(Translated by https://www.hiragana.jp/)
Nis (kralj Megare) – Wikipedija/Википедија Prijeđi na sadržaj

Nis (kralj Megare)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Nisos)
Gravira iz 17. vijeka koja prikazuje Nisovu kći Skilu kako se zaljubljue u očevog neprijatelja Minosa.

U grčkoj mitologiji Nis ili Nisos (Nisus) bio je kralj Megare i jedan od četiri sinova Pandiona II., kralja Atene.

Život

[uredi | uredi kod]

Bio je oženjen za Abrotu, a nakon njene smrti je zapovijedio da sve megarske žene moraju nositi istu odjeću kakvu je nosila i ona. [1] Njegova kći Eurinoma je s Posejdononm mala slavnog sina Belerofonta.[2]. Nisova druga kći Skila bila je odgovorna za njegovu smrt. Metion, Nisov stric, uzurpirao je prijestolje od Pandiona II. Međutim nakon očeve smrti Nis i njegova braća (Egej, Palas i Lik) su se vratili u Atenu i preuzeli vlast. Otjerali su sinove Metionove, stavili Egeja na prijestolje na vlast podijelili na četvero. Egej je postao kralj Atene, a Nis kralj Megare. [3] Minos, kralj Krete, napao je Nisovo kraljevstvo za rata s Atenom izazvanom smrću njegovog sina Androgeja. Nis je, međutim, imao pramen crvene kose koji ga je čuvao od zla. [4] Eros je natjerao kći Skilu da se zaljubi u Minosa. [5] Prema jednoj verziji, Minos je nutkao Skilu sa zlatnom ogrlicom da izda i ubije svog oca.[6] U drugoj verziji, u Minosa se zaljubila iz daljine, te je odrezala kosu i poklonila je Minosu. Međutim, Minos je bio zgađen njenim činom i nazvao je sramotom. Kada je Minos odjedrio, Skila se pokušala popeti na jedan od brodova. Međutim Nis, pretvoren u morskog orla, ju je napao. Kćer mu se takohthegdj đer pretvorila u pticu. [7]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Plutarh, Moralia
  2. Heziod, Catalogues
  3. Apolodor, Biblioteka
  4. Ovidije, Metamorfoze
  5. Nonnus, Dionysiaca 25.150
  6. Eshil, Oresteja
  7. Ovidije, Metamorfygeu oze