Maiasaura
Maiasaura | |
---|---|
Restauracija roda Maiasaura | |
Status zaštite | |
Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Reptilia |
Nadred: | Dinosauria |
Red: | Ornithischia |
Podred: | Ornithopoda |
Porodica: | Hadrosauridae |
Potporodica: | Hadrosaurinae |
Rod: | Maiasaura |
Dvojni naziv | |
Maiasaura peeblesorum Horner i Makela, 1979. |
Maiasaura (od grč. "μαία + σαύρα" - "brižna majka-gušter") je bila velik hadrosaurid koji je nastanjivao područje današnje Montane tijekom perioda kasne krede, prije oko 74 miliona godina.
Maiasaura je bila velik dinosaur i dostizala je dužinu od 9 m. Bila je visoka 2 do 2,5 m i dostizala je težinu od oko 3 tone. Imala je ravan "kljun" tipičan za hadrosauride i debeo nos. Također je imala malenu krijestu ispred očiju. Moguće je da su se tom krijestom služili mužjaci za vrijeme sezone parenja u borbi sa suparnicima.[1]
Maiasaura je bila biljožder. U kljunu nije imala zuba, ali je zato imala oko 2000 zuba dalje natrag u čeljusti, kod obraza. Mogla je hodati i na dvije i na četiri noge i nije imala nikakvu zaštitu od grabežljivaca, osim možda svog mišićavog repa i života u krdima. Ta krda bila su izuzetno velika i mogla su sadržavati i do 10 000 jedinki.[1] Maisaura je živjela u staništu udaljenom od mora.[2]
Laurie Trexler je otkrio ostatke roda Maiasaura, a opisali su ga paleontolozi Jack Horner (koji je također bio savjetnik prilikom stvaranja filmova Jurassic Park) i Robert Makela. Maiasaura je dobila naziv kada je Marion Brandvold otkrio gnijezdo sa ostacima ljuski jaja i mladunčadi koja se nisu bila tek izlegla, već su bila starija. Poslije tih otkrića došlo je i do mnogih drugih, te je to područje formacije Two Medicine na zapadu Montane postalo poznato kao "Planina jaja". To je bio prvi dokaz da su veliki dinosauri odgajali i hranili svoju mladunčad.[1] Otkriveno je više od 200 jedinki raznih starosnih dobi.[3] Objava o otkriću tih ostataka obnovilo je interesovanje naučnika za formaciju Two Medicine te su zbog toga otkrivene mnoge nove vrste dinosaura.[4] Ostaci Maiasaura iz Choteaua nalaze se u višim slojevima nego ostaci istog roda kod rijeke Two Medicine.[5]
Maiasauri su živjeli u krdima i odgajali mlade u kolonijama za gniježđenje. Gnijezda su bila gusto raspoređena u kolonijama, slično kao i kod današnjih morskih ptica. Razmak među njima iznosio je oko 7 m, manje od dužine odrasle jedinke.[6] Gnijezda su bila napravljena od zemlje sa 30 do 40 jaja poslaganih kružno ili spiralno. Bila su duga otprilike kao nojeva jaja.[1] Većina jaja bila je postavljena uspravno, sa oštrim krajem u zemlji. Gnijezda su bila duboka oko 1 m i široka oko 2 m.
Jaja su inkubirana toplinom trulećih biljaka koju su u gnijezdo postavili roditelji. Rub gnijezda vjerojatno nije bio pokriven biljkama. Fosili mladunaca pokazuju da njihove noge nisu bile sasvim razvijene nakon izleganja, pa oni nisu mogli hodati. Također, fosili pokazuju da su zubi bili djelomično istrošeni, što znači da su im roditelji donosili hranu u gnijezdo.[1]
Mladunci su sa 41 cm dužine dostizali 150 cm nakon prve godine. Tada ili nakon još jedne godine oni su napuštali gnijezdo. Takav brz rast dokaz je da su oni bili toplokrvni. Već nakon druge godine imali bi dužinu od 3 metra, nakon čega se rast usporavao. Punu dužinu dostizali su sa 8 godina. Mladunci su imali različite karakteristike lica od roditelja, kao što su veće oči i kraća njuška.[1] Takve osobine česte su kod životinja koje ovise o svojim roditeljima u ranom stadiju života.
U formaciji Two Medicine, Maiasaura je živjela uz tiranosaurida Daspletosaurusa, oviraptosaura Chirostenotesa, trudontida Troodona, dromeosauride Bambiraptora i Saurornitholestesa, enantiornita Avisaurusa, nodosaurida Edmontonia, ankilosaurida Euoplocephalusa, ceratopside Achelousaurusa, Brachyceratopsa, Einiosaurusa i Styracosaurusa, hipsilofodonta Orodromeusa i hadrosauride Hypacrosaurusa i Prosaurolophusa.[7] Hypacrosaurus je neko vrijeme koegzistirao uz Maiasauru, jer su njegovi ostaci pronađeni niže u formaciji Two Medicine nego što se prije smatralo.[8] Otkriće vrste Gryposaurus latidens u reonu Maiasaure' pokazalo je da je granica između pretpostavljenih različitih fauni u srednjoj i gornjoj formaciji manje izražena nego što se prije smatralo.[8] Također izgleda da je postojala velika diversifikacija kod taksona Ornithischia nakon pojavljivanja roda Maiasaura u formaciji Two Medicine.[8] Detaljan pregled slojeva duž rijeke Two Medicine (kod koje je izložena cijela gornja polovina istoimene formacije) dokazao je da se ta diversifikacija zaista dogodila.[8]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 "Maiasaura," Dodson, et al.(1994); pages 116-117.
- ↑ "Judithian Climax," Lehman (2001); page 315.
- ↑ Horner and Gorman (1988).
- ↑ "Introduction," Trexler (2001); pages 299-300.
- ↑ "Faunal Turnover, Migration, and Evolution," Trexler (2001); page 304.
- ↑ Palmer (1999); page 148.
- ↑ Weishampel, et al. (2004); pages 517–606.
- ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 "Faunal Turnover, Migration, and Evolution," Trexler (2001); page 306.
- Dodson, Peter & Britt, Brooks & Carpenter, Kenneth & Forster, Catherine A. & Gillette, David D. & Norell, Mark A. & Olshevsky, George & Parrish, J. Michael & Weishampel, David B. The Age of Dinosaurs. Publications International, LTD. p. 116-117. ISBN 0-7853-0443-6.
- Horner, Jack and Gorman, James. (1988). Digging Dinosaurs: The Search that Unraveled the Mystery of Baby Dinosaurs, Workman Publishing Co.
- Lehman, T. M., 2001, Late Cretaceous dinosaur provinciality: In: Mesozoic Vertebrate Life, edited by Tanke, D. H., and Carpenter, K., Indiana University Press, pp. 310-328.
- Palmer, D., ur. (1999). The Marshall Illustrated Encyclopedia of Dinosaurs and Prehistoric Animals. London: Marshall Editions. str. 148. ISBN 1-84028-152-9.
- Trexler, D., 2001, Two Medicine Formation, Montana: geology and fauna: In: Mesozoic Vertebrate Life, edited by Tanke, D. H., and Carpenter, K., Indiana University Press, pp. 298-309.
- Weishampel, David B.; Barrett, Paul M.; Coria, Rodolfo A.; Le Loeuff, Jean; Xu Xing; Zhao Xijin; Sahni, Ashok; Gomani, Elizabeth, M.P.; and Noto, Christopher R. (2004). "Dinosaur Distribution", in The Dinosauria (2nd), pp. 517–606.