Kneževina-biskupija Basel
|
Kneževina-biskupija Basel (njemački: Hochstift Basel, Fürstbistum Basel, Bistum Basel) bila je kneževina-biskupija koja je egzistirala od 1032 do 1803.[1]
Historija te kneževine seže do Zapadnog Rimskog Carstva i vrijeme kad se biskup u 5. vijeku preselio iz Auguste Raurice u Basel zbog invazije germanskog plemeskog saveza Alamana na puno sigurnije brdo iznad Basela gdje je već postojalo nekoliko bedema.[2]
Biskupija je životarila sve do Carstva Karla Velikog. Biskupi Wado i Haito (762.-836.) bili su savjetnici Karla Velikog i pokretači presudnih promjena.[2]
Posljednji burgundski kralj Rudolf III, poklonio je biskupiji 999. benediktinsku Opatiju Moutier-Grandval sa svim domenama između Jezera Bienne i Alzasa.[1]
Nakon smrti Rudolfa III - 1032., Basel i Jura postali su dio Svetog Rimskog Carstva, a biskup svetorimski princ i vazal. Više od jednog vijeka baselski biskupi imali su koristi od velikodušnosti careva, koji su poklanjali velike i geografski raštrkane feude.[1]
Svetorimski car Heinrich II (953-1024) financirao je obnovu katedrale u Baselu.[2] Car Heinrich III darovao je 1041. golemu grofoviju Augstgau, na vratima Basela, a car Heinrich IV poklonio je 1080. grofoviju Härkingen.[1]
Nakon stjecanja opatije sv. Ursanne 1146. i vojnih kampanja u 13. vijeku Kneževina-biskupija Basel je postala dominantna sila u gornjem toku Rajne.[2]
Na svom se vrhuncu prostirala po Masivu Jura, južnom Alzasu i krajevima južne Njemačke. Stara Švicarska Konfederacija je nakon Burgundskih ratova okupirala južni dio Jure i gradove Biel (1476.) i Moutier (1477). Za razliku od tog sjever Jure sa gradovima Delémont, Porrentruy i Saint-Ursanne ostali su pod vlašću kneževa-biskupa.[2]
Kad se grad Basel 1513. pridružio Staroj Švicarskoj Konfederaciji, pogoršali su se odnosi između biskupa i grada. Pored tog sve jači utjecaj reformacije prisilio je biskupe da 1527. presele svoju rezidenciju u Porrentruy.[2]
Spomenici Porrentruya svjedoče o moći kneževa biskupa i njihova dvora. Westfalski mir (1648.) prouzročio je daljnje (političko) razdvajanje sjevernog i južnog dijela Jure.[2]
Ipak je najveći dio sjeverneJure ostao katolički i pod vlašću kneževa biskupa i Svetog Rimskog Carstva, ali je pretežno protestanski Kanton Bern zadržao svoje domene u južnoj Juri.[2]
Francuska revolucija donjela je tektonske promjene toj kneževini i njezin kraj.[2]
Sjeverni dio Jure postao je francuska marionetska Raurakijska Republika 1792. Ta se republika spojila sa departmanom Mont-Terrible 1793. Prva Francuska Republika je anektirala jug Jure 1798. i pripojila ga tom departmanu.[2]
Nakon tog je 1800. čitav teritorij kneževine-biskupije dan Depertmanu Haut-Rhin.[2]
Takvo stanje potrajalo je do Napoleonovog poraza, kad su savezničke trupe okupirale taj kraj 1813. godine.
Na Bečkom kongresu (1814.-1815.) četiri tadašnje velesile odlučile su podijeliti teritorij kneževine biskupije između Kantona Bern i Kantona Basel. Bern je dobio gotovo čitav teritorij, osim Birsecka koji je dat Baselu kao kompenzacija za gubitak teritorija po Vaudu i Aargau.[2]
Ta podjela bila je glavni uzrok razdvajanja Grada Basela od Kantona Bern i stvaranja novog Kantona Jura sa pretežitim katoličko-frankofonim stanovništvom, koji se odvojio od Kantona Bern 1979.[2]
- Bâle (évêché) (fr)