Izvorni kod stranice Benedikt XVI

{{Infokutija papa |
| hrvatsko_ime = Benedikt XVI.
| latinsko_ime = Benedictus PP. XVI.
| pravo_ime = Joseph Alois Ratzinger
<!--| grb = [[Datoteka:Benedikt XVI.jpg|desno|130px]] -->
| slika = BentoXVI-30-10052007.jpg
| slika_širina = 205px
| slika_opis = Benedixt XVI. po prvi puta<br />pozdravlja vjernike.
| papa_od = [[19. 4.|19. travnja]] [[2005]]. 
| papa_do = [[28. 2.|28. veljače]] [[2013]].
| prethodnik = [[Ivan Pavao II.]]<br />([[1978]] - 2005)
| nasljednik = [[Franjo I]].<br />(2013 - )
| datum_rođenja = [[16. 4.|16. travnja]] [[1927]].
| mjesto_rođenja = [[Marktl na Innu]], [[Nemačka|Njemačka]]
| datum_smrti = [[31. 12.|31. prosinca]] [[2022]].
| mjesto_smrti = [[Vatikan]]
| imenjaci = Benedikt
<!--| fusnota = (15)-->
|}}
[[Datoteka:Coat of Arms of Benedictus XVI.svg|levo|130px]]
'''Benedikt XVI.''', ''[[latinski jezik|lat]]. Benedictus PP. XVI.'' (Marktl am Inn, [[Bavarska]], [[16. travnja]] [[1927.]] - [[Vatikan]], [[31. prosinca]] [[2022]].), rođen kao '''Joseph Alois Ratzinger''', 265. nasljednik apostola Petra, papa od [[19. travnja]] [[2005]]. do svog odreknuća [[2013]].

[[konklava|Kardinalska konklava]] izabrala je Josepha Aloisa Ratzingera za papu (265. po redu) [[19. travnja]] [[2005.]] godine. S više od 78 godina starosti, Joseph Ratzinger je najstariji papa koji je izabran u zadnjih 275 godina, poslije [[Klement XII.|pape Klementa XII.]] Benedikt XVI. je osmi Nijemac koji je izabran za papu, zadnji je bio nizozemsko-njemački [[Hadrijan VI.]] ([[1522.]]-[[1523.]]), dok je zadnji papa s imenom Benedikt bio [[Benedikt XV.]], koji je služio od [[1914.]] do [[1922.]] godine.

Bio je najmlađi od troje djece u obitelji skromnog imovinskog stanja, ali duboko vjerničkoj. Za [[svećenik]]a je zaređen [[1951.]] godine, zajedno s bratom Georgom. Doktorirao je [[teologija|teologiju]] [[1953.]] godine i četiri godine kasnije postao sveučilišni profesor. Bio je redoviti profesor dogmatike i fundamentalne teologije. Predavao je na četiri sveučilišta, te je kao profesor bio jako omiljen i imao vrlo dobro posjećena predavanja. Papa [[Pavao VI.]] imenovao ga je za [[kardinal]]a [[27. lipnja]] [[1977.]] godine, a četiri godine kasnije [[1981.]] godine papa [[Ivan Pavao II.]] postavio ga je za pročelnika [[Kongregacija za nauk vjere|Kongregacije za nauk vjere]]. Kao pročelnik Kongregacije, Ratzinger je preispitivao, branio i potvrđivao [[katolički nauk]] u vezi mnogih aktualnih tema. Za razliku od svoga prethodnika, koji je bio više baziran na [[moral]] i socijalnu dimenziju katoličke vjere, želio je upozoriti na temeljne teološke teme koje prethode moralu: sloboda, ljubav, [[Bog Otac|Bog]] i [[Krist]]. Često je propovijedao o prijateljstvu s Isusom, promicao je [[Nova evangelizacija|novu evangelizaciju]], osuđivao je [[moralni relativizam]] i [[konzumerizam]]. Imao je veći broj pastoralnih putovanja. Posjetio je i [[Hrvatska|Hrvatsku]] [[4. lipnja|4.]] i [[5. lipnja]] [[2011.]] godine, pod geslom "Zajedno u [[Krist]]u". Dana 11. veljače 2013., Vatikan je objavio da se papa Benedikt odriče službe Rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra, zbog svoje poodmakle dobi, s danom 28. veljače 2013. godine.<ref>[http://hr.radiovaticana.va/Articolo.asp?c=663858 Papa dao ostavku]{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, objavljeno i pristupljeno 11. veljače 2013.</ref>

== Životopis ==
[[Datoteka:PopeBenedicts1stHome.jpg|230px|desno|mini|Papina rodna kuća u Marktlu.]]
Benedikt XVI., [[Joseph Ratzinger]], rođen je na [[Velika subota|Veliku subotu]], 16. travnja 1927. godine u [[Marktl na Innu|Marktlu na Innu]] u obitelji Josepha i Marije Ratzinger (djevojački Peintner). [[Krštenje|Kršten]] je samo četiri sata nakon rođenja, na [[uskrs]]no jutro. Bio je najmlađi od troje djece u obitelji skromnog imovinskog stanja, ali duboko vjerničkoj. Otac Joseph bio je policajac. Brat Georg zaredio se za svećenika. Njihova sestra Maria Ratzinger, koja se nikada nije udala, vodila je kućanstvo svome bratu Josephu sve do svoje smrti [[1991.]] godine. Njihov rođak Georg Ratzinger bio je njemački demokršćanski političar.

U dobi od pet godina, Ratzinger je bio u skupini [[djeca|djece]], koja je [[cvijeće]]m pozdravila posjet kardinala [[München]]a. Zadivljen [[kardinal]]ovom odorom, isti dan poželjeo je postati kardinal. Ratzinger je pohađao osnovnu školu u [[Aschau na Innu]], koja je kasnije preimenovana u njegovu čast [[2009.]] godine.<ref>http://www.innsalzach24.de/innsalzach/waldkraiburg/waldkraiburg/grundschule-aschau-papst-name-einweihung-is24-397132.html Preuzeto 15. veljače 2013.</ref> Mladenaštvo je proveo u Traunsteinu.

Nakon njegova 14. rođendana [[1941.]] godine, Ratzinger je bio uvršten u članstvo Hitlerove mladeži, što je po zakonu iz [[1939.]], automatski bilo obavezno za sve njemačke dječake od 14. godine. Nije sudjelovao na sastancima, jer ga to nije zanimalo, prema riječima njegova brata. Sve slobodno vrijeme posvetio je učenju. Njegova [[obitelj]] bila je protiv nacista.<ref>http://usatoday30.usatoday.com/news/world/2005-04-23-new-pope-defied-Nazis_x.htm Preuzeto 15. veljače 2013.</ref> Oko 80-90% njemačke mladeži bilo je u članstvu Hitlerove mladeži. Oni koji su odbili, završili bi u [[koncentracijski logor|koncentracijskom logoru]]. Godine 1941., jedan od Ratzingerovih rođaka, 14-godišnji dječak s [[Downov sindrom|Downovim sindromom]], odveden je od strane nacističkog režima i ubijen tijekom [[Eutanazijski program T-4|Eutanazijskog programa T-4]], kojim su se eutanazirale osobe s posebnim potrebama.<ref>http://www.nationalcatholicreporter.org/word/word101405.htm#five Preuzeto 15. veljače 2013.</ref>
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-1987-0710-035, Dresden, Katholikentreffen.jpg|230px|lijevo|mini|Tijekom susreta u [[Dresden]]u [[1987.]] godine.]]
Od [[1943.]] do [[1945.]], kao maloljetnik bio je regrutiran i s mnogim drugim dječacima, bio je pomoćno osoblje u vojnim zračnim bazama. Jedno vrijeme 1944., bio je raspoređen na granicu [[Austrija|Austrije]] s [[Mađarska|Mađarskom]], gdje je pomagao u pripremi protutenkovske obrane u slučaju očekivanog napada [[Crvena armija|Crvene armije]].<ref>Joseph Ratzinger (1998). Milestones: Memoirs 1927–1977. Ignatius Press. str. 36. {{ISBN|978-0-89870-702-1}}.</ref> U studenom 1944., poslan je kući. Nakon tri tjedna, poslan je na obuku u blizini svog mjesta. Nije sudjelovao u borbama. Američki su se vojnici približavali njegovom zavičaju u to vrijeme. Pri kraju rata, pobjegao je iz vojske, koja se raspadala. Pri bijegu je naišao na njemačku stražu, ali su ga poštedjeli, jer je imao povrijeđenu ruku. Američki vojnici imali su svoj štab u Ratzingerovoj kući. Identificirali su ga kao njemačkog vojnika i poslali u zarobljenički logor u blizini [[Ulm]]a, gdje je bio na livadi okruženoj bodljikavom žicom nekoliko tjedana. Konačno je [[19. lipnja]] 1945., poslan kući.<ref>http://www.foxnews.com/story/0,2933,153942,00.html Preuzeto 15. veljače 2013.</ref> Nakon [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]] započeo je filozofsko-teološke studije. Za [[svećenik]]a je zaređen [[1951.]] godine, zajedno s bratom Georgom.

Doktorirao je [[teologija|teologiju]] [[1953.]] godine i četiri godine kasnije postao sveučilišni profesor. Bio je redoviti profesor dogmatike i fundamentalne teologije. Predavao je na četiri sveučilišta, te je kao profesor bio jako omiljen i imao vrlo dobro posjećena predavanja. Kao [[teolog]] bio je savjetnik kardinala Fringsa na II. vatikanskom koncilu, te je s njim surađivao na pripremanju govora. U trećem Fringsovu govoru, koji je postao slavan, tražila se reforma metoda Svetog oficija (kasnije Kongregacije za nauk vjere kojoj je Ratzinger od [[1981.]] godine do smrti Ivana Pavla II. bio na čelu). Ubrajan je u "progresivne" teologe. Kao teolog, smatra se sljedbenikom sv. [[Aurelije Augustin|Augustina]].

