Josip Tabak

Josip Tabak
Rođenje	1.3.1912 Sarajevo,
Smrt	05. 7. 2007. (dob: 95) Zagreb
Državljanstvo	Jugoslavija, Hrvatska
Zanimanje	prevodilac

Josip Tabak (Sarajevo, 1. ožujka 1912. — Zagreb 4. srpnja 2007.) prevodilac, pisac, esejist, novinar i književni kritičar, znalac preko dvadeset jezika.

Životopis

Pučku školu i gimnaziju završio je u rodnom Sarajevu, a potom je otišao u Prag, Pariz, Madrid i Zagreb studirati novinarstvo, romanistiku i germanistiku. Nakon školovanja od 1934. do 1941. radi kao novinar i prevoditelj. Od 1943. do 1945. bio je profesionalni prevoditelj u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH u Zagrebu. Tijekom 1942. dnevničar je (prevoditelj i stenograf) u Novinskom odsjeku Ministarstva vanjskih poslova NDH. Prevodi članke iz švedskih, španjolskih i portugalskih novina. Uhićen je 1943. i kratko zatočen. Ljeti 1945. bježi u Trst, ali se zbog nedostatka novca ubrzo vraća i živi od anonimna prevođenja. Ponovo je uhićen i pritvoren kao suradnik britanske obavještajne službe, ali je u nedostatku dokaza pušten. Prilazi Radić-Košutićevu krilu HSS-a i surađuje u njihovu tjedniku Narodni glas do studenoga 1945, kada je Ozna zatvorila sve urednike i suradnike. Na temelju autorstva triju članaka vojni sud ga osuđuje zbog "neprijateljske propagande protiv društvenoga uređenja" na tri godine zatvora. Robiju izdržava kao politički zatvorenik u Zagrebu i Staroj Gradiški. Nakon dvije godine pomilovan je kao pomagač NOP-a. Po izlasku iz zatvora kao bivši robijaš ne uspijeva dobiti posao u struci te se zapošljava kao tovarni radnik u građevinskom poduzeću Tehnici u Zagrebu. Tek 1950. godine uspijeva zaposliti u struci, radeći kao lektor i pomoćni urednik u nakladi Novo pokoljenje (poslije Mladost) u Zagrebu, gdje je ostao do 1956. Od 1957. radi kao samostalan prevoditelj i lektor, u mirovinu odlazi 1980, ali se i dalje nastavlja baviti prevodilačkim radom. Od 1976. do 1980. godine bio je predsjednik Hrvatskog centra PEN kluba. Potkraj života odlazi u starački dom u Novom Zagrebu, u kojemu do smrti boravi sa suprugom Blagom Aviani, sociologinjom.

Stvaralaštvo

Kao stručnjak za književno prevođenje kojime se bavi od pedesetih godina dvadesetog stoljeća, Tabak je obogatio hrvatsku kuturu prevevši ili redigirajući preko osamdeset vrijednih proznih, klasičnih i modernih djela s niza germanskih i romanskih jezika (Melvilleov Moby Dick, Daudetova Pisma iz mog mlina, De Amicisovo Srce, Andersenove Priče i bajke, djela Francea, Perraulta i Londona), kao i djela iz portugalske, nizozemske, flamanske, norveške i brazilske književnosti, koja je Tabak velikim dijelom samostalno otkrivao.

Možda najpoznatiji po radu na Cervantesovu Don Quijoteu, djelu koje je na hrvatski preveo Iso Velikanović, a Tabak desetljećima redigirao kako bi ga doveo do savršenstva - danas se Tabakov Don Quijote smatra jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće.

Također značajan prevoditeljski i urednički doprinos dao je na izdanju Biblije iz 1968. godine, radeći prema hebrejskom originalu.

Tabak je, ne samo zbog svog velikog opusa, nego i zbog predanog rada na leksičkom i sintaktičkom bogatstvu hrvatskog jezika, uspostavio visoki standard generacijama književnih prevoditelja. Mnogi njegovi prijevodi imaju književni dignitet ravan izvorniku, jer je Tabak jezičnom kreativnošću uspio prenijeti podjednako starinske, patinirane i stilizirane govore, a posebice mitske i arhetipske situacije. Osim što je preveo preko osamdeset djela klasične i svuremene književnosti, kao redaktor, lektor i nerijetko kao nepotpisani suprevoditelj surađivao je na još oko tri stotine knjiga. Sve svoje prijevode obavljao je ručno.

