Taichung

Taichung; 臺たい中ちゅう市し
Tajčung (transliteracija)
	Panorama Taichunga 2016. god.Panorama Taichunga 2016. god.
; Zastava	; Pečat
	Koordinate: 24°09′N 120°40′E / 24.150°N 120.667°E
Država	Tajvan
Posebna općina
Četvrti	29 distrikta
Taichū	1901.
Status gradske općine	2010.
Osnivač	Dinastija Qing
	Vlast
- Vrsta	Gradsko vijeće
- Gradonačelnik	Lu Shiow-yen (KMT)
	Površina
- Urbano područje	492 km²
- Metropolitansko područje	2.214,90 km²
	Stanovništvo (Ožujak 2020.)
- Urbano područje	2.635.000
- Urbana gustoća	1.300 stanovnika/km²
- Metropolitansko područje	2.816.667
- Gustoća metro područja	5.400 stanovnika/km²
Vremenska zona	Kinesko standardno vrijeme (UTC+8)
- Ljeto (DST)	ne primjenjuje se (UTC+8)
Poštanski broj	400-439
Pozivni broj	(0)4
	Službena stranica taichung.gov.tw
Zemljovid
	Položaj Taichunga u Republici Kini; Položaj Taichunga u Republici Kini

Taichung (kineski: 臺たい中ちゅう市し, pinyin: Táizhōng Shì; doslovno „Tajvanski središnji”) je grad i posebna općina na zapadnoj obali središnjeg Tajvana. S preko 2,8 milijuna stanovnika Taichung je drugi po broju stanovnika na otoku od srpnja 2017. godine, kada je pretekao Kaohsiung.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Planina Xueshan je druga po visini na Tajvanu.

Obalna ravnica na zapadu i dolina Taichung odvojeni su lancem brežuljaka oko jezgre grada Taichunga koja je gusto naseljena i visoko industrijski razvijena. Tri najnaseljenije četvrti jezgre grada: Fengyuan, Dali i Taiping, su do 2010. godine imale status samostalnih gradova. Na istoku se urbano područje proteže daleko u neprohodne tajvanske središnje planine u distrikt Heping (do 2010. ruralna zajednica). Tamo živi otprilike 11.000 stanovnika (0,4% gradskog stanovništva), a površinom obuhvaća gotovo polovicu gradskog područja. U njemu se nalaze Nacionalni park Shei-Pa, u središnjim planinama, i Nacionalni park Taroko, koji se prostire do istočne obale otoka. Xueshan (雪山ゆきやま), drugi najviši vrh Tajvana s 3.886 m visine, nalazi se na granici sa sjevernim susjednim okrugom Miaoli.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Grad (prije 2010. godine)

Distrikt (prije 2010.)

Područje Taichunga je naseljeno više od 4000 godina. Na početku povijesnog razdoblja ovdje su živjela i lovila domaća plemena zapadne tajvanske ravnice (kolektivni izraz Pingbuzu 平ひら埔族). Tijekom dinastije Qing, mnogi Kinezi su se doselili iz pokrajina Fujian i Guangdong. Mjesto Dadun (大だい墩), tada najvažnije mjesto na tom području, razvijalo se u to vrijeme. Danas ulica Da Dun u Taichungu podsjeća na taj grad.

Kada su 1895. god. Japanci osvojili Tajvan, nakon Prvog japansko-kineskog rata, mjesto je preimenovano u Taichū (japanski 臺たい中ちゅう). Od 1903. godine izgrađene su ulice u današnjem centru grada i gradski park (臺たい中ちゅう公園こうえん). Početkom 20. stoljeća, Taichung je postao uporište tajvanskog nacionalizma, dok su većinu tadašnjih škola gradili Japanci, Srednju školu Taichū (sada Prva urbana srednja škola, Prva viša srednja škola, TCSFH) osnovao je Tajvan s ciljem promicanja tajvanske kulture. Za vrijeme japanske vladavine, otok Tajvan je 1920. godine podijeljen na sedam prefektura. Jedna od njih bila je i prefektura Taichū, koja je obuhvaćala današnji Taichung, kao i kasnije županije Changhua i Nantou.

Krajem Drugog svjetskog rata, Republika Kina je preuzela otok 1945. nakon japanskog poraza. Japanska prefektura je postala kineski okrug Taichung, a stvarno područje gradskog naselja izdvojeno je kao neovisni grad Taichung. Good. 1950., uslijedila je nova administrativna reforma, a dva nova okruga Changhua i Nantou odvojena su od okruga Taichung. Dana 25. prosinca 2010., okolni okrug Taichung raspušten je i uključen u grad. Kao rezultat toga, stanovništvo je poraslo s nešto manje od 1,1 milijuna na preko 2,6 milijuna, a urbana površina povećala se sa 163 km² na 2.215 km². U isto vrijeme, Taichung je dobio status neovisne gradske općine koja je izravno povezana s vladom.