[[Datoteka:Ratzinger Szczepanow 2003 5 modified.jpg|230px|desno|mini|U Poljskoj 2003., tijekom proslave 750. obljetnice kanonizacije sv. Stanislava]]
Nadbiskupom i [[kardinal]]om je imenovan [[1977.]] godine. Zbog uloge koju je imao kao prefekt najvažnije vatikanske [[Kongregacija za nauk vjere|Kongregacije za nauk vjere]], počeli su ga smatrati konzervativcem. On je uvijek nijekao da je došlo do bitnih promjena u njegovim stavovima, govorio je da je samo došlo do promjena u naglasku. Bio je jedan od najbližih suradnika svoga prethodnika [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]]

Za poglavara Katoličke Crkve je izabran 19. travnja 2005. Na početku njegova mandata očekivanja su bila različita, mediji su ga uglavnom dočekali "na nož". Izgleda da je s vremenom ipak stekao simpatije vjernika. Za razliku od svoga prethodnika, koji je bio više baziran na [[moral]] i socijalnu dimenziju katoličke vjere, želio je upozoriti na teološke teme koje prethode moralu: sloboda, ljubav, [[Bog Otac|Bog]] i [[Krist]]. Njegova prva [[enciklika Deus caritas est]] (Bog je ljubav) u kojoj analizira i pokušava pomiriti shvaćanje erotske i kršćanske ljubavi to potvrđuje. U usporedbi s prethodnikom, izgleda da se za razliku od [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] koji je volio nastup i djelovao vizualno, Benedikt više oslanja na riječ. Napisao je 66 [[knjiga]]. Na [[hrvatski|hrvatskom]] su mu objavljene knjige: ''Uvod u kršćanstvo'', ''Sol zemlje'', ''Bog i svijet'', ''Razgovor o vjeri'', ''Bog je s nama'', ''Na putu k Isusu Kristu'', ''Vjera - istina - tolerancija'', ''Božićni blagoslov'', ''Bog Isusa Krista'', ''Moj život'' (autobiografija), ''Duh liturgije'', ''U službi istine''... On sam svojim temeljnim djelom drži ''Eshatologiju'' koju je napisao kao 9. svezak katoličke dogmatike koju je uredio J. Auer. To djelo još nije prevedeno na hrvatski.

Papa Benedikt XVI. odlično svira [[klavir]]. Uz [[njemački]], dobro govori [[francuski]] i [[talijanski]]. Koristi se i [[latinski]]m, [[engleski]]m, [[španjolski]]m, [[poljski]]m i [[portugalski]]m. Član je nekoliko akademija znanosti.<ref>http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/tko-je-joseph-ratzinger---274294.html Preuzeto 25. veljače 2013.</ref>

== Prefekt Kongregacije za nauk vjere ==

Dana [[25. studenog]] [[1981.]] papa Ivan Pavao II. imenovao je Josepha Ratzingera za prefekta [[Kongregacija za nauk vjere|Kongregacije za nauk vjere]]. Promaknut je unutar [[Kolegij kardinala|Kolegija kardinala]] u kardinala biskupa s titulom suburbikalne biskupije Velletri-Segni [[1993.]] Bio je imenovan vicedekanom Kardinalskog zbora [[1998.]], i dekan Kardinalskog zbora [[2002.]] Kardinal Joseph Ratzinger pridružio se [[Europska akademija znanosti i umjetnosti|Europskoj akademiji znanosti i umjetnosti]] u [[Salzburg]]u [[1991.]], samo godinu dana nakon njena osnutka.<ref>http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0502405.htm {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20110907074836/http://www.catholicnews.com/data/stories/cns/0502405.htm |date=2011-09-07 }} Preuzeto 15. veljače 2013.</ref>

Kao prefekt Kongregacije, Ratzinger je preispitivao, branio i potvrđivao [[katolički nauk]] u vezi mnogih aktualnih tema, uključujući [[kontrola rađanja|kontrolu rađanja]], [[homoseksualnost]] i [[međuvjerski dijalog]]. Preispitivao je djelovanje nekih teologa, pa je npr. teolog Leonardo Boff, pobornik [[Teologija oslobođenja|Teologije oslobođenja]] bio suspendiran. Preispitivao je neke spise [[isusovci|isusovačkog]] [[Indija|indijskog]] [[svećenik]]a [[Anthony de Mello|Anthonyja de Mella]], nađene nakon njegove smrti, koji su bili predmet istrage. Za neke od nje, utvrđeno je da odudaraju od crkvenog nauka.

U godini [[Veliki jubilej|Velikog jubileja]] [[2000.]] godine, Kongregacija je objavila dokument "[[Dominus Iesus]]", u kojem među ostalom piše, da spasenje dolazi od [[Isus]]a preko Crkve, koja je njegovo "Tijelo". Izražava se zabrinutost za spas [[duša]] [[protestantizam|protestanskih]] vjernika i tvrdi se, da protestantske crkve zapravo nisu crkve, već "crkvene zajednice", jer nemaju valjano zaređene [[biskup]]e nakon crkvenog raskola.<ref>http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/documents/rc_con_cfaith_doc_20000806_dominus-iesus_en.html Preuzeto 15. veljače 2013.</ref>

Dana [[12. ožujka]] [[1983.]] Joseph Ratzinger, kao prefekt obavijestio je, da je [[vijetnam]]ski nadbiskup [[Ngo Dinh Thuc]] ekskomuniciran jer je nezakonito zaređivao biskupe.

Godine [[1997.]], kada je navršio 70 godina, Ratzinger je pitao papu Ivana Pavla II. za dopuštenje, da napusti Kongregaciju za nauk vjere i postane [[arhivist]] u [[Vatikanski tajni arhivi|Vatikanskim tajnim arhivima]] i knjižničar u [[Vatikanska knjižnica|Vatikanskoj knjižnici]], ali je papa odbio.<ref>http://www.telegraph.co.uk/news/religion/the-pope/7928493/Pope-Benedict-wanted-to-be-a-librarian.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130212082125/http://www.telegraph.co.uk/news/religion/the-pope/7928493/Pope-Benedict-wanted-to-be-a-librarian.html |date=2013-02-12 }} Preuzeto 15. veljače 2013.</ref>

== Izbor za papu ==
[[Datoteka:Papa Benoît XVI.jpg|230px|desno|mini|Kardinal Ratzinger izabran je za papu 2005. godine.]]
Dok je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere, Joseph Ratzinger više je puta izjavio, kako bi volio otići u mirovinu i posvetiti se pisanju knjige na selu u rodnoj [[Bavarska|Bavarskoj]].

Dana, [[19. travnja]] [[2005.]], Joseph Ratzinger izabran je za nasljednika pape Ivana Pavla II., drugi dan papinske [[konklava|konklave]] nakon četiri glasovanja. Ratzinger se nadao, da će otići u mirovinu i rekao da je za vrijeme konklave: "u određenom trenutku molio [[Bog]]a: "Molim Te, nemoj mi to učiniti" - očito, ovaj put nije me uslišao."<ref>http://www.cbsnews.com/stories/2005/04/02/world/main684865.shtml Preuzeto 15. veljače 2013.</ref> Poklopilo se, da je 19. travnja blagdan svetog [[Lav IX.|Lava IX.]], najvažnijeg pape [[Nijemci|Nijemca]], poznatog po pokretanju velike reforme tijekom svoga [[pontifikat]]a.

Prije prvog pojavljivanja na balkonu na Trgu svetog Petra kao papa, najavio ga je protođakon, [[Čileanci|čileanski]] kardinal [[Jorge Medina Estevez]]. Prve riječi novog pape bile su: "Draga braćo i sestre, nakon velikoga pape Ivana Pavla II. gospoda kardinali izabrali su mene, jednostavnog i poniznog radnika u Gospodnjem vinogradu. Tješi me činjenica da Gospodin zna raditi i djelovati i s nedostatnim sredstvima i nadasve se pouzdajem u vaše molitve. U radosti Gospodina uskrsloga, pouzdavajući se u njegovu trajnu pomoć, idemo naprijed. Gospodin će nam pomoći, a [[Djevica Marija|Marija]], Njegova Presveta majka bit će uz nas. Hvala."<ref>http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=143&Itemid=148 Preuzeto 16. veljače 2013.</ref>

Dana 24. travnja, slavio je svoju inauguracijsku sv. misu na Trgu svetog Petra, tijekom kojih je obukao [[palij]] i stavio [[prsten ribara]], znakove papinske službe. Zatim, dana 7. svibnja, preuzeo je svoju katedralnu naslovnu crkvu - [[Bazilika sv. Ivana Lateranskog|baziliku sv. Ivana Lateranskoga]], "glavu i crkvu svih crkava svijeta"

== Odabir imena ==

Izabrao je papinsko ime "Benedikt XVI.", koje dolazi od [[latinski|latinske]] riječi "benedictus" koja znači "blaženi", u čast pape [[Benedikt XV.|Benedikta XV.]] i [[Sveti Benedikt|sv. Benedikta]]. Papa Benedikt XV. bio je papa tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], a za to vrijeme on se strastveno zalagao za [[mir]] između zaraćenih [[narod]]a. Sveti Benedikt bio je osnivač [[benediktinci|benediktinskog reda]] i niza [[samostan]]a (većina samostana u srednjem vijeku bili su benediktinskog reda) i autor Pravila svetoga Benedikta, koji je još uvijek najutjecajniji tekst o redovničkom životu [[zapadno kršćanstvo|zapadnog kršćanstva]].

Papa je objasnio svoj izbor imena tijekom svoje prve opće audijencije na [[Trg svetog Petra|Trgu svetog Petra]], [[27. travnja]] [[2005.]] godine: ''"Ispunjen osjećajima strahopoštovanja i zahvaljivanja, želim govoriti o tome zašto sam izabrao ime Benedikt. Prvo, sjećam se pape [[Benedikt XV.|Benedikta XV.]], koji je bio hrabri prorok mira, vodio je Crkvu kroz turbulentna vremena rata. U njegove stope stavljam svoju službu kao službu pomirenja i sklada među ljudima. Osim toga, sjećam se sv. Benedikta Nursijskog, suzaštitnika Europe, čiji život podsjeća na kršćanske korijene Europe. Molim ga, da nam svima pomogne stajati čvrsto uz Krista u našem kršćanskom životu. Neka [[Krist]] uvijek zauzima prvo mjesto u našim mislima i djelima!"''<ref>[http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/audiences/2005/documents/hf_ben-xvi_aud_20050427_en.html Reflection on the name chosen: Benedict XVI], Preuzeto 11. veljače 2013.</ref>

== Ton papinstva ==

Tijekom nastupne [[Misa|sv. mise]], promijenjen je prethodni običaj, da svaki [[kardinal]] izrazi [[vjernost]] papi. Papa je umjesto toga, imao skupinu od dvanaest ljudi, koji su ga pozdravili. Među njima su bili: kardinali, [[svećenik|svećenici]], [[brak|bračni]] par s [[dijete|djetetom]], nedavno [[Sveta potvrda|firmani]] vjernici i ostali vjernici. Kardinali su praktički prisegnuli na vjernost, već samim izborom pape.

