Vidi kôd stranice Opera

{{dz}}
{{Scenska umjetnost}}
{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština
|ime baštine = Praksa opernog pjevanja u Italiji
|slika = Macbeth applause at Savonlinna Opera festival in 2007 - panoramio.jpg
|godina = 2023.
|regija = Europa
|id = 01980
|ugroženost = ne
|poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/the-practice-of-opera-singing-in-italy-01980
|država = {{DZ+X|ITA}}
}}

[[Datoteka:Sydney opera house.jpg|desno|mini|[[Sydneyska opera]].]]
'''Opera''' se može definirati kao scenska [[drama]] u kojoj glavni glumci pjevaju većinu svoje uloge.
Smatra se jednim od najsloženijih oblika [[umjetnost]]i.
Kombinira [[pjevanje]], [[gluma|glumu]], [[orkestar|orkestralnu]] [[glazba|glazbu]], [[kostim]]e, [[scenska umjetnost|scenarij]] ([[libreto]]), a često i [[balet]] kao vrstu [[ples]]a.

Tradicionalna opera ima tri vrste pjevanja: [[recitativ]], deklamaciju i [[arija|ariju]], tj. otpjevanu solo dionicu. Kratka pjevna dionica naziva se i ''arioso''. Sve vrste pjevanja prate [[glazbeni instrumenti]].

Pjevači i njihove uloge razvrstavaju se prema rasponu glasa. Muški pjevački glasovi su [[Bas (glas)|bas]], [[basbariton]], [[bariton]], [[tenor]] i [[kontratenor]], a ženski [[alt]], [[mezzosopran]] i [[sopran]].  Svaka od tih vrsta ima podvrste, npr. podvrste soprana su lirski, koloraturni, ''spinto'' i dramski sopran. Te podvrste pomažu kako bi pjevači dobili uloge koje najbolje odgovaraju boji i kakvoći njihova glasa.

Što je važnije u operi - riječi ili glazba? O tom se pitanju raspravlja još od 17. stoljeća. Vizualne umjetnosti kao što je [[slikarstvo]] koriste se kako bi stvorile scenski spektakl, koji se smatra važnim dijelom izvedbe. Osim toga, u operi se često koristi [[ples]]. Slavni je operni [[skladatelj]] [[Richard Wagner]] shvaćao operu kao ''Gesamtkunstwerk'', kao svojevrsno "zbirno umjetničko djelo".

== Povijest ==
=== Nastanak opere ===
[[Datoteka:(Venice) Portrait of Francesco Andreini by Domenico Fetti - Gallerie Accademia.jpg|desno|mini|230px|Claudio Monteverdi, skladatelj opere "Orfej"]]
Riječ ''opera'' izvorno znači "djela". Naime, to je množina [[latinski|latinske]] riječi ''opus'' (djelo), čime se željelo reći da opera objedinjuje umjetnosti solo pjevanja, zbornog pjevanja, deklamacije i plesa u scenskom spektaklu. Prvo djelo koje se smatra operom u današnjem općenitom smislu potječe iz [[1597.]] godine. Bila je to ''Dafna'' (danas je izgubljena), a napisao ju je [[Jacopo Peri]] za elitni krug [[Firenca|firentinskih]] [[humanizam|humanističkih]] umjetnika koji su se okupljali u prostorijama "Camerata". Opera ''Dafna'' je htjela oživjeti klasičnu [[grčka tragedija|grčku tragediju]], u okviru šireg buđenja antike koje je bilo vrlo važno za [[renesansa|renesansu]]. Druga Perijeva opera, ''[[Euridika]]'', iz [[1600.]] godine, predstavlja prvu opernu partituru koja se sačuvala do naših dana. Izgovoren ili deklamiran dijalog uz svirku orkestra, što se u operi zove ''recitativ'', jest temeljna osobina [[melodrama|melodrame]] u njezinom izvornom smislu. Najpoznatiji primjer takve glazbe je [[Felix Mendelssohn|Mendelssohnova]] glazba za ''[[San ivanjske noći]]''. Nevidljivi orkestar koji je u melodrami 19. stoljeća naglašavao dramsku radnju danas se može prepoznati u [[filmska glazba|filmskoj glazbi]]. Filmski spektakli s ozbiljnom glazbom izravno nasljeđuju tradiciju melodrame, a njihovi [[specijalni efekti]] mogu se smatrati nasljednicima i konkurentima oblika 'Grand Opera'. 

