Gulami
Gulam (arapski: غلمان ; ghilman) (jedn. ghulam (arapski: غلام ) je riječ koja doslovno znači "dečko" ili "mladić", a kojom se u kontekstu muslimanske historije označavalo vojnike u službi kalifa, pri čemu su se često pod time podrazumijevali robovi-vojnici pod njegovom neposrednom kontrolom.
Gulame je u svoju službu prvi uzeo abasidski kalif Al-Mutasim (vl. 833 - 842) nastojeći ih koristiti kao svoju ličnu gardu, nezavisnom od arapskih jedinica na koje se zbog plemenskih, političkih i drugih obzira nikada nije mogao u potpunosti osloniti. Većina gulama je bila regrutirana među turskim zarobljenicima iz Centralne Azije ili Kavkaza; među njima su se nalazili i robovi kojima je obećavana sloboda, ali i plaćene sluge. Kalifi i drugi vladari su ponekad inzistirali da gulami prakticiraju celibat, kako bi ih spriječili da zasnuju vlastite dinastije. U svakom slučaju, gulami su 860-ih postali svojevrsna "država u državi" te su uspjeli svrgnuti čak četiri abasidska kalifa.
Njihov model su kasnije koristili drugi muslimanski vladari, odnosno države, pri čemu su najpoznatiji primjer egipatski mameluci i osmanski janjičari.