Papa je počeo koristiti otvoreni [[papamobil]], rekavši da je tako htio biti bliže ljudima. Papa Benedikt nastavio je tradiciju svog prethodnika [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] i krstio nekoliko novorođenčadi u [[Sikstinska kapela|Sikstinskoj kapeli]] na početku svake godine, u njegovoj pastoralnoj ulozi rimskog biskupa.

== Beatifikacije ==
[[Datoteka:Beatification of John Paul II (1).jpg|230px|lijevo|mini|Beatifikacija Ivana Pavla II.]]
Dana [[9. svibnja]] [[2005.]], Benedikt XVI. počeo je s činom [[beatifikacija|beatifikacije]] svoga prethodnika, pape Ivana Pavla II. Odluka je objavljena [[13. svibnja]] 2005., na blagdan [[Gospa Fatimska|Gospe Fatimske]] i 24. obljetnice [[atentat]]a na Ivana Pavla II.<ref>http://www.zenit.org/en/articles/waiting-period-waived-for-john-paul-ii Preuzeto 13. veljače 2013.</ref> Ivan Pavao II. često je govorio, da je Gospa Fatimska zaslužna što je preživio atentat. Uobičajeno, mora proći pet godina nakon smrti osobe prije otvaranja procesa beatifikacije. U posebnim prilikama, poput ove, ne mora proći pet godina. To se dogodilo i prije, kada je papa [[Pavao VI.]] pokrenuo procese beatifikacije za svoje prethodnike, papu [[Pio XII.|Pija XII.]] i [[Ivan XXIII.|Ivana XXIII.]] Nakon završetka procesa beatifikacije, papa Benedikt XVI. proglasio je blaženim Ivana Pavla II. [[1. svibnja]] [[2011.]] te proglasio njegovim blagdanom datum, kada je Ivan Pavao II. održao prvu sv. misu kao papa, [[22. listopada]].

Prve beatifikacije za vrijeme pontifikata Benedikta XVI., dogodile su se [[14. svibnja]] 2005. Novi blaženice postale su: [[časna sestra]] Marianne Cope i časna sestra Ascensión Nicol Goñi.

Za vrijeme pape Benedikta XVI., dogodila se beatifikacija [[Drinske mučenice|Drinskih mučenica]] u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[24. rujna]] [[2011.]] Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik Kongregacije za proglašenje svetaca salezijanac [[kardinal]] [[Angelo Amato]]. Među Drinskim mučenicama su i dvije časne sestre rođene u [[Hrvatska|Hrvatskoj]]: bl. [[Jula Ivanišević]] rođena u [[Godinjak]]u kraj [[Staro Petrovo Selo|Starog Petrovog Sela]] i bl. [[Bernadeta Banja]] rođena u [[Veliki Grđevac|Velikom Grđevcu]] kraj [[Bjelovar]]a ([[Mađari|mađarske]] nacionalnosti). Papa je odobrio beatifikaciju hrvatskog svećenika [[Miroslav Bulešić|Miroslava Bulešića]] iz [[Istra|Istre]], [[20. prosinca]] [[2012.]]<ref>http://www.vecernji.hr/vijesti/hrvatski-mucenik-miroslav-bulesic-proglasen-blazenim-clanak-489505 Preuzeto 13. veljače 2013.</ref>

Među ostalim blaženima za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI. su: [[John Henry Newman]], kardinal Clemens August Graf von Galen, Mariano de la Mata, Rosa Eluvathingal, fra Basil Moreau, Celestine od Majke Božje, Giuseppina Nicoli, Hendrina Stenmanns, Maria Rosa Flesch, Marta Anna Wiecka, Michael Sopocko, Petrus Kibe Kasui i 187 mučenika, Susana Paz-Castillo Ramirez, Maria Isbael Salvat Romero.

Za razliku od svog prethodnika, Benedikt XVI. prepustio je beatifikacije kardinalima. Dana [[29. rujna]] [[2005.]], Kongregacija za kauze svetaca izdala je priopćenje, da ubuduće beatifikacije slavi predstavnik pape, obično prefekt Kongregacije.<ref>http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/csaints/documents/rc_con_csaints_doc_20050929_comunicato_en.html Preuzeto 13. veljače 2013.</ref>

== Kanonizacije ==
[[Datoteka:BentoXVI-38-11052007.jpg|250px|desno|mini|Okupljeni vjernici na kanonizaciji brazilskog [[Franjevci|franjevca]] Frei Galvãoa.]]
Papa Benedikt XVI. predvodio je svoje prve [[kanonizacija|kanonizacije]] na Trgu svetog Petra, [[23. listopada]] 2005., kada su proglašeni [[svetac|svetima]]: Josef Bilczewski, Alberto Hurtado SJ, Zygmunt Gorazdowski, Gaetano Catanoso i Felice od Nikozije. Kanonizacije su bile dio sv. mise, čime se obilježilo zaključenje Glavne skupštine [[Biskupska sinoda|Biskupske sinode]] i Godina euharistije.<ref>http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/homilies/2005/documents/hf_ben-xvi_hom_20051023_canonizations_en.html Preuzeto 13. veljače 2013.</ref> Papa Benedikt XVI. kanonizirano je nove svece [[15. listopada]] [[2006.]], među kojima su: Rafael Guizar y Valencia, časna sestra Theodore Guerin, Filippo Smaldone i Rosa Venerini.

Tijekom svog posjeta [[Brazil]]u [[2007.]], papa Benedikt XVI. predvodio je kanonizaciju [[Frei Galvão]]a [[11. svibnja]], dok su na svečanosti održanoj u Vatikanu 3. lipnja 2007. kanonizirani: George Preca (osnivač katoličkog društva M.U.S.E.U.M.), Simon od Lipnice, Charles od Mount Argusa i Marie-Eugenie de Jesus.<ref>http://www.ewtn.com/vnews/getstory.asp?number=76178 Preuzeto 13. veljače 2013.</ref> Preca je prvi [[svetac]] s [[Malta|Malte]]; [[sv. Pavao]] donio je [[kršćanstvo]] na Maltu 60. godine.<ref>http://www.cathnews.com/article.aspx?aeid=4346 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120120103442/http://www.cathnews.com/article.aspx?aeid=4346 |date=2012-01-20 }} Preuzeto 13. veljače 2013.</ref> U listopadu 2008., kanonizirani su: sv. Alphonsa iz Indije, Gaetano Errico, Narcise de Jesus Martillo Moran i Maria Bernarda Bütler. U travnju [[2009.]], kanonizirani su: Arcangelo Tadini, Bernardo Tolomei, Nuno Álvares Pereira, Geltrude Comensoli i Caterina Volpicelli.<ref>http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/homilies/2009/documents/hf_ben-xvi_hom_20090426_canonizzazioni_en.html Preuzeto 13. veljače 2013.</ref> U listopadu iste godine kanonizirani su: Jeanne Jugan, [[Otac Damien]], Zygmunt Szczęsny Feliński, Francisco Coll Guitart i Rafael Arnáiz Barun.<ref>http://www.expatica.com/es/news/spanish-news/Pope-canonises-_lepers_-apostle_-and-four-others-_57173.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120925185810/http://www.expatica.com/es/news/spanish-news/Pope-canonises-_lepers_-apostle_-and-four-others-_57173.html |date=2012-09-25 }} Preuzeto 13. veljače 2013.</ref>

Dana [[17. listopada]] [[2010.]], papa Benedikt XVI. službeno je proglasio svetima: Andréa Bessetta, Stanislawa Soltysa, Giuliju Salzano i Camillu Battista da Varano; [[Španjolci|španjolsku]] časnu sestru Candidu Maria de Jesus Cipitria y Barriola i [[Australija|australsku]] redovnicu Mariju MacKillop, prvu svetu katoličku osobu s tog [[kontinent]]a.<ref>http://www.aolnews.com/2010/10/17/pope-creates-first-australian-saint-5-others/ Preuzeto 13. veljače 2013.</ref>

Dana [[23. listopada]] [[2011.]], papa Benedikt XVI. kanonizirao je troje svetih: španjolskoga redovnika Bonifacia Rodriguez y Castra, talijanskog [[nadbiskup]]a Guida Maria Confortija i talijanskoga svećenika Luigija Guanellu.<ref>http://www.catholicnewsagency.com/news/pope-benedict-canonizes-three-new-saints/ Preuzeto 13. veljače 2013.</ref>

U listopadu 2012., papa Benedikt proglasio je svetima: [[Sveta Catherine Tekakwitha|sv. Catherine Tekakwitha]], prvu sveticu Katoličke Crkve crvene rase ([[Indijanci|Indijanka]] iz [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]]), Marianne Cope, časnu sestru koja je pomagala [[gubavci]]ma na [[Havaji]]ma, talijanskog svećenika Giovannija Battista Piamarta, francuskog isusovca Jacquesa Berthieua, španjolsku redovnicu i utemeljiteljicu sestara Bezgrešnog začeća Carmen Salles y Barangueras, filipinskog katehetu i mučenika [[Pedro Calungsod|Pedra Calungsoda]] i Annu Schäffer, čija je želja da bude misionarka bila neispunjena zbog njezine bolesti.<ref>http://www.nytimes.com/2012/10/22/nyregion/pope-canonizes-kateri-tekewitha-and-marianne-cope.html?_r=0 Preuzeto 13. veljače 2013.</ref>

== Crkveni naučitelji ==

Dana [[7. listopada]] [[2012.]] papa Benedikt XVI. proglasio je nove [[crkveni naučitelj|crkvene naučitelje]]: [[Hildegard iz Bingena|sv. Hildegard iz Bingena]] i [[Ivan Avilski|sv. Ivana Avilskog]]. Papa Ivao Pavao II. proglasio je samo jednu crkvenu naučiteljicu [[Sveta Mala Terezija|sv. Tereziju iz Liseauxa]]. Nakon ovih proglašenja, ukupno četiri [[žena|žene]] su crkvene naučiteljice (prethodno sv. [[Katarina Sijenska]] i sv. [[Terezija Avilska]]).