Među ranim elementima iz 16. stoljeća, koji se još nisu složili u prepoznatljivu operu, treba spomenuti dvorsku paradu zvanu [[maska (dvorska parada)|maska]]. Novi elementi maske mogu se vidjeti u drami ''[[Oluja (drama)|Oluja]]'' [[William Shakespeare|Williama Shakespearea]]  (oko [[1611.]] godine). Glazbeno-dramski elementi mogu se vidjeti i u [[madrigal]]ima iz 16. stoljeća, koji su se ulančavali kako bi se postigla dramska radnja. 

Ako se osvrnemo na još starija razdoblja, vidjet ćemo da se glazba koristila već u srednjovjekovnim [[misterij]]ima. Sačuvalo se jedno glazbeno djelo koje je starije od ''Dafne'', ''[[Filoteja]]'', koje je na vjerski tekst skladao svećenik po imenu Silberman. Osim toga, glazba [[Hildegarda iz Bingena|Hildegarde iz Bingena]] izvodila se na sceni u dramskom obliku.

===[[Barok]]na opera === 
[[Datoteka:Georg Friedrich Händel.jpg|lijevo|mini|230px|Georg Friedrich Händel. Njegova najpoznatija opera je "Julije Cezar"]]
Opera se ubrzo proširila izvan okvira dvorske publike. Oko [[1637.]] godine u [[Venecija|Veneciji]] se pojavila ideja "operne sezone" (unutar [[karneval]]a), gdje su se opere izvodile javno uz naplatu ulaznica. Istaknuti operni skladatelji 17. stoljeća jesu [[Francesco Cavalli]] i [[Claudio Monteverdi]], čiji je ''[[Orfej (opera)|Orfej]]'' ([[1607.]]) najstarija opera koja se još uvijek izvodi. Monteverdijevo kasnije djelo ''[[Odisejev povratak]]'' ([[1640.]]) također se smatra vrlo važnom ranom operom. Te rane [[barokna opera|barokne opere]] miješale su komediju s elementima tragike, što je smetalo profinjenijim duhovima, pa je tako pokrenuta prva u velikom nizu opernih reforma. Vođa reforme je bio pjesnik [[Pietro Metastasio]], čiji libreti su uveli oblik ''[[opera seria]]'' ("ozbiljna opera"), pun moraliziranja. Komedija je u baroknoj operi dobila svoju granu: ''[[opera buffa]]'' ("smiješna opera"), koja se razvijala zasebno, a djelomično se zasnivala na tradiciji ''[[commedia dell'arte]]''. 
[[Datoteka:Wolfgang-amadeus-mozart_1.jpg|desno|mini|230px|Wolfgang Amadeus Mozart. Najpoznatiji je po operama "Don Giovanni" i "Čarobna frula".]]
Talijanska opera je postavila standarde za barok. Talijanski [[libreto|libreti]] bili su standard, čak i za Nijemca [[Georg Friedrich Händel|Händela]], koji je pisao za Engleze, ili [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozarta]], koji je pisao u Beču krajem 18. stoljeća.

