Papa Dioskor I od Aleksandrije
Papa Dioskor I od Aleksandrije (? - 17. septembar 454) je bio patrijarh Aleksandrije. Svrgnut je na Halkedonskom saboru 451. ali ga je dio vjernika od kojih će nastati Koptska pravoslavna crkva nastavio štovati kao svog poglavara. Umro je u izgnanstvu u Maloj Aziji.[1][2] Koptska i druge drevnoistočne crkve ga slave kao sveca.
| Sveti Disokor Veliki | |
|---|---|
| Prvak pravovjerja | |
| Rođen/a | nepoznato |
| Umro/la | 454, Otok Gangra (Mala Azija) |
| Štuje se u | Drevnoistočne crkve |
| Glavno svetište | Saborna crkva sv. Marka (Kairo) |
| Kalendar svetaca | 17. septembar (Thout 7. mjesec koptskog kalendara) |
| Kontroverza | Nestorijanstvo, Eutijijanstvo, Halkedonski sabor |
Dioskor je služio kao dekan Katehetske škole Aleksandrije i osobni sekretar patrijarha Svetog Kirila Aleksandrijskog a koga je pratio na Efeški sabor 431. nakon čega je proglašen arhiđakonom.[3] Zajedno sa Kirilom, tamo se istakao borbom protiv kristoloških stavova patrijarha Nestorija kasnije poznatih kao nestorijanstvo. U tu svrhu je stvorena tzv. Aleksandrijska formula (μία φύσις
Dioskor je patrijarhom Aleksandrije postao nakon Kirilove smrti. U međuvremenu se u svrhu borbe protiv nestorijanstva razvila i druga kristološka koncepcija - tzv. Antiohijska formula o "dvije prirode poslije unije" ili diofizitstvo. Sukob između ta dva koncepta je buknuo zahvaljujući konstantinopolskom arhimandritu Eutihu koji je stav o "jednoj prirodi" postavio protiv stava o "dvije prirode" iza koga je stajao konstantinopolski patrijarh Flavijan. Flavijan je u novembru 448. osuđen na konstantinopolskom sinodu, ali se nakon toga žalio istočnorimskom caru Teodoziju II, a što je iskoristio moćni dvorski eunuh Hrizafije koji je bio Flavijanov politički neprijatelj. Car je stoga sazvao Drugi efeški sabor koji je održan u ljeto 449. pod Dioskorovim predsjedanjem. Prema nekim izvorima, sabor, koji će papa Lav I kasnije nazvati "razbojničkim" je održan u atmosferi prijetnji i nasilja, a Flavijan je svrgnut, zajedno sa drugim istočnim episkopima kao što su Euzebije od Dorileja, Teodorit Kirski, Ibas od Edese i Domno II od Antiohije.
Položaj Dioskora se, međutim, naglo pogoršao kada je 28. jula 450. Teodozije umro. Naslijedio ga je Markijan, čija je supruga Pulherija bila podržavala Flavijana. U tu je svrhu sazvan Halkedonski sabor na kome je Dioskor nastojao braniti svoje stavove, te tvrdio kako ne prihvaća "dvije prirode nakon unije", ali da bi mogao pristati na "od dvije prirode nakon unije". Dioskorovi stavovi su, međutim, ostali u manjini, a sinod ga je osudio i zbog onoga što je smatrao proceduralnim pogreškama na Drugom efeškom saboru. Dioskor je svrgnut sa mjesta patrijarha i prognan na otok Gangra.
Potom je u Aleksandriju poslan carski glasnik koji je za novog patrijarha imenovao aleksandrijskog svećenika po imenu Proterije. Većina vjernika se, iz straha od carskih represalija, nije otvoreno suprotstavila toj odluci, ali su u tajnosti i dalje štovali Dioskora kao svog patrijarha. Kada je 454. Dioskor umro, odnosno vijest o tome došla do aleksandrijskih ulica, njegovi pristaše su za novog patrijarha izabrali Timoteja II. To je bio početak šizme između drevnoistočne i pravoslavne (melkitske) crkve.
Izvori
uredi- ↑ „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2014-01-06. Pristupljeno 2011-04-01.
- ↑ Catholic Encyclopedia
- ↑ Encyclopædia Britannica, Micropædia v. 4, p. 112. Chicago: Encyclopædia Britannica, Inc., 1998. ISBN 0-85229-633-0 Uneseni ISBN nije važeći..
Eksterni linkovi
uredi- Encyclopedia Coptica: The Christian Coptic Orthodox Church Of Egypt
- Lives of Saints :: Tout 7 — 1. The Departure of St. Dioscorus, 25th Pope of Alexandria.
- ORTHODOX AND ORIENTAL ORTHODOX CONSULTATION
- Coptic POV on Pope Dioscorus (Public Domain)
| Religijske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodi: Papa Kiril I |
Papa Aleksandrije 444–454 |
Slijedi: Papa Timotej II |
| Patrijarh Aleksandrije (prije šizme) 444–451 |
Slijedi: Patrijarh Proterije I | |