Ivan Avilski dao je velik doprinos duhovnoj redovničkoj obnovi u [[Španjolska|Španjolskoj]]. Bio je prijatelj [[Ignacije Lojolski|sv. Ignacija Lojolskog]], osnivača [[isusovci|isusovačkog reda]]. Pomagao je širenju isusovaca u Španjolskoj. Podržao je [[Terezija Avilska|sv. Tereziju Avilsku]] u njenom radu na reformi ženske grane [[karmelićani|karmelićanskog reda]]. Također je podržao i [[Ivan od Boga|sv. Ivana od Boga]], kada je osnivao ovaj osnivao redovničku zajednicu za pomoć u [[bolnica]]ma.

Hildegard iz Bingena bila je moćna žena za srednjevjekovno vrijeme. Komunicirala je s [[papa]]ma kao što je [[Anastazije IV.]], državnicima kao [[Abbot Suger]], njemačkim vladarima kao što je [[Fridrik I. Barbarossa]] i poglavarima [[samostan]]a kao što je bio [[Sveti Bernard]]. Oni su često molili za njene [[molitva|molitve]] za koje se smatralo da su vrlo efektivne, ili su je pitali za mišljenje. Često je putovala, držeći javne govore, što je bilo gotovo nezamislivo za ženu u to doba.

== Reforma Rimske kurije ==

Papa je započeo reformu [[Rimska kurija|Rimske kurije]], kada je spojio četiri postojeća Papinska vijeća u dva u ožujku [[2006.]] godine. Papinsko vijeće za migrante spojio je s [[Papinsko vijeće za pravdu i mir|Papinskim vijećem za pravdu i mir]] na čelu s kardinalom [[Renato Martino|Renatom Martinom]]. [[Kardinal]] [[Paul Poupard]], koji je vodio Papinsko vijeće za kulturu, dobio je zadatak voditi i Papinsko vijeće za međureligijski dijalog, iako oba vijeća imaju odvojene dužnosnike i posebno osoblje, a njihov status i nadležnosti ostali su nepromijenjeni. U svibnju [[2007.]], odlučeno je da će Papinsko vijeće za međureligijski dijalog opet postati posebno tijelo pod drugim predsjednikom. U lipnju [[2010.]], Benedikt je osnovao novo Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije. Nadbiskupom Salvatore Fisichella postao je prvi predsjednik.

== Učenja ==
[[Datoteka:Pope Benedictus XVI january,20 2006 (20).JPG|230px|lijevo|mini|Papa u siječnju 2006. godine.]]
Jedna od glavnih uloga Benedikta XVI. kao pape je učiti o katoličkoj vjeri i naći rješenja aktualnih probleme vezanih za vjeru. Tu je ulogu imao i kao bivši pročelnik Kongregacije za nauk vjere. Papa se zalagao za obranu ljudskog života u svakom trenutku, zaštitu svih prava osoba i obitelji, izgradnju pravednog i solidarnog svijeta, poštivanje stvorenoga, međukulturni i međureligijski dijalog.<ref name="klix.ba">http://www.klix.ba/vijesti/svijet/medjukulturni-i-medjureligijski-dijalog-je-prioritet/081210019 Preuzeto 24. veljače 2013.</ref>

"Prijateljstvo s Isusom Kristom" je česta tema njegovog propovijedanja.<ref>http://www.ewtn.com/library/PAPALDOC/B16CLERO.HTM Preuzeto 21. veljače 2013.</ref> Naglasio je, da o ovom intimnom [[prijateljstvo|prijateljstvu]], "sve ovisi".<ref name="zenit.org">http://www.zenit.org/en/articles/benedict-xvi-s-book-a-pastoral-work {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20131213211331/http://www.zenit.org/en/articles/benedict-xvi-s-book-a-pastoral-work |date=2013-12-13 }} Preuzeto 21. veljače 2013.</ref> Također je rekao, da smo svi pozvani da se otvorimo tom prijateljstvu s [[Bog]]om ... govoriti mu kao prijatelju, jer [[Isus]] je jedini koji može učiniti [[svijet]] i dobrim i sretnim.<ref>http://www.ewtn.com/library/curia/cdfjosma.htm Preuzeto 21. veljače 2013.</ref> U svojoj knjizi „Isus iz Nazareta“, naglasio je, da je njegova glavna svrha "pomoći rastu živog odnosa" s Isusom Kristom.<ref name="zenit.org"/>

''[[Sacramentum caritatis]]'' ([[hrvatski|hrv.]] “Sakrament ljubavi“) je apostolski nagovor, koji ima "bogatstvo i raznolikost razmišljanja i prijedloga koji su se dogodili na redovitoj Glavnoj skupštini Biskupske sinode " koja je održana [[2006.]] godine.<ref>http://www.nytimes.com/2009/07/08/world/europe/08pope.html?_r=0 Preuzeto 22. veljače 2013.</ref>

Dana [[7. srpnja]] [[2007.]] papa Benedikt XVI. objavio je “Motu proprio Summorum Pontificum“, na zahtjev vjernika. Time se olakšava služenje sv. mise na [[latinski|latinskom jeziku]] prema [[misal]]u iz [[1962.]] (poznatija kao [[tridentska misa]]). Grupe vjernika, koje su željele takvu vrstu sv. mise, trebale su dozvolu [[biskup]]a, a po novome dovoljno je dopuštenje mjesnog [[župnik]]a.<ref>http://allafrica.com/stories/200707101009.html Preuzeto 23. veljače 2013.</ref> „Summorum Pontificum“ govori, da svećenici trebaju dozvoliti služenje tridentske mise na zahtjev vjernika i omogućuje se svećenicima, da organiziraju takve mise, na kojima vjernici mogu sudjelovati ako žele.

Osudio je pretjerani [[konzumerizam]], pogotovo među [[mladi]]ma. On je izrekao u prosincu 2007., da su [[adolescent]]i, mladež, pa čak i [[djeca]], žrtve i prevareni od strane beskrupuloznih [[odrasli]]h, koji lažu sebe i njih, uvlačeći ih u odaje konzumerizma, te se čak i tijelo pretvara u objekt.<ref>http://www.catholicnewsagency.com/news/children_in_consumerist_societies_risk_losing_hope_says_pope_benedict/ Preuzeto 23. veljače 2013.</ref>

Crkveni dokument Dignitas Personae iz [[2008.]] godine ponavlja protivljenje kontracepciji, uključujući i novije metode poput kondoma za žene i kontacepcijskih pilula za jutro poslije.

Papa Benedikt XVI. u [[2009.]] godini je izjavio, da korištenje kondoma nije rješenje za suzbijanje [[AIDS]]-a, nego još pogoršava postojeće stanje.<ref>http://www.sbs.com.au/news/article/1012144/Condoms-%27not-the-answer-to-AIDS%27:-Pope {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130618074844/http://www.sbs.com.au/news/article/1012144/Condoms-'not-the-answer-to-AIDS':-Pope |date=2013-06-18 }} Preuzeto 22. veljače 2013.</ref>

=== Diktatura relativizma ===
[[Datoteka:BentoXVI-51-11052007 (frag).jpg|230px|desno|mini|Papa Benedikt XVI. slavi [[Misa|sv. misu]] u [[Brazil]]u 2007.]]
Papa smatra [[diktatura relativizma|diktaturu relativizma]] kao jedan od glavnih izazova za [[Katolička Crkva|Crkvu]] i [[čovječanstvo]]. Riječ je o sukobu između dvaju pogleda na svijet: onoga koji vjeruje u postojanje načela i nepromjenjivih vrjednota, koje je Bog upisao u ljudsku narav, te onoga koji drži da ne postoji ništa čvrsto i trajno, nego da je sve relativno s obzirom na [[vrijeme]], mjesta i okolnosti. Ako ne postoje apsolutne vrjednote i objektivna prava, ljudski se [[život]] svodi na grozničavu potragu za užitcima te na egoistično zadovoljavanje [[instinkt|instinkata]] i subjektivnih "potreba", prozvanih nova "prava". [[Volja]] za moći pojedinca i skupina postaje jedini [[zakon]] društva te se uspostavlja, kako tvrdi Benedikt XVI., "diktatura relativizma koji ništa ne priznaje kao konačno i koji kao posljednje mjerilo ostavlja samo vlastiti ja i svoje želje".<ref>http://verbum.hr/knjige/diktatura-relativizma-145/ Preuzeto 21. veljače 2013.</ref> Ono što Papa na poseban način želi istaknuti je to, da relativizam nije više samo jedan lokalni problem ili možda jedan parcijalni problem koji se tiče samo jednoga segmenta, jednoga dijela života, nego naprotiv, da je relativizam suvremenoga svijeta jedan problem koji je zahvatio sve pore života, sve situacije.<ref>http://www.djos.hr/site/index.php?option=com_content&view=article&id=581:tribina-qpapa-benedikt-xvi-o-istini-i-diktaturi-relativizmaq&catid=34:vijesti&Itemid=80 Preuzeto 21. veljače 2013.</ref> Papa predlaže: "Mi vjernici, Crkva, posjedujemo živu [[istina|istinu]], utjelovljenu Istinu Isusa Krista. Tko se s njim susreće nema razloga onda uopće razmišljati o relativističkoj postavci i poimanju, nego dapače, zna da smo pozvani navješćivati kako bismo drugima otkrili puninu istine i onda dali radost života i tako društvo i u [[politika|politici]], [[filozofija|filozofiji]], [[znanost]]i, [[ekonomija|ekonomiji]], u svim drugim segmentima, i u [[moral]]u, osposobili ovim novim dahom Kristovim da društvo može živjeti istinsku puninu [[radost]]i i života koje je donio Gospodin Isus.<ref>http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=132247 Preuzeto 21. veljače 2013.</ref>

Papa je u govoru u [[Rim]]u, [[6. lipnja]] [[2005.]] godine, rekao kako su danas prisutni razni oblici povrede [[brak]]a poput suživota nevječanih parova (koji godinama žive kao da su u braku, a nikada se nisu vjenčali), poput zajedničkog života zaručnika prije braka (brak na pokus), istospolnih zajednica i sl. Papa smatra, da to nisu djela istinske [[sloboda|slobode]], već prije izrazi anarhijske slobode. Također, Papa ističe kako je suprotno ljudskoj [[ljubav]]i i dubokom pozivu [[muškarac|muškarca]] i [[žena|žene]], da se spriječava [[rađanje]] [[djeca|djece]] u braku ([[Katolički pogled na kontracepciju|kontracepcijom]]) ili još gore, da se ugrožava novi začeti život ([[pobačaj]]em).<ref>http://archive.newsmax.com/archives/articles/2005/6/6/144634.shtml Preuzeto 22. veljače 2013.</ref>

=== Enciklike ===
[[Datoteka:BentoXVI-27-10052007.jpg|200px|lijevo|mini|Papa tijekom posjeta [[São Paulo|São Paulu]] 2007.]]
Papa Benedikt XVI. napisao je tri enciklike: „[[Deus caritas est]]“ ([[hrvatski|hrv.]] „Bog je ljubav“), „[[Spe Salvi]]“ (hrv. „U nadi spašeni“) i „[[Caritas in veritate]]“ (hrv. "Ljubav u istini").