=== Bel canto === 
Doba koje nazivamo ''[[bel canto]]'' (''[[Talijanski jezik|tal.]] lijepo pjevanje'') najbolje predstavljaju opere [[Gioacchino Rossini|Rossinija]], [[Vincenzo Bellini|Bellinija]], i [[Gaetano Donizetti|Donizettija]]
[[Datoteka:GiorcesRossini1.jpg|lijevo|mini|230px|Gioacchino Rossini. Najpoznatiji je po operama "Seviljski brijač" i "Wilhelm Tell"]]

=== Francuska opera ===
[[Datoteka:Verdi Giuseppe.jpg|desno|mini|230px|Giuseppe Verdi. Poznat je po operi "Aida"]]
Nasuprot operama uvezenima iz Italije, razvila se zasebna francuska tradicija, gdje se pjevalo na francuskom. Zasnovao ju je jedan Talijan, [[Jean-Baptiste Lully]], koji je utemeljio francusku glazbenu akademiju i vladao francuskom operom od [[1672.]] godine nadalje. Lullyjeve uvertire, tečni i uredni recitativi, plesni [[Intermeco|intermeci]], divertismani i orkestralni pasaži između scena postavili su shemu koju je promijenio tek [[Christoph Willibald Gluck]] gotovo sto godina kasnije. Tekst je bio jednako važan kao i glazba: komplicirane alegorije služile su za laskanje kralju, a završetak je gotovo uvijek bio sretan. Opera je u Francuskoj zatim uključila i [[balet]]ne dijelove, kao i razrađenu scensku mašineriju.
[[Datoteka:Jean-Baptiste Lully.jpeg|lijevo|mini|230px|Jean-Baptiste Lully je poznat po operi "Persée"]]
Francuska barokna opera, koju je razradio [[Jean-Philippe Rameau|Rameau]], dobila je jednostavniji oblik zbog reforme koju je sproveo Gluck (''Alkestida'' i ''Orfej'') krajem 1760-ih godina. Francuska je opera bila pod utjecajem škole ''[[bel canto]]'', koju su zastupali [[Rossini]] i drugi Talijani.

=== Opera buffo i opéra comique ===
Opera buffo ili komična opera nastala je iz talijanske međuigre (''intermezzo''), kakva je bila i danas izvođena [[Giovanni Battista Pergolesi|Pergolesijeva]] ''La serva padrona'' (Služavka gospodarica).
Francuska opera s govorenim dijalogom naziva se ''opéra comique'' (komična opera) bez obzira na temu (najizvođenija među njima, [[Georges Bizet|Bizetova]] ''Carmen'', izrazito je [[tragedija|tragična]]). Iz laganije vrste opére comique razvijena je [[opereta]]. Opereta i [[vodvilj]] su prethodnice [[mjuzikl]]a, koji je dosegao vrhunac popularnosti u [[New York]]u.

=== Romantična opera i 'Grand Opéra'===
[[Giuseppe Verdi]] je glavni predstavnik romantične opere, a općenito se smatra i najvećim opernim skladateljem svih vremena. 

Elementi francuskog oblika [[Grand Opéra]] pojavili su se prvi put u [[Gioacchino Rossini|Rossinijevoj]] operi ''Guillaume Tell'' ([[1829.]]) i [[Giacomo Meyerbeer|Meyerbeerovoj]] operi ''Robert le Diable'' ([[1831.]]).

=== Glazbena drama i ''Gesamtkunstwerk'' ===
Glazbena drama (njem. ''Musikdrama'', tl. ''dramma musicale'') objedinjuje kazališnu dramu i glazbu u jedinstven koncept, koji je prvi zastupao Theodor Mundt 1833. Romantičnu operu su u glazbenu dramu paralelno i neovisno jedan od drugoga razvili Giuseppe Verdi (počev od ''Macbetha''), Richard Wagner (počevši od ''Tannhäusera''), te [[Modest Petrovič Musorgski|Modest Musorgskij]]. Wagner je prihvatio koncept umjetničkog djela kao jedinstvene autorske cjeline (njem. ''Gesamtkunstwerk'') estetičara Karla Trahnodorfa te je svoja kasnija djela stvarao istodobno kao pjesnik, dramaturg i skladatelj.

