Kyoto
Kyoto | |
---|---|
S lijeva na desno: Hram Tō-ji, moderna ulica Gion Masuri, Fushimi Inari-taisha, Carska palača, Kiyomizu-dera, Kinkaku, Pontochō i Maiko, Ginkaku-ji, Panorama grada s Higashiyame i Kyoto toranj | |
Nadimak: Grad tisuću hramova | |
Država | Japan |
Regija | Kansai |
Prefektura | Kyoto |
Nazvan po | jap. za Glavni grad |
Vlast | |
• Gradonačelnik | Daisaku Kadokawa |
Površina | |
• Ukupna | 827.90 km2 |
Koordinate | 35°1′N 135°46′E / 35.017°N 135.767°E |
Stanovništvo (2011.) | |
• Entitet | 1.473.746 (1.780,1/km2) |
Vremenska zona | Japansko standardno vrijeme (UTC+9) |
Poštanski broj | 604-8571 |
Pozivni broj | 075-222-3111 |
Stranica | city.kyoto.jp |
Lokacija grada u prefekturi Kyoto | |
Kyoto (jap.
Područje Kyota naseljeno je u 7. stoljeću. Tijekom 8. stoljeća, kada je moćno budističko svećenstvo počelo da se miješa u carske poslove, car je odlučio da premjesti glavni grad u područje koje je daleko od budističkog utjecaja. Novi grad, Heiankyō („prijestolnica stabilnosti i mira“) postao je sjedište japanskog carskog dvora 794. Kasnije je grad preimenovan u Kyōto („glavni grad“). Kyoto je bio glavni grad Japana dok vlast nije u vrijeme razdoblja Meiji premještena u Edo (postoje mišljenja da je i danas pravna prijestolnica). Nakon što je Edo promijenio ime u Tokio (što znači "Istočni glavni grad"), Kyōto je u kratkom periodu bio poznat kao Saikjo (
Kyōto, poznat i kao "grad tisuću hramova", bio je potpuno pošteđen razaranja u drugom svjetskom ratu, te se smatra najznačajnijim središtem japanske kulture, uvršten na popis svjetske baštine UNESCO-a. Značajno je sveučilišno središte, i kulturni centar svjetskog značaja.
Premda su arheološka istraživanja na ovom području dokazala ljudsko obitovanje na 10.000 godina pr. Kr., malo se zna o njemu prije 6. stoljeća. Tada je osnovano Svetište Shimogamo. Tijekom 8. stoljeća, kada se moćno budističko svećenstvo počelo uplitati u poslove carske uprave, car Kammu je odlučio premjestiti prijestolnicu u područje izvan njihova utjecaja. Car je za tu čast odabrao selo Uda koje je u to vrijeme bilo u distriktu Kadono, pokrajine Yamashiro. Novi grad je prozvan Heian-kyō ((
Iako su tijekom razdoblja Šogunata, vojni moćnici origanizirali svoje prijestolnice (Kyoto kao prijestolnica šogunata Muromachi, Kamakura šogunata Kamakura i Edo šogunata Tokugawa), Kyoto je ostao nominalnim glavnim gradom Japana sve do 1869. godine, kada je to postao Tokio.
Kyoto je jako stradao tijekom Ōninskog rata (1467. – 77.), te se nije oporavio sve do polovice 16. stoljeća. Sukobi samurajskih frakcija su preplavili njegove ulice i u njih se uplelo carsko plemstvo (kuge), kao i vjerske frakcije. Plemićke vile su pretvorene u utvrde, iskopani su duboki jarci oko i u samom gradu (za obranu od napada ali i požara), a mnoge građevine su izgorjele.
Koncem 16. stoljeća, Toyotomi Hideyoshi je obnovio grad i dao izgraditi nove ulice čime je uduplao broj ulica u pravcu sjever-jug, čime je grad dobio izgled mreže pravokutnika, za razliku od kvadratične mreže ulica starog grada. On je također dao igraditi i zemljane nasipe, Odoi (
Tijekom Hamaguri bune 1864. godine, u gradu je izgorjelo oko 28.000 kuća, što je bilo razlogom premještanja prijestolnice u Tokio 1869. godine. Nakon toga oslabilo je gospodarstvo grada, te je za njegov spas izgrađen kanal jezera Biwa 1890. godine. Broj stanovnika je konstantno rastao i 1922. godine je prešao brojku od milijuna.