U svojoj prvoj enciklici „Deus Caritas Est“, [[Papa]] razmišlja o odnosu između svjetovnog i kršćanskog shvaćanja [[ljubav]]i, potiče na aktivnije svjedočenje kršćana u društvu, prije svega promicanjem društvene pravde. Papa preuzima temu iz [[Prva Ivanova poslanica|Prve Ivanove poslanice]] (14,6): »Bog je ljubav, i tko u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje, i Bog u njemu«, i obrađuje ju u dva dijela. U prvom dijelu enciklike Papa [[filozofija|filozofski]], [[filologija|filološki]] i [[teologija|teološki]] obrađuje pojam «ljubav» te polazeći od starogrčkog pojma «[[eros]]», koji označava poglavito tjelesnu ljubav, analizira različite oblike ljudske ljubavi. Svoje razmatranje uzdiže na koncu do nadnaravne ljubavi između [[Bog]]a i čovjeka. U drugom dijelu enciklike Papa naglašava, da Crkva treba izvršavati zapovijed ljubavi koju je dobila od svog Učitelja, [[Isus|Isusa Krista]]. Ona to čini preko karitativne djelatnosti, započete još u prvim stoljećima svog postojanja u obliku službe pomaganja potrebitima koja se zvala «diakonia». Nakon ukazivanja na neka pogrešna shvaćanja karitativnog rada Crkve tijekom [[povijest]]i, u okviru čega podsjeća na dugu i plodnu tradiciju [[Socijalni nauk Katoličke Crkve|socijalnog nauka Crkve]], Papa pojašnjava što bi on uistinu trebao biti, te encikliku završava poticajem na [[molitva|molitvu]] kojom karitativni rad treba biti nadahnut i hranjen.

Druga enciklika „Spe Salvi“, o [[krepost]]i [[nada|nade]], objavljena je [[30. studenog]] [[2007.]]<ref>http://www.catholic.org/international/international_story.php?id=26059 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20121011153026/http://www.catholic.org/international/international_story.php?id=26059 |date=2012-10-11 }} Preuzeto 18. veljače 2013.</ref> U uvodu Papa izlaže da "nam je Otkupljenje, naime, dano u smislu da nam je dana nada, pouzdana nada, zahvaljujući kojoj se možemo lakše nositi sa sadašnjošću: sadašnji trenutak, ma koliko težak bio, može se živjeti i prihvatiti ako vodi ka nekom cilju, ako u taj cilj možemo biti sigurni i ako je taj cilj tako velik da opravdava trud koji je uožen u prijeđeni put."<ref>http://verbum.hr/knjige/spe-salvi-u-nadi-spaseni-%28d-149%29-1190/ {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120512231209/http://verbum.hr/knjige/spe-salvi-u-nadi-spaseni-(d-149)-1190/ |date=2012-05-12 }} Preuzeto 18. veljače 2013.</ref>

Treća enciklika pod nazivom „Caritas in veritate“ potpisana je [[29. lipnja]] [[2009.]] (blagdan [[sveti Petar|sv. Petra]] i [[Sveti Pavao|Pavla]]) i objavljena [[7. srpnja]] [[2009.]]<ref>http://www.nytimes.com/2009/07/08/world/europe/08pope.html?_r=0 Preuzeto 18. veljače 2013.</ref> U njoj, Papa nastavlja crkvena učenja o [[socijalna pravda|socijalnoj pravdi]]. Osudio je prevladavajući gospodarski sustav "gdje su pogubne posljedice [[grijeh]]a evidentne", te je pozvao ljude, da otkriju [[Poslovna etika|etiku]] u [[poslovnim]] i [[ekonomija|ekonomskim]] odnosima. Papa u ovoj enciklici poziva sve odgovorne ljude u politici, gospodarstvu i financijskom sustavu, da poduzmu sve kako bi ljude zaštitili od dalekosežnih gospodarskih kataklizmi. Bolja je budućnost moguća samo ako svi odgovorni ponovno otkriju temeljne etičke vrijednosti na kojima je moguće graditi bolji [[svijet]]. U gospodarstvu [[profit]] ne smije biti jedini kriterij i cilj.<ref>http://verbum.hr/knjige/caritas-in-veritate-ljubav-u-istini-%28d-158%29-1144/ {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20120513030305/http://verbum.hr/knjige/caritas-in-veritate-ljubav-u-istini-(d-158)-1144/ |date=2012-05-13 }} Preuzeto 18. veljače 2013.</ref>

== Borba protiv seksualnog zlostavljanja ==

Do [[2001.]], godine, [[biskupija|biskupije]] su bile zadužene za rješavanje slučajeve seksualnih zlostavljanja unutar Crkve i za discipliniranje počinitelja. Godine [[2001.]] kardinal Ratzinger uvjerio je papu [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]], da prebaci nadležnost na Kongregaciju za nauk vjere. Prema Johnu L. Allenu Jr., Joseph Ratzinger je u sljedećim godinama odlučio poraditi na tom problemu i rješavati slučajeve.<ref>http://ncronline.org/news/accountability/will-ratzingers-past-trump-benedicts-present Preuzeto 24. veljače 2013.</ref> U ulozi prefekta Kongregacije za nauk vjere, "vodio je važne promjene koje su napravljene u crkvenom zakonu, poput postroženja kazni, proširenja ovlasti i ukidanja zastare za djela seksualnog zlostavljanja.

Prema Charlesu J. Scicluni, koji je bio tužitelj u slučajevima seksualnog zlostavljanja, "kardinal Ratzinger pokazao je veliku mudrost i čvrstoću u rukovanju tim slučajevima, također pokazao je veliku [[hrabrost]] u suočavanju s nekim od najtežih slučajeva, bez iznimke".<ref>http://www.catholicnews.sg/index.php?option=com_content&view=article&id=4151:promoter-of-justice-at-doctrine-of-faith-on-paedophilia&catid=196:vis-vatican-information-service&Itemid=127 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20201111202104/http://www.catholicnews.sg/index.php?option=com_content |date=2020-11-11 }} Preuzeto 24. veljače 2013.</ref>

Jedan od slučajeva, bila je istraga nad meksičkim svećenikom [[Marcial Maciel|Marcialom Macielom Degolladom]], osnivačem [[Kristovi legionari|Kristovih legionara]], koji je bio optužen za seksualno zlostavljanje. Kardinal Ratzinger zalagao se za njegovu kaznu, ali to nekoliko godina nije bilo moguće, jer su postojali otpori toj odluci. Kasnije je ipak zalaganjem Ratzingera otpušten iz svećeničke službe [[2006.]] godine.

U ožujku [[2010.]], Papa je poslao pastoralno pismo [[Katolička Crkva u Irskoj|katolicima u Irskoj]] u vezi slučajeva seksualnog zlostavljanja od strane katoličkih svećenika nad maloljetnicima, izražavajući žaljenje i obećavajući promjene u načinu rješavanja slučajeva zlostavljanja.<ref>http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/letters/2010/documents/hf_ben-xvi_let_20100319_church-ireland_en.html Preuzeto 24. veljače 2013.</ref> Papa je prilikom posjeta [[Malta|Malti]] obećao, da će uvesti mjere koje bi zaštitile mlade ljude u [[budućnost]]i i privođenje pravdi svećenika koji su bili odgovorni za zlostavljanja.<ref>http://www.dailymail.co.uk/news/article-1267034/Pope-tears-expressing-shame-victims-priest-paedophile-Malta-visit.html Preuzeto 24. veljače 2013.</ref>

U knjizi "Svjetlo svijeta", papa je o zlostavljanjima rekao: "posebno je težak [[grijeh]] kada netko tko zapravo ljudima treba pomoći da dođu do Boga, komu se povjeri [[dijete]], mlad čovjek, da bi našli Gospodina, takve osobe zlorabi i odvodi od Gospodina. Time vjera kao takva postaje nevjerodostojna, Crkva se više ne može uvjerljivo predstavljati kao Gospodinova navjestiteljica. Sve nas je to zaprepastilo i mene potresa kao i prije u dubini bića. No Gospodin nam je također rekao da će u [[pšenica|pšenici]] biti i [[kukolj]]a – ali da će [[sjeme]], njegovo sjeme, i dalje rasti. U to se uzdamo.<ref>http://www.bitno.net/vjera/ekskluzivno-sablazan-zlostavljanja-benedikt-xvi-otvoreno-o-zlu-u-crkvi/ Preuzeto 24. veljače 2013.</ref>

== Znanstveni radovi ==
"Benedikt XVI. je jedan od teologa koji zna [[kvantna fizika|kvantnu fiziku]]. Prije 45 godina Ratzinger je pisao znanstvene radove o interpetaciji kvantne fizike i to je povezao s teologijom. I baš se on bavi pitanjem koje je jedno od barijera u znanstvenoj spoznaji - da nema i nikad ne će biti putanje elektrona u atomu."Vjerojatno ti Talijani ne znaju za tu činjenicu u vezi Pape." (Osvrt akademika Paara na događaj aktualnog posjeta pape Benedikta XVI. rimskom sveučilištu [[La Sapienza]], izlaganje na temu odnosa vjere i egzaktne znanosti. Govor održan u Sveučilištu u Zadru 17. siječnja 2007.)<ref name="Paar">Iz krstionice. Akademik [[Vladimir Paar]] o odgodi Papina posjeta La Sapienzi: Neukusno i neozbiljno. [[Hrvatsko slovo]], str. 8, petak, 25. siječnja 2008. ([[IKA]])</ref>

Ratzinger je objavio radove u kojima je citirao radove [[Niels Bohr|Nielsa Bohra]], [[Carl Friedrich von Weizsäcker|von Weizsäckera]] i drugih.<ref name="Paar"/> Iz tih je radova vidljivo da razumije [[Heisenbergovo načelo neodređenosti|problem Heisenbergove relacije neodređenosti]] i problem gibanja u svijetu atoma.<ref name="Paar"/>