=== Njemačka opera ===
Mozartov ''[[singspiel]]'' ''Čarobna frula'' ([[1791.]]), napisan na njemačkom, uveo je tradiciju [[njemačka opera|njemačke opere]], koju su u 19. stoljeću razvili [[Ludwig van Beethoven|Beethoven]], [[Carl Maria von Weber|Weber]], [[Heinrich Marschner]] i [[Richard Wagner|Wagner]].
[[Datoteka:Richard Wagner by Franz Hanfstaengl, 1870-83.jpg|desno|mini|230px|Richard Wagner. Poznat je po ciklusu od četiri opera "Nibelunški prsten".]]
Wagner je stvorio stil u kojem se recitativ i arija miješaju uz stalnu pratnju orkestra. Wagner je također obilno koristio [[lajtmotiv]]e (iako ih je prvi koristio Weber), koji povezuju određenu melodiju s određenim likom ili pojmom tijekom cijele opere.

=== Ostale nacionalne opere ===
[[Španjolska]] je stvorila svoj oblik opere, nazvan [[zarzuela]]. Počevši od Glinke, ruski su skladatelji [[Musorgski]], [[Anton Rubinstein|Rubinstein]], [[Čajkovski]] i [[Rimski-Korsakov]] napisali više značajnih i danas često izvođenih opera. U Hrvatskoj su opere skladali [[Vatroslav Lisinski]], [[Ivan Zajc]], [[Blagoje Bersa]], [[Josip Hatze]], [[Ivan Brkanović]], [[Jakov Gotovac]], [[Krešimir Baranović]], [[Ivana Lang]], [[Igor Kuljerić]] i [[Frano Parać]]. Srpski skladatelj [[Stevan Hristić]] svoju je jedinu operu ''Suton'' napisao prema djelu hrvatskoga pisca [[Ivo Vojnović|Iva Vojnovića]], a osim njega opere su skladali i [[Isidor Bajić]], [[Stanislav Binički]], [[Petar Konjović]], [[Svetomir Nastasijević]] i [[Petar Stojanović (skladatelj)|Petar Stojanović]]. 

[[Datoteka:Porträt des Komponisten Pjotr I. Tschaikowski (1840-1893).jpg|lijevo|mini|230px|Petar Iljič Čajkovski. Poznat je po operi "Jevgenij Onjegin"]]

=== Nakon Wagnera: verizam i modernizam ===
Nakon Wagnera, opera je krenula raznim putevima. Jedna reakcija kratkog vijeka bila je sentimentalna "realistična" melodrama [[verizam|verizma]]. Tu možemo spomenuti veliko ime, [[Giacomo Puccini]] s operama ''[[Manon Lescaut]]'', ''[[La Boheme]]'' ''[[Tosca]]'', ''[[Madama Butterfly]]'', ''[[Turandot]]'' i dr. Druga reakcija na Wagnerov mitski srednji vijek jest psihološka snaga i socijalna analiza [[Richard Strauss|Richarda Straussa]]. 
[[Datoteka:Giacomo Puccini by Mario Nunes Vais.jpg|desno|mini|230px|Giaccino Puccni. Poznat je po operama "Madame Butterfly" i "Turandot"]]
Tijekom 20. i 21. stoljeća, iako je po čitavom svijetu opera postala popularnija nego ikad, moderne opere koje su ušle u kanon mogu se nabrojiti na prste, a među njih spadaju: ''[[Wozzeck]]'' ([[Alban Berg|Berg]]), ''[[Život razvratnika]]'' ([[Igor Stravinski|Stravinski]]), ''[[Peter Grimes]]'' ([[Benjamin Britten|Britten]]) i ''[[Razgovori karmelićanki]]'' ([[Francis Poulenc|Poulenc]]).

== Povezani članci ==
* [[Popis poznatih opera]]
* [[Hrvatski operni pjevači]]

{{Svjetska baština u Italiji}}
[[Kategorija:Glazbena teorija]]
[[Kategorija:Opera| ]]
[[Kategorija:Klasična glazba]]
[[Kategorija:Glazbeni oblici]]