Uprava[uredi | uredi kôd]

Grad Taichung, proširen u prosincu 2010., podijeljen je u 29 okruga (區く, Qū). Od toga, osam četvrti potječe iz "jezgre grada" (stanovnici i područje od prosinca 2017.):.^[2]

Distrikt			Stanovništvo	Površina	Gustoća
				km²	stan./km²
Xitun (Taichung)	西にし屯たむろ區く	„Zapadno naselje“	227.043	39,8467	5.698
Beitun (Taichung)	北きた屯たむろ區く	„Sjeverno naselje“	274.819	62,7034	4.383
Nantun (Taichung)	南みなみ屯たむろ區く	„Južno naselje“	168.760	31,2578	5.399
Bei Qu (Taichung)	北きた區く	„Sjeverni okrug“	147.653	6,9376	21.283
Xi Qu (Taichung)	西にし區く	„Zapadni okrug“	115.627	5,7042	20.271
Zhong (Taichung)	中ちゅう區く	„Središnji okrug“	18.450	0,8803	20.959
Dong Qu (Taichung)	東ひがし區く	„Istočni okrug“	75.811	9,2855	8.164
Nan (Taichung)	南みなみ區く	„Južni okrug“	125.067	6,8101	18.365

Preostalih 21 okruga nastala su iz ranije neovisnih gradova i gradova okruga Taichung nastalih (stanovništvo u prosincu 2017.):^[2]

Distrikt	kin.	Stanovništvo	Površina (km²)	stan./km²	pinyin
Da’an	大安だいあん區く	19.303	27,4045	704	Dà'ān
Dadu	大だい肚區	57.322	37,0024	1.549	Dàdù
Dajia	大甲おおかぶと區く	77.761	58,5192	1.329	Dàjiǎ
Dali	大里おおさと區く	211.492	28,8758	7.324	Dàlǐ
Daya	大雅たいが區く	95.203	32,4109	2.937	Dàyǎ
Dongshi	東勢ひがしせい區く	50.714	117,4065	432	Dōngshì
Fengyuan	豐原とよはら區く	166.879	41,1845	4.052	Fēngyúan
Heping	和平わへい區く	10.949	1.037,8192	11	Hépíng
Houli	后きさき里さと區く	54.482	58,9439	924	Hòulǐ
Longjing	龍りゅう井い區く	77.818	38,0377	2.046	Lóngjǐng
Qingshui	清水しみず區く	86.420	64,1709	1.347	Qīngshuǐ
Shalu	沙すな鹿しか區く	92.645	40,4604	2.290	Shālù
Shengang	神岡かみおか區く	65.553	35,0445	1.871	Shéngāng
Shigang	石岡いしおか區く	15.066	18,2105	827	Shígāng
Taiping	太平おうひら區く	189.066	120,7473	1.566	Tàipíng
Tanzi	潭子區く	108.288	25,8497	4.189	Tánzǐ
Xinshe	新しん社しゃ區く	24.754	68,8874	359	Xīnshè
Waipu	外そと埔區	32.185	42,4099	759	Wàipǔ
Wufeng	霧きり峰みね區く	65.393	98,0779	667	Wùfēng
Wuqi	梧棲區く	57.993	16,6049	3.493	Wúqī
Wuri	烏がらす日び區く	74.554	43,4032	1.718	Wūrì

Distrikti Taichunga
Xinshe Tanzi Shigang Shengang Houli Heping Fengyuan Dongshi Daya Wuqi Waipu Shalu Qingshui Longjing Dajia Dadu Da’an Xitun Wuri Wufeng Zapad Taiping Jug Sjever Nantun Istok Dali Centar Beitun Yilan Miaoli Nantou Hualien Hsinchu Hsinchu Changhua

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Prema procjeni u gradu je u ožujku 2020. živjelo 2.816.667 stanovnika. Grad je od 2012. do 2017. godine imao 2. najveći prirast stanovništva. Današnji porast broj stanovnika se pripisuje prirastu više nego doseljavanju i poticajnoj stanogradnji.^[3]

Kretanje broja stanovnika
1985.	1990.	1995.	2000.	2005.	2010.	2015.
1.817.125	2.019.959 (+11,2%)	2.257.950 (+11,8%)	2.460.098 (+9,0%)	2.587.828 (+5,2%)	2.648.419 (+2,3%)	2.744.445 (+3,6%)^[3]

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

U Taichungu postoji 11 sveučilišta i visokih učilišta. Tri najvažnija sveučilišta su: Nacionalno sveučilište Chung Hsing (國立こくりつ中興ちゅうこう大學だいがく), Sveučilište Feng Chia (逢甲大學だいがく) i Sveučilište Tunghai (東海とうかい大學だいがく), na čijem kampusu je Memorijalna kapela Luce arhitekta Ieoh Ming Peia.

Nacionalni prirodoslovni muzej Tajvana otvoren je 1993. godine, a uključuje botanički vrt i kino Omnimax. U gradu je muzej umjetnosti i smatra se jednim od najboljih u Tajvanu, ali veliki dio eksponata su gostujuće izložbe.

U gradskom području postoji nekoliko manjih i većih hramova, od kojih su neki izgrađeni u 19. stoljeću za tradicionalne lokalne bogove. Pored budističkog, taoističkog i mazuovog hramova, postoji i Konfucijev hram

U Taichungu postoji nekoliko noćnih tržnica, područje oko Yizhong-a (一いち中ちゅう街がい, Yīzhōng jiē) popularno je mjesto susreta s mnogim malim trgovinama. U Taichungu postoje i neki veći trgovački centri.

Gradska operna kuća djelo je japanskog arhitekta Toyote Ita i dovršena je 2014. godine.

Spomen-kapela Luce
Jishan gradska vrata iz 1924.
Stara gradska vijećnica Taichunga
Nova gradska vijećnica Taichunga
Stari željeznički kolodvor
Novi željeznički kolodvor
Upravna zgrada Nacionalnog sveučilišta
Hram Dajia Jenn Lann
Hram obitelji Lin Shi
Hram mučenika ROC

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Taichung je središte globalne biciklističke industrije, te najveći svjetski proizvođač bicikala, Giant, ovdje ima sjedište. Mnogi mali, a ponekad i visoko specijalizirani dobavljači u gradu proizvode dijelove za bicikle koji se kao svjetski OEM proizvodi prodaju pod drugim imenom, kao što su KT Quando i specijalist za kočnice, Tektro.^[4]