== Putovanja ==
[[Datoteka:Foreign trips of Benedict XVI.png|400px|desno|mini|
{{legenda|#ffba01|Zemlje koje je pohodio Benedikt XVI.:}}
{|
| valign="top" |
'''2005. godina:''' <br>
&nbsp;{{ZD|NJE}} (18. − 21. kolovoza) <br>
'''2006. godina:''' <br>
&nbsp;{{ZD|POLJ}} (25. − 28. svibnja) <br>
&nbsp;{{ZD|ŠPA}} (8. − 9. srpnja) <br>
&nbsp;{{ZD|NJE}} (9. − 14. rujna) <br>
&nbsp;{{ZD|TUR}} (28. stud. − 1. prosinca) <br>
'''2007. godina:''' <br>
&nbsp;{{ZD|BRA}} (9. − 13. svibnja) <br>
&nbsp;{{ZD|AUT}} (7. − 9. rujna) <br>
'''2008. godina:''' <br>
&nbsp;{{ZD|SAD}} (15. − 20. travnja) <br>
&nbsp;{{ZD|AUS}} (13. − 21. srpnja) <br>
&nbsp;{{ZD|FRA}} (12. − 15. rujna) <br>
'''2009. godina:''' <br>
&nbsp;{{ZD|KAM}} (17. − 20. ožujka) <br>
&nbsp;{{ZD|ANG}} (20. − 23. ožujka) <br>
&nbsp;{{ZD|JOR}} (8. − 11. svibnja) <br>
&nbsp;{{ZD|IZR}} (11. − 13. svibnja) <br>
&nbsp;{{ZD|PAL}} (13. − 15. svibnja) <br>
&nbsp;{{ZD|ČEŠ}} (26. − 28. rujna) <br>
| valign="top" |
'''2010. godina:''' <br>
&nbsp;{{ZD|MLT}} (17. − 18. travnja) <br>
&nbsp;{{ZD|POR}} (11. − 14. svibnja) <br>
&nbsp;{{ZD|CIP}} (4. − 6. lipnja) <br>
&nbsp;{{ZD|UK}} [[UK]] (16. − 19. rujna) <br>
&nbsp;{{ZD|ŠPA}} (6. − 7. studenog) <br>
'''2011. godina:''' <br>
&nbsp;{{ZD|HRV}} (4. − 5. lipnja) <br>
&nbsp;{{ZD|SMR}} (19. lipnja) <br>
&nbsp;{{ZD|ŠPA}} (18. − 21. kolovoza) <br>
&nbsp;{{ZD|NJE}} (22. − 25. rujna) <br>
&nbsp;{{ZD|BEN}} (18. − 20. studenog) <br>
'''2012. godina:''' <br>
&nbsp;{{ZD|MEX}} (23. − 26. ožujka) <br>
&nbsp;{{ZD|KUB}} (26. − 29. ožujka) <br>
&nbsp;{{ZD|LBN}} (14. − 16. rujna) <br>
|}
]]

Kao papa, Benedikt XVI. provodio je brojne apostolske aktivnosti, uključujući [[putovanja]] diljem [[svijet]]a te u [[Vatikan]]u.

Benedikt XVI. puno je putovao tijekom prve tri godine njegova papinstva. Osim putovanja po [[Italija|Italiji]], Papa je tada dvaput posjetio svoju [[domovina|domovinu]] [[Njemačka|Njemačku]], jedanput za [[Svjetski dan mladih]] u [[Köln]]u, a drugi put posjetio je gradove djetinjstva. Također je posjetio [[Poljska|Poljsku]] i [[Španjolska|Španjolsku]], gdje je oduševljeno primljen.<ref>http://www.time.com/time/world/article/0,8599,1211537,00.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20111212124229/http://www.time.com/time/world/article/0,8599,1211537,00.html |date=2011-12-12 }} Preuzeto 18. veljače 2013.</ref>

Njegov posjet [[Turska|Turskoj]], većinski [[musliman]]skoj naciji, u početku je bio u sjeni polemika o predavanju, koje je imao u [[Regensburg]]u. Njegov posjet pratili su nacionalistički i islamski prosvjednici<ref>http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2006/11/26/AR2006112600191.html Preuzeto 18. veljače 2013.</ref> te je bio pod velikim mjerama sigurnosti. Međutim, putovanje je otišlo u dobrom smjeru i Papa je objavio zajedničku deklaraciju s ekumenskim [[patrijarh]]om Bartolomejem I. u pokušaju, da se počne liječiti jaz između [[Katolička Crkva|Katoličke]] i [[Pravoslavlje|Pravoslavne Crkve]].

Godine 2007. [[Papa]] je posjetio [[Brazil]], sudjelovao na Biskupskoj konferenciji i proglasio svetim fra Antonija Galvãoa. U lipnju je hodočastio u pastoralni posjet [[Asiz]]u, rodnom mjestu [[Sveti Franjo Asiški|sv. Franje]]. U rujnu iste godine, Papa je bio u trodnevnom posjetu [[Austrija|ustriji]], tijekom kojeg se pridružio glavnom [[rabin]]u Beča, Paulu Chaimu Eisenbergu, u obilježavanju spomena na 65,000 bečkih [[Židov]]a koji su poginuli u nacističkim logorima smrti.<ref>http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/6982878.stm Preuzeto 18. veljače 2013.</ref> Tijekom boravka u Austriji, također je slavio [[Misa|sv. misu]] u [[marijansko svetište|marijanskom svetištu]] [[Mariazell]] i posjetio je [[samostan Heiligenkreuz]].

[[Datoteka:Benedictus XVI in Auschwitz-Birkenau1.jpg|230px|lijevo|mini|Papa u [[Auschwitz]]u 2006.]]

U travnju [[2008.]] Papa je imao svoj prvi posjet [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Tijekom boravka u [[Washington]]u, Papa se obratio predstavnicima američkih katoličkih sveučilišta, sastao se s čelnicima ostalih svjetskih [[religija]] i slavio sv. misu na [[stadion]]u s 47.000 ljudi.<ref>http://www.bloomberg.com/apps/news?pid=newsarchive&sid=a4XCdKnx9gfw Preuzeto 18. veljače 2013.</ref> Papa se također privatno sastao sa žrtvama seksualnog zlostavljanja od strane [[svećenik]]a. U [[New York]]u se obratio [[Opća skupština Ujedinjenih naroda|Općoj skupštini UN]]. U New Yorku je slavio sv. misu u [[Katedrala sv. Patrika u New Yorku|katedrali sv. Patrika]], susreo se s [[djeca|djecom]] s posebnim potrebama i njihovim [[obitelj]]ima, te imao susret s 25.000 katoličke mladeži. Na zadnji dan posjeta, posjetio je [[Svjetski trgovački centar]] i održao misu na stadionu Yankee-a.

U srpnju [[2008.]] Papa je otputovao u [[Australija|Australiju]], da prisustvuje [[Svjetski dan mladih|Svjetskom danu mladih]] u [[Sydney]]u. Dana 19. srpnja, u katedrali sv. Marije ispričao se za zlostavljanja djece, od strane australskih svećenika. Dana 13. rujna [[2008.]] slavio je sv. misu na otvorenom u [[Pariz]]u pred 250,000 ljudi, te je osudio moderni materijalizam - poklepu za novcem, imetkom i moći kao današnju kugu, uspoređujući je s poganstvom.<ref>http://www.huliq.com/3257/68370/pope-condemns-materialism-pagan Preuzeto 18. veljače 2013.</ref>

Godine 2009., posjetio je [[Afrika|Afriku]] ([[Kamerun]] i [[Angola|Angolu]]) po prvi put kao papa. Tijekom svog posjeta, on je predložio, da se promijeni seksualno ponašanje kao rezultat širenja [[AIDS]]-a, i pozvao katolike, da se odopru čarobnjaštvu. Posjetio je [[Bliski istok]] ([[Jordan]], [[Izrael]] i [[Palestina|Palestinu]]) u svibnju 2009.

U rujnu [[2009.]] imao je vrlo sadržajan posjet [[UK|Ujedinjenom Kraljestvu]]. Benedikt XVI. kao prvi papa stupio u [[Westminsterska opatija|Westminstersku opatiju]], a s poglavarom [[Anglikanci|Anglikanske Crkve]], [[canterbury]]jskim nadbiskupom [[Rowan Williams|Rowanom Wiliamsom]] molio je za [[jedinstvo kršćana]]. U homiliji mladima u Bellahouston parku u [[Glasgow]]u poručio: "Potičem vas da živite [[život]] dostojan našeg Gospodina i vas samih. Mnogo se kušnji svaki dan pred vas stavlja – droge, novac, seks, pornografija, alkohol – a svijet vam govori da će vam one donijeti sreću, no ove su stvari razarajuće i razdjeljujuće. Ima samo jedna stvar koja traje: [[ljubav]] [[Isus|Isusa Krista]] za svakoga od vas ponaosob. Tražite ga, upoznajte ga i uzljubite ga i on će vas osloboditi od robovanja svjetlucavom, ali površnom postojanju koje vam često predlaže današnje [[društvo]]. Ostavite ono što je bezvrijedno i spoznajte svoje vlastito [[dostojanstvo]] djece Božje."

Papa Benedikt XVI. bio je par puta žrtva sigurnosnih propusta unutar Vatikana. Dana, [[6. lipnja]] [[2007.]] tijekom opće audijencije, jedan je mladi [[Nijemac]] (27) pokušao skočiti ispred otvorenog papinskog vozila. No, Papa ga vjerojatno nije ni stigao primijetiti, jer je iste sekunde na mladića skočilo najmanje 8 pripadnika službe sigurnosti. Iako je uhićen i odveden u policiju, mladićevi motivi nisu otkriveni, no po svemu sudeći nije bila riječ o terorističkom napadu.<ref>http://svijetosiguranja.hr/hr/clanak/2011/6/papa-na-kotacima,180,5637.html {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140714122204/http://svijetosiguranja.hr/hr/clanak/2011/6/papa-na-kotacima,180,5637.html |date=2014-07-14 }} Preuzeto 18. veljače 2013.</ref> Dana, [[24. prosinca]] [[2009.]], dok je Papa išao prema [[oltar]]u, kako bi proslavio [[polnoćka|polnoćku]] u bazilici svetog Petra, 25. godišnja djevojka preskočila je ogradu i skočila je na Papu, koji je pao na tlo. Papa se ustao i nastavio ići prema oltaru. Pri Papinom padu, pao je i kardinal [[Roger Etchegaray]], 87, godišnji prodekan Kardinalskog zbora i pretrpio [[fraktura kuka|frakturu kuka]]. Talijanska policija izvijestila je, da je ista žena i ranije pokušala prići Papi na prethodnoj sv. misi za [[Badnjak]], ali je bila spriječena.<ref>http://usatoday30.usatoday.com/news/religion/2009-12-24-pope-christmas-mass_N.htm Preuzeto 18. veljače 2013.</ref> U svojoj [[propovijed]]i, papa je oprostio djevojci i pozvao svijet, da se "probudi" iz sebičnosti i sitničarija i nađe vremena za [[Bog]]a i duhovna pitanja.