Nagrade

• 2000. Međunarodno priznanje IBBY Honour List za prijevod Andersenove Snježne kraljice
• 2004. Nagrada ”Iso Velikanović” za životno djelo
• 2004. "Nagrada Vladimir Nazor" za životno djelo
• 2005. Odlikovanje reda viteza Katoličke kraljice Isabele, španjolsko odlikovanje za zasluge na području hispanistike i prevođenja sa španjolskog jezika

Izbor iz bibliografije prijevoda

sa španjolskoga

• Miguel de Cervantes, Uzorite novele, Zagreb — Beograd, 1949.
• Miguel de Cervantes, Bistri vitez Don Quijote od Manche, Zagreb, 1951. (prerada prevoda Isa Velikanovića iz 1915. godine)
• Juan Valera, Juanita la Larga, Zagreb, 1958.
• Camilo José de Cela, Pascual Duarte i njegovi zločini, Zagreb, 1964.
• Francisco de Quevedo, Životopis lupeža, Zagreb, 1982.

s norveškoga

• Alexandar L. Kielland, Garman & Worse, Zagreb, 1985.
• Johan Falkberget, Između života i smrti, Zagreb, 1969.
• Trygve Gulbranssen, Nema puta naokolo, Zagreb, 1960.
• Trygve Gulbranssen, I vječno pjevaju šume, Zagreb, 1959.
• Trygve Gulbranssen, Vjetar s planine, Zagreb, 1959.
• Henrik Ibsen, Nora, Zagreb, 1985.

s engleskoga

• Jack London, Zov divljine, Zagreb, 1951.
• Jack London, Jerry otočanin, Zagreb, 1986.
• D. H. Lawrence, Ljubavnik Lady Chatterley, Zagreb, 2004.
• Herman Melville, Moby Dick ili bijeli kit, (sa Zlatkom Gorjanom), Zagreb, 1999. (sa Zlatkom Gorjanom)

s portugalskoga

• Manuel Antonio de Almeida, Uspomene milicijskog narednika, Zagreb, 1962.
• Mario Graciotti, Čovjek višebrojnik, Zagreb, 1972.
• Aluizio Azevedo, Dvorište, Zagreb, Zora, 1959.
• Aluizio Azevedo, Ljubav u Riju, Zagreb, Zora, 1973., 1984., 1990.
• Machado de Assis, Posmrtni zapisi Brasa Kubasa, Sarajevo, 1957.

sa švedskoga

• Astrid Lindgren, Razmo u skitnji, Zagreb, 1976.
• Ivar Lo-Johansson, Samo mati, Zagreb, 1961.
• Gustaf Helsterm, Gajtanar Lakholm i njegova ideja, Sarajevo, 1958.
• Vilhem Moberg, Jaši noćas, Zagreb, 1954.

s francuskoga

• Alphonse Daudet, Pisma iz mog mlina, Zagreb, 1986.
• Anatole France, Krivnja akademika Sylvestra Bonnarda, Zagreb, 2003.

s nizozemskoga

• A. Rutgers van der Loeff-Basenau, Lavine bjesne, Zagreb, 1987.
• Theun de Vries, Rembrandt, (sa Zlatkom Gorjanom), Zagreb, 1956.

s flamanskoga

• Hendrik Conscience, Lav od Flandrije, Zagreb, 1975.

s njemačkoga

• Adelbert von Chamisso, Čudnovata pripovijest Petra Schlemihla, Zagreb, 1987.
• Braća Grimm, Bajke i priče, 1990. (3. izdanje)

s talijanskoga

• Edmondo de Amicis, Srce, Zagreb, 1993.

s danskoga

• Hans Christian Andersen, Posljednji san starog hrasta i druge priče, Zagreb, 1979.

Izvori

• www.knjiga.hr Arhivirano 2007-09-29 na Wayback Machine-u
• www.vecernji.hr Arhivirano 2007-09-27 na Wayback Machine-u
• kenny2.globalnet.hr
• [1]
• Nataša Bašić: U spomen, Jezik, god. 55, br. 1, Veljača 2008.