Krajem drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države razmatrale su mogućnost da atomsku bombu bace na Kyoto, ali na kraju su odabrani gradovi Hirošima i Nagasaki. Sam grad je bio žrtvom tek nekoliko manjih bombardiranja, zbog čega je Kyoto jedan od rijetkih japanskih gradova u kojemu postoji mnoštvo predratnih građevina, kao što su tradicionalne japanske kuće - machiya.
Kyoto je naravno izrastao u moderni japanski grad koji je progutao tradicionalne građevine. Dana 1. rujna 1956. godine postao je "grad s višom upravom", a u posljednje vrijeme je najpoznatiji kao mjesto donošenja međunarodnog Protokola iz Kyota iz 1997. godine, kojim se pokušava regulirati emisije stakleničkih plinova na svjetskoj razini.
Spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu) | |
---|---|
Svjetska baština – UNESCO | |
Država | Japan |
Godina uvrštenja | 1994. (18. zasjedanje) |
Vrsta | Kulturno dobro |
Mjerilo | ii, iv |
Ugroženost | — |
Poveznica | UNESCO:688 |
Koordinate | 35°00′42″N 135°46′05″E / 35.01161°N 135.76811°E (WD) |
U Kyotu se nalazi oko 2.000 hramova i svetišta koje svake godine posjeti oko 30 milijuna turista. U starom dijelu grada nalazi se 20% od ukupnog broja japanskih lokaliteta sa statusom Japanskog nacionalnog blaga, ali i 14% od ukupnog broja japanskih lokaliteta sa statusom "Važan kulturni lokalitet". Od njih je 14, od ukupno 17 lokaliteta, upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 1994. godine, pod imenom "Spomenici starog Kyota (Kyoto, Uji i Otsu)":
-
Daigo-ji (
醍醐寺 ) -
Ginkaku-ji (
銀閣寺 ) -
Svetište Kamigamo (
上賀茂 神社 ) -
Hram Kinkaku (
金閣寺 ) -
Kiyomizu-dera (
清水寺 ) -
Kōzan-ji (
高山寺 ) -
Ninna-ji (
仁和寺 ) -
Dvorac Nijō (
二条城 ) -
Nishi Hongan-ji (
西本願寺 ) -
Ryōan-ji (
龍安寺 ) -
Saihō-ji (
西芳寺 ) -
Svetište Shimogamo (
下鴨神社 ) -
Tenryū-ji (
天龍寺 ) -
Tō-ji (
東寺 )
Pored njih u gradu se nalaze i brojne druge znamenitosti kao što su:
|
|
Uprava grada Kyota ima status grada-prefekture, u japanskoj pokrajini Kansai, kojom upravlja gradonačelnik (od 2011. neovisni kandidat Daisaku Kadokawa
Grad je podijeljen na 11 oblasti:
|
|
Glavna industrija u Kyotu su informacijske tehnologije i elektronika, te se u gradu nalaze sjedišta mnogih međunarodnih tvrtki kao što su: Nintendo, Intelligent Systems, TOSE, OMRON, Kyocera, Shimadzu Corp., Rohm, Horiba, Nidec Corporation, Nichicon, GS Yuasa i Murata Machinery.
Kyoto kolodvor, drugi po veličini u Japanu, koji povezuje gradsku podzemnu željeznicu (linije Karasuma i Tōzai) s japanskom željeznicom (linijama Tōkaidō Shinkansen i Sanyō Shinkansen)
Sveučilište Kyoto je prema međunarodnim mjerenjima (The Times Higher Education Supplement) drugo u Japanu i 25. u svijetu.
Kyoto je zbratimljen sa sljedećim gradovima:
- ↑ Popis 2000.: tablica 92. Broj stanovnika glavnih metropolskih područja Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. veljače 2007. (Wayback Machine), Japanski ured za statistiku (jap.) Preuzeto 14. rujna 2011.
- Službena stranica grada Kyota
- Turističko vijeće grada Kyota
- Hramovi i svetišta Kyota Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. rujna 2011. (Wayback Machine) (engl.)
|