Od 17. do 18. travnja [[2010.]], Papa je bio na apostolskom putovanju na [[Malta|Malti]]. Nakon sastanaka s raznim dostojanstvenicima prvog dana na otoku, 50,000 ljudi okupilo se na papinskoj misi u [[Floriana|Floriani]], za vrijeme koje je padala lagana [[kiša]]. Papa se također sastao s malteškom mladeži u [[Valletta|Valletti]], gdje se okupilo oko 10,000 [[mladi]]h. Tijekom svog posjeta, Papa je ganut do suza, izrazio žaljenje za sramotne slučajeve zlostavljanja na Malti, tijekom 20-ak minuta susreta sa žrtvama.<ref>http://www.dailymail.co.uk/news/article-1267034/Pope-tears-expressing-shame-victims-priest-paedophile-Malta-visit.html Preuzeto 18. veljače 2013.</ref>

Posljedna država koju je posjetio od 14. do 16. rujna [[2012.]] bio je [[Libanon]]. Ovaj posjet bio je među najsloženijima po pitanju sigurnosti zbog lokalnih radikalnih skupina i [[Građanski rat u Siriji|građanskog rata]] u susjednoj [[Sirija|Siriji]], a uz libanonsku vojsku i snage sigurnosti Svetog Oca osiguravalo je i više stotina pripadnika šijitskog [[Hezbolah]]a<ref name="vec453063">http://www.vecernji.hr/vijesti/papu-benedikta-xvi-pozdravio-hezbollah-clanak-453063 Preuzeto 5. ožujka 2013.</ref>. Papa je u Libanonu posjetio četiri libanonska patrijarhata, predstavnike kršćanskih nekatoličkih vjeroispovijesti, te muslimanskih zajednica [[Šijiti|šijita]], [[Alaviti|alavita]], [[Suniti|sunita]] i [[Druzi|Druza]]<ref name="vec453063"/>.

=== U Hrvatskoj ===
[[Datoteka:Papa zag.jpg|230px|desno|mini|[[Papa]] [[Benedikt XVI.]] u [[Zračna luka Zagreb|Zračnoj luci Zagreb]].]]
Boravio je u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] od [[6. studenog|6.]] do [[8. studenog]] [[2001.]] godine, kad je kao pročelnik [[Kongregacija za nauk vjere|Kongregacije za nauk vjere]] stigao na znanstveni skup kojim je obilježena 20. obljetnica smrti [[kardinal]]a [[Franjo Šeper|Franje Šepera]].<ref>http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=158&Itemid=164 Preuzeto 19. veljače 2013.</ref> Hrvatski kardinal Franjo Šeper bio je prethodnik Benedikta XVI. na mjestu pročelnika Kongregacije za nauk vjere. Kardinal Ratzinger boravio je u Hrvatskoj 3 dana u pratnji tajnika [[Tarcisio Bertone|Tarcisija Bertonea]]. Predvodio je [[Misa|sv. misu]] u [[zagrebačka katedrala|zagrebačkoj katedrali]], susreo se s hrvatskim [[biskup]]ima i hodočastio u [[Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke]] u [[Marija Bistrica|Mariji Bistrici]].

Kao papa posjetio je Hrvatsku [[4. lipnja|4.]] i [[5. lipnja]] [[2011.]] godine, pod geslom "Zajedno u [[Krist]]u". Prilikom dolaska u [[Zračna luka Zagreb|Zračnu luku Zagreb]], Papa je u svom prvom govoru tijekom svečanosti dobrodošlice u nazočnosti najviših predstavnika Crkve i države, prisjetio se i triju pastoralnih posjeta blaženoga [[Ivan Pavao II.|Ivana Pavla II.]] Hrvatskoj te zahvalio Gospodinu za dugu povijest [[vjernost]]i, koja povezuje Hrvatsku sa [[Sveta Stolica|Svetom Stolicom]].<ref>http://papa.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=16&Itemid=17 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130129113655/http://papa.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=16&Itemid=17 |date=2013-01-29 }} Preuzeto 20. veljače 2013.</ref> Papa se susreo s hrvatskim predsjednikom dr. [[Ivo Josipović|Ivom Josipovićem]] u [[Ured predsjednika Republike Hrvatske|Uredu predsjednika]] na [[Pantovčak]]u te s premijerkom [[Jadranka Kosor|Jadrankom Kosor]] u [[Apostolska nuncijatura u Zagrebu|Apostolskoj nuncijaturi u Zagrebu]].

[[Datoteka:Pope Benedict XVI HNK 1 04062011.JPG|200px|lijevo|mini|Papa Benedikt XVI. napušta zgradu [[HNK Zagreb|Hrvatskog narodnog kazališta]] u [[Zagreb]]u.]]
U [[HNK Zagreb|HNK]]-u, Papa se susreo s osobama iz javnog života, kulture, [[znanost]]i, politike, gospodarstva i [[šport]]a, s predstavnicima vjerskih zajednica te s članovima [[diplomat]]skog zbora.<ref>http://papa.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=17&Itemid=18 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130129113644/http://papa.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=17&Itemid=18 |date=2013-01-29 }} Preuzeto 20. veljače 2013.</ref> Glavni događaj prvoga dana Apostolskog posjeta Pape bilo je bdjenje s [[mladi]]ma na [[Trg bana Jelačića|Trgu bana Jelačića]] u Zagrebu. Papa je mladima među ostalim poručio: "Mladost je vrijeme koje Gospodin daruje da biste mogli otkriti značenje postojanja, vrijeme velikih obzora, snažno življenih [[osjećaj]]a, ali i strahova zbog zahtjevnih i trajnih odluka, teškoća u [[učenje|učenju]] i [[rad]]u, pitanja o otajstvu boli i trpljenja. Ali i više od toga, to divno vrijeme [[život]]a u sebi nosi duboku čežnju, koja ne poništava sve ostalo, nego ga uzdiže kako bi mu dala puninu."<ref>http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=&conID=21905&act=view {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160305210827/http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=&conID=21905&act=view |date=2016-03-05 }} Preuzeto 20. veljače 2013.</ref>

Drugog dana Apostolskog posjeta, bilo je [[Misa|euharistijsko slavlje]] povodom Prvoga nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih [[obitelj]]i na zagrebačkom [[hipodrom]]u. Primijetivši kako je obitelj danas, kada se širi [[sekularizacija]] koja [[Bog]]a života gura na rub te donosi rastuću razjedinjenost obitelji, suočena s teškoćama i prijetnjama, Sveti Otac je pozvao obitelji da se trajno obvežu učiti djecu moliti, da ih približe [[sakrament]]ima i čitaju zajedno [[Sveto pismo]], riječju da budu "poput male Dvorane posljednje večere, poput one [[Sveta Marija|Marijine]] i učenika, u kojoj se živi [[jedinstvo]], zajedništvo, [[molitva]]".<ref>http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=21911&act=view {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141012062830/http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=21911&act=view |date=2014-10-12 }} Preuzeto 20. veljače 2013.</ref> Mladima je poručio, da ne popuštaju sekulariziranom [[mentalitet]]u koji nudi suživot kao pripravu ili čak kao zamjenu za [[brak]].<ref>http://papa.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=19&Itemid=20 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130911055053/http://papa.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=19&Itemid=20 |date=2013-09-11 }} Preuzeto 20. veljače 2013.</ref> Papa se susreo s predstavnicima duhovnih zvanja ([[biskup]]i, [[svećenik|svećenici]], [[redovnik|redovnici]], redovnice, [[bogoslov]]i i [[sjemenište|sjemeništarci]]) na [[molitva večernje|molitvi večernje]] u [[zagrebačka katedrala|zagrebačkoj katedrali]] istoga dana. Posebno je pohvalio [[Alojzije Stepinac|blaženoga Alojzija Stepinca]] kao "neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu."<ref>http://papa.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=20&Itemid=21 {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130129113705/http://papa.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=20&Itemid=21 |date=2013-01-29 }} Preuzeto 20. veljače 2013.</ref> Nakon toga, završio je svoj Apostolski posjet Hrvatskoj, odletjevši iz zagrebačke Zračne luke prema [[Rim]]u. Prema ravnatelju Tiskovnog ureda Svete Stolice o. [[Federico Lombardi|Federicu Lombardiju]], na bdjenju je, sudjelovalo oko 50.000 vjernika, njih 30.000 na Trgu, a ostali pred katedralom i u obližnjim ulicama, a na misi na hipodromu sudjelovalo je više od 400.000 vjernika.<ref>http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=&conID=21918&act=view {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20141012092909/http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=&conID=21918&act=view |date=2014-10-12 }} Preuzeto 20. veljače 2013.</ref>

== Međureligijski dijalog ==
Papa Benedikt XVI. bio je otvoren za međureligijski dijalog te je nastojao poboljšati odnose tijekom svog [[pontifikat]]a. U prosincu [[2008.]] godine izjavio je: "Međukulturni i međureligijski dijalog je prioritet, ali se ne smije popustiti [[relativizam|relativizmu]] i [[sinkretizam|sinkretizmu]]. Kršćani su uvijek spremni promicati međukulturni i međureligijski dijalog, u svrhu poticanja suradnje u temama od obostrane koristi, poput dostojanstva ljudske osobe, traženja [[opće dobro|općeg dobra]], izgradnje [[mir]]a i razvoja. "<ref name="klix.ba"/> Tijekom posjeta [[SAD]]-u, Papa je posjetio jednu židovsku [[sinagoga|sinagogu]] u [[New York]]u, susreo se u [[Washington]]u s oko 200 predstavnika drugih [[religija]], kršćana i nekršćana. Muslimanima je Papa rekao da međureligijski dijalog "cilja na nešto više od običnoga pristanka da uznapreduje mir". Najveći cilj [[dijalog]]a jest "otkriti istinu" i držati "u [[srce|srcu]] svih ljudi budnima bitna i najdublja pitanja".<ref>http://www.cnak.ba/index.php?opt=21&id=241 Preuzeto 24. veljače 2013.</ref> Susreti sa [[Židovi]]ma i [[muslimani]]ma bili su središnji događaji drugog dana posjete [[Izrael]]u pape Benedikta XVI. u svibnju 2009. godine. Prilikom posjete [[Libanon]]u [[2012.]] godine osudio je [[Vjerski fundamentalizam|fundamentalizam]] kao falsifikaciju vjere i istaknuo da je stvaranje [[mir]]a zadaća svih religija. Pohvalio je vjerski suživot u zemlji kao primjer za [[Bliski istok]] i ostali [[svijet]], navodeći da "Libanon pokazuje cijelome svijetu da unutar jedne nacije mogu surađivati razne crkve, kao i svi dijelovi Katoličke crkve u zajedničkoj bratskoj sprezi s ostalim kršćanima i braćom drugih religija"<ref name="vec453063"/>.

