(Translated by https://www.hiragana.jp/)
Fernando VII od Španije – Wikipedija/Википедија Prijeđi na sadržaj

Fernando VII od Španije

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Ferdinand VII.)
Kralj Fernando VII
Vladavina 1808. (Napoleon ga prisilio na abdikaciju)
1813. - 1833.
Supruga María Antonia Napuljska
Izabela od Portugala
María Josefa Amalia od Saske
María Cristina Bourbon-Dvije Sicilije
Djeca Izabela II., buduća kraljica Španjolske
Luisa Fernanda, španjolska infanta
Otac Carlos IV, španjolski kralj
Majka Maria Luisa od Parme
Rođenje 14. listopada 1784.
Madrid, Španjolska
Smrt 29. rujna 1833.
Madrid, Španjolska

Fernando VII), španjolski kralj od 1813. do 1833. godine.

Rođen je u Madridu (San Lorenzo de El Escorial), 14. listopada 1784., kao najstariji sin kralja Carlosa IV] i Maríje Luise od Parme. Na prijestolje je došao nakon pada Napoleonovog brata Josipa Bonapartea 1813. godine, a vladao je sve do smrti. Umro je u Madridu, 29. rujna 1833. Kako nije imao muškog nasljednika, nasljedila ga je kćer iz četvrtog braka, kraljica Izabela II., što je bio povod za početak karlističkih ratova.

Problem oko nasljednika

[uredi | uredi kod]

Fernando VII ženio se četiri puta: s Maríom Antoniom od Napulja, Izabelom od Portugala, Maríom Josefom Amaliom od Saske, ali iz tih brakova nije imao djece. Godine 1829. oženio se sestričnom Maríom Cristinom. Godine 1830. omogućio je stupanje na snagu Pragmatičke sankcije, koju je donio još njegov otac Carlos IV. 1789., ali tada nije stupila na snagu prvenstveno zbog vanjskopolitičkih razloga. Pragmatička sankcija uvela je praksu da ukoliko kralj nema muškog potomka, prijestolje nasljeđuje njegova najstarija kći. Time je praktično Ferdinand onemogućio svom bratu, infantu Don Carlosu Maríi Isidru, dolazak na prijestolje, budući da se nedugo nakon donošenja Pragmatičke sankcije Ferdinandu rodila kći.

Fernando se 1832. teško razbolio. Pristaše Don Carlosa uzaludno su ga pokušavali nagovoriti ga napiše oporuku u korist brata. Nakon propalog pokušaja da sebi priskrbi prijestolje nakon bratove smrt, Don Carlos bježi u Portugal. U međuvremenu je Maria Cristina, koja je imenovana regenticom za vrijeme teške bolesti supruga (nasljednica Izabela imala je jedva tri godine), inicirala približavanje liberalnoj struji, što će dovesti do radikalnog zaokret prema liberalizmu nakon Ferdinandove smrti.

Fernando je umro 1833. godine bez muškog potomka. Uz Izabelu, imao je još samo jednu kćer, infantu Luisu Fernandu. Infant Don Carlos, zajedno sa svojim pristašama koji su ga smatrali legitimnim nasljednikom, započeli su Prvi karlistički rat s namjerom da zbace regenticu Mariju Cristinu, koja je vladala u ime malodobne Izabele II. Time je otvoren put karlizmu (po Don Carlosu; pristaše se nazivaju karlistima), koji će imati značajnu ulogu u španjolskoj politici u idućih stotinjak godina (karlisti su bili važna sastavnica Francove vojske u Španjolskom građanskom ratu).


Prethodnik: Kralj Španjolske
1813. - 1833.
Nasljednik:
Josip I. Izabela II.