]]
*[[Hrvatske gramatike]]

==Izvori==
{{izvori}}<!--/ZAKOMENTIRANA MEĐUWIKIPOVEZNICA DOK NA EN:WIKI STOJI PREUSMJERAVANJE HRVATSKE GRAMATIKE NA SH ! [[en:Croatian grammar]]-->{{Gramatike jezika}}
[[Kategorija:Gramatika]]
[[Kategorija:Gramatike jezika svijeta]]