== Odreknuće ==
[[Datoteka:Tiara Benedict XVI.JPG|230px|desno|mini|[[Tijara]] koju je dobio na poklon 2011. od skupine njemačkih katolika.]]
Papa Benedikt XVI. najavio je svoj dobrovoljni odlazak s mjesta pape [[11. veljače]] [[2013.]] Tada je izjavio: "Duboko svjestan težine toga čina, u punoj [[sloboda|slobodi]], izjavljujem da se odričem službe Rimskog biskupa, nasljednika [[sveti Petar|svetog Petra]], koju su mi [[19. travnja]] [[2005.]] povjerili [[kardinal]]i, tako da će od [[28. veljače]] 2013., od 20 sati, stolica svetog Petra biti upražnjena (sede vacante) i trebat će se sazvati – od strane onih kojima je to zadaća – [[konklava|konklave]] za izbor novog pape"<ref>http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=30549&act=view {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140714222121/http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=30549&act=view |date=2014-07-14 }} Preuzeto 25. veljače 2013.</ref> Obrazložio je to riječima: "Nakon što sam više puta pred [[Bog]]om preispitao svoju [[savjest]], došao sam do sigurnosti da mi moje snage, zbog poodmakle [[dob]]i, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način papinsku službu".<ref>http://www.dnevnik.ba/novosti/bih/povla%C4%8Denje-pape-benedikta-xvi-je-%C4%8D-povijesne-te%C5%BEine {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20130228094514/http://dnevnik.ba/novosti/bih/povla%C4%8Denje-pape-benedikta-xvi-je-%C4%8D-povijesne-te%C5%BEine |date=2013-02-28 }} Preuzeto 25. veljače 2013.</ref>

Papa je u [[nedjelja|nedjelju]] [[24. veljače]] molio svoj posljednji [[Angelus]] s hodočasnicima okupljenima na [[Trg sv. Petra|Trgu sv. Petra]] u [[Vatikan]]u: "Gospodin me zove da se 'uspnem na goru', da se još više posvetim [[molitva|molitvi]] i razmatranju. Ali to ne znači napustiti Crkvu, štoviše, ako to Bog traži od mene, to je upravo zato da joj mogu nastaviti služiti istim predanjem i ljubavlju kojom sam to činio do sada, ali na način koji više odgovara mojoj dobi i mojim snagama."<ref>http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=30787&act=view {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20140714175046/http://www.glas-koncila.hr/portal.html?catID=2&conID=30787&act=view |date=2014-07-14 }} Preuzeto 25. veljače 2013.</ref>

Dana [[27. veljače]] pred 200 000 vjernika održao je posljednju audijenciju na [[Trg svetog Petra|Trgu svetog Petra]] u [[Vatikan]]u. "''Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra''", rekao je papa Benedikt XVI. u [[Kateheza|katehezi]] na posljednjoj općoj audijenciji u svom [[pontifikat]]u. ''"Preuzimajući papinsku službu znao sam da me time Gospodin zauvijek obvezao. Svojom odlukom da se odreknem aktivnog vršenja te službe to se ne opoziva. Ne vraćam se u privatni život, u život putovanja, susreta, primanja, predavanja i drugo. Ne ostavljam križa, već ostajem na novi način uz Gospodina Raspetog. Ne obnašam više službenu vlast upravljanja Crkvom, nego u službi molitve ostajem, tako reći, u dvorištu svetog Petra''", istaknuo je Papa. Biranim se riječima zahvalio svima: kardinalima, svojim najbližim suradnicima, posebno spomenuvši državnog tajnika kardinala Tarcisija Bertonea, Državnom tajništvo i Rimskoj kuriji, Rimskoj biskupiji, biskupima i svećenicima i svim vjernicima te Diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici.<ref>http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=148765 pristupljeno 27. veljače 2013.</ref>
Papa je posebno pozdravio i [[Hrvati|hrvatske]] hodočasnike: "''Srdačno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike! Dragi prijatelji, hvala na vašoj ljubavi i blizini. Pod zaštitom Majke Marije, ostanimo povezani u molitvi i vjeri u Krista Uskrslog. Rado blagoslivljam vas i vaše obitelji. Hvaljen Isus i Marija!''" rekao je Papa na hrvatskome jeziku. Na kraju je Papa predvodio molitvu "Oče naš" te blagoslovio sve okupljene.<ref>http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews[tt_news]=203064&tx_ttnews[backPid]=866&cHash=bf5da7a33e{{Dead link|date=August 2021 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} pristupljeno 27. veljače 2013.</ref><ref>http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=148760 pristupljeno 27. veljače 2013.</ref><ref>http://www.vecernji.hr/vijesti/papa-hrvatskom-hvala-vasoj-ljubavi-clanak-516384 pristupljeno 27. veljače 2013.</ref> Benedikt XVI.  zadržao je svoje papinsko ime, a titula koju nosi je "pontifex emeritus", odnosno počasni biskup Rima.

== Počasni doktorati ==
Papa Benedikt XVI. dobio je više počasnih [[doktorat]]a:

*[[1984.]] - Sveučilište St. Thomas ([[Saint Paul, Minnesota|St. Paul]], [[Minnesota]], [[SAD]])
*[[1986.]] - Pontifikalno katoličko sveučilište [[Peru]]a  
*[[1987.]] - Katoličko sveučilište Eichstätt-[[Ingolstadt]]
*[[1988.]] - Katoličko sveučilište u [[Lublin]]u u [[Poljska|Poljskoj]]
*[[1998.]] - Sveučilište [[Navarra]] ([[Pamplona]], [[Španjolska]])
*[[1999.]] - Slobodno  sveučilište Maria SS Assunta [[Rim]] (počasni doktorat prava)
*[[2000.]] - Sveučilište u [[Wroclaw]]u, Poljska; (počasni doktorat [[teologija|teologije]])
*[[2005.]] - Sveučilište Babes-Bolyai u [[Cluj-Napoca|Cluj-Napoci]] u [[Rumunjska|Rumunjskoj]]

== Počasni građanin ==
Papa Benedikt XVI. proglašen je počasnim građaninom više mjesta:

*[[1987.]] - [[Pentling]], kraj [[Regensburg]]a, njegovo glavno njemačko boravište
*[[1997.]] - [[Marktl]], rodno mjesto
*[[2005.]] - [[Traunstein]], mjesto u koje je išao u školu
*[[2006.]] - [[Altötting]]
*2006. - [[Regensburg]], u kojem je radio kao profesor
*[[2006.]] - [[Aschau na Innu]], tu je išao u školu 
*[[2007.]] - [[Tittmoning]], u kojem je proveo dio djetinjstva
*[[2008.]] - [[Brixen]], u koji je išao na odmor kao kardinal i papa
*[[2009.]] -  [[Mariazell]], [[marijansko svetište]] koje je posjetio kao papa 2007.
*2009. - [[Introd]] u [[Valle d'Aosta]], gdje je ljetovao kao papa
*[[2010.]] -  [[Freising]], gdje je studirao, bio zaređen za svećenika 1951., bio lektor i nadbiskup
*[[2011.]] - [[Natz-Schabs]] u [[Autonomna pokrajina Bocen|Južnom Tirolu]]; odakle potječu njegova baka i prabaka

== Izvori ==
{{Izvori|2}}

{{WProjekti
|commons        = Benedictus XVI
|commonshr      = Benedikt XVI.
|commonscat     = Benedictus XVI
|commonscathr   = Benedikt XVI.
|commonscat2    = Benedictus XVI in Croatia
|commonscathr2  = Benedikt XVI. u Hrvatskoj
|wikizvor       = Deus caritas est
|wikizvor_autor = 
|wječnik        = 
|wikiknjige     = 
|wikicitat      = Benedikt XVI.
}}

=== Vanjske veze ===
* [http://www.vatican.va Vatican.va], službene vatikanske stranice
* [http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/encyclicals/documents/hf_ben-xvi_enc_20051225_deus-caritas-est_en.html Deus Caritas Est]'' &ndash; enciklika ''Bog je ljubav''
* ''[http://www.communio-icr.com/ratzinger.html International Catholic Review] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20081222121547/http://www.communio-icr.com/ratzinger.html |date=2008-12-22 }}'' Kardinal Ratzinger - članci
* [http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=143&Itemid=148 Papa Benedikt XVI.] Glas Koncila
* [http://www.24sata.hr/svijet/puljic-bijeli-dim-nije-htio-izaci-nakon-izbora-benedikta-xvi-301469 Postupak izbora za papu na primjeru pape Benedikta XVI.]
{{Commonscat|Benedictus XVI}}

{{s-start}}
{{s-rel|ca}}
{{S-bef|before= [[Ivan Pavao II.|Ioannes Paulus II]]}}
{{S-ttl|title=[[Popis papa Rimokatoličke crkve|Papa]]|years= [[2005]] – [[2013]]}}
{{s-aft|after=[[Papa Franjo|Franciscus]]}}
{{s-end}}

{{Pape}}

{{Lifetime|1927|2022|Benedikt 016}}
[[Kategorija:Njemački kardinali|Ratzinger, Joseph]]
[[Kategorija:Pape]]