Akšam namaz
 | |
| Dnevni namazi | |
| Dnevni farz namazi | |
| Sabah-namaz Podne-namaz Ikindija-namaz Akšam-namaz Jacija-namaz | |
| Dnevni sunnet namazi | |
| Sabahski sunnet Podnevski sunnet Ikindijski sunnet Akšamski sunnet Jacijski sunnet | |
| Ostali dnevni namazi | |
| Vitr-namaz | |
| Povremeni namazi | |
| Džuma-namaz Dženaza-namaz Bajram-namaz Teravih-namaz Tehijjetul-mesdžid Istihara-namaz Hadže-namaz Duha-namaz Salatul-lejl |
Akšam namaz ili magrib ( مغرب) četvrti je od 5 propisanih, obaveznih namaza (molitvi) koje muslimani svakodnevno obavljaju.
Vrijeme akšam namaza se različito tumači u različitim islamskim pravcima. Tačnije, svi islamski učenjaci saglasni su u vremenu početka akšam namaza i smatraju da je to vrijeme kada sunce potpuno nestane sa horizonta, ali se razilaze u vremenu kraja namaza.
- Hanefijski mezheb - čije učenje slijedi većina muslimana u Bosni i Hercegovini i na tlu bivše Jugoslavije, smatraju da se vrijeme akšam namaza završava kada na nebu nestane vidljive bijele svjetlosti, tj. kada nebo prekrije potpuna tama.
- Malikijski mezheb i Šafijski mezheb - smatraju da se vrijeme akšam namaz završava čim se završi potrebno vrijeme da vjernik izvši obredno pranje (tj. abdest) i da klanja akšam namaz.
Šiitski učenjaci smatraju da je vrijeme klanjanja akšam namaza sve do ponoći i spajaju ga sa jacija namazom. To ne mora biti tačno u ponoć (24:00), nego je to vrijeme tačno na polovini između zalaska sunca i zore.
U vremenu kada sunce zalazi zabranjeno je klanjati. U slučaju da je vjernik propustio klanjati ovaj namaz u propisanom vremenu, ima mogućnost isti naklanjati (tzv. kazaa).
Kao i svi namazi, i ovaj se obavlja na način na koji ga je obavljao Poslanik Muhammed. Obavezni (farz) namaz je 3 rekijata, no moguće je poslije toga klanjati 2 rekijata dobrovoljnog (sunnet) namaza.
Prije početka namaza, vjernik je dužan obaviti obredno pranje (tzv. abdest), zatim odlučiti zanijjetiti u srcu ili riječima, te okrenuti se prema Kibli. Muškarci su dužni proučiti i Ikamet.
Svaki namaz počinje početnim tekbirom, kada vjernik podiže ispružene ruke u predjelu između ramena i ušiju i izgovara riječi Allahu ekber. Jedan dio muslimanske uleme (učenjaka) smatra da postoji razlika između muškog i ženskog načina obavljanja namaza pa preporučuje da muškarci dižu ruke u visini ušiju, a žene u visini ramena, dok drugi dio smatra da nema razlike između obavljanja namaza muškarcu i ženi nego preporučuju dizanje ruku u bilo koji položaj između ova dva uključujući i njih.
Rekijat obuhvata nekoliko radnji, a to su: stajanje (kijam), pregibanje (ruku') i dva puta spuštanje na tlo (sedžda) sa pauzom.
Na stajanju vjernik zauzima stojeći položaj sa povezanim rukama u predjelu između prsa i pupka, i to tako da desnu ruku stavi preko lijeve. I ovdje postoji razlika u mišljenjima uleme gdje jedan dio smatra da žene trebaju da drže ruke povezane na prsima a muškarci u predjelu pupka, dok drugi dio ne pravi razliku između muškog i ženskog stajanja. Na početku vjernik može prvo proučiti neku dovu. Bosanskohercegovački muslimani tradicionalno najčešće uče tzv. Subhaneke. Ovo je moguće samo na prvom rekijatu. Nakon toga, obavezno je reći: „Utječem se Bogu od prokletog šejtana (đavola)“ (ar. trans. „Eūzu billāhi mineššejtānir-radžīm“), ali također samo na prvom rekijatu. Dalje se kaže „U ime Boga, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog i Samilosnog“ (ar. trans. „Bismillāhir-rahmānir-rahīm“), pa se uči prva sura iz Kur'ana - Fatiha, i nastavlja sa bar tri ajeta neke druge sure ili čitavom surom. Ovo se obavlja na prva dva stajanja. S obzirom da akšam namaz ima tri rekijata, to postoji tri stajanja. Na preostalom stajanju vjernik uči samo „U ime Boga, Sveopćeg dobročinitelja, Milostivog i Samilosnog“ (ar. trans. „Bismillāhir-rahmānir-rahīm“) i prvu suru iz Kur'ana - Fatihu.
Vjernik, zatim, uz izgovor tekbira vrši pregibanje svoga tijela u oblik ćirilićnog slova G, odupirući se rukama o koljena i izgovara riječi kojima slavi svoga Tvorca, tako čineći ruku'. Sa ruku'a se vjernik vraća u prvobitni stojeći položaj izgovarajući riječi „Čuje Bog onoga koji Ga hvali“ (ar. trans. „Semiallāhu li men hamideh“) i „Naš Stvoritelju neka je Tebi hvala“ (ar. trans. „Rabbenā we lekel-hamd“).
Uz izgovor tekbira, vjernik se, zatim, spušta na tlo i čini sedždu. Sedžda je, kako je opisao Muhammed a.s. sa 7 tačaka koje dodiruju tlo: čelo, nos, dva dlana, dva koljena i dvije noge. To je karakterističan položaj tijela u kojem vjernik klečeći dodiruje zemlju čelom i nosom. Muslimani smatraju da su u ovom položaju najbliži Bogu, i da se u ovom položaju nijedna dova ne odbija, pa zato za vrijeme sedžde izgovaraju različite molitve (dove). U jednom rekijatu postoje dvije sedžde sa pauzom između njih u sjedećem položaju.
Sa učinjenom drugom sedždom završen je jedan rekijat. Sa završetkom prvog rekijata, ustaje se na drugi. Nakon završetka dva rekijata dolazi sjedenje.
Akšam namaz ima dva sjedenja. Na prvom sjedenju vjernik uči Ettehijjatu u kojem se izgovara šehadet, nakon čega ustaje uz tekbir na treći rekijat, ujedno i posljednji u akšam namazu. Na drugom sjedenju, vjernik također uči Ettehijjatu, a zatim donosi salavat na Poslanika. Nakon toga vjernik uči neku od namaskih dova čime završava drugo sjedenje.
Svaki namaz, pa i akšam namaz završava predajom selama. Selam se predaje tako što vjernik okrene glavu prvo na desnu stranu pa izgovori „Esselāmu 'alejkum we rahmetullāhi“, a zatim okrene glavu na lijevu stranu i izgovori to isto.
- Kako obaviti namaz Arhivirano 2007-01-24 na Wayback Machine-u