Ruslan Labazanov
| Ruslan Labazanov | |
|---|---|
 | |
| Rođen/a | 1967 Kazahstan, SSSR |
| Umro/la | 31. 5. 1996. Tolstoj-Jurt, Čečenija |
| Vjernost |  Sovjetski Savez  Čečenska Republika Ičkerija Rusija |
| Bitke/ratovi |
|
Ruslan Hamidovič Labazanov (rus. Русла́н Хамидович Лабаза́нов; 1967 - 31. maj 1996) bio je čečenski kriminalac, vojskovođa, političar i gospodar rata, poznat kao jedan od najbližih suradnika, a potom najžešćih protivnika predsjednika Džohara Dudajeva u prvim godinama Čečenske Republike Ičkerije.
Rodio se u Kazahstanu, gdje su dvije decenije ranije njegovi roditelji bili deportirani tokom Drugog svjetskog rata. Pripadao je klanu (teip) Turkoj. Od malih nogu je pokazivao talent za boks, a tokom služenja Sovjetske armije je bio instruktor borilačkih vještina. Nakon izlaska iz vojske je diplomirao na krasnodarskom Institutu za fizičku kulturu te radio kao rukometni trener. U stvarnosti se počeo baviti kriminalom kao član čečenske mafije, te stekao reputaciju zbog sklonosti da ilegalno stečeni novac demonstrira skupom odjećom.
Godine 1990. je u Rostovu uhapšen zbog sumnje u ubistvo, a početkom sljedeće godine osuđen na 10 godina zatvora. Labazanov je uspio isposlovati da kaznu izdržava u istražnom zatvoru u Groznom, kako bi ga rodbina mogla lakše posjećivati. Tamo su ga zatekli dramatični događaji vezani uz raspad SSSR. Iskoristio je tako nastali kaos kako bi u zatvoru organizirao pobunu koja je dovela do oslobađanja nekoliko stotina zatvorenika; Labazanov, koji je uživao karizmatičnu reputaciju im se nametnuo ne samo kao zatvorski vođa, nego je mnoge od njih nagovorio da mu se pridruže na slobodi, te ih naoružao i organizrao u privatnu miliciju. Kada je u novembru 1991. tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin nakratko pokušao slanjem vojske na aerodrom u Grozni demonstrirati svoj autoritet u odmetnutoj provinciji, Labazanov je sa oko 600 ljudi i zaplijenjenim oklopnim transporterom zauzeo i utvrdio jedan dio grada. Tada je organizirao i vlastitu političku stranku pod imenom "Pravda".
Početkom sljedeće godine je postao blizak suradnik Dudajeva, koji ga je imenovao zapovjednikom Predsjedničke garde. Njihovo savezništvo se raspalo u junu 1993. godine, za vrijeme tzv. čečenske ustavne krize, u kojoj je čečenski parlament, kojim su dominirali pristaše gradonačelnika Groznog Bislanom Gantamirovom pokušali smijeniti Dudajeva, optuživši ga za autokraciju i kršenje čečenskog ustava. Labazanov se na poticaj Nikolaja Sulejmanova, jednog od vođa čečenske mafije, priključio parlamentarnoj frakciji, a što je dovelo do dvodnevnih demonstracija 13-14. juna 1993. godine, koje su se izrodile u oružani sukob. U njemu je poginuo jedan od Labazanovljevih rođaka, nakon čega se Labazanov povukao iz Groznog i objavio krvnu osvetu protiv Dudajeva.
Labazanov i njegova milicija su sljedeće godine imali važnu ulogu u događajima koji će eksalirati u Prvi čečenski rat. 26. augusta 1994. je iz svog uporišta u Argunu pokušao zauzeti Grozni, ali je odbijen; nekoliko dana kasnije, 4. septembra, su ga iz Arguna, nakon žestokih borbi otjerale pristaše Dudajeva. Nekoliko mjeseci kasnije je Labazanov sudjelovao u pokušaju anti-dudajevljevske koalicije - tzv. Privremenog sovjeta Čečenske Republike - da svrgne Dudajeva u velikom napadu na Grozni, a koji su obavještajno, tehnički i na druge načine podržale ruske snage. Prilikom napada su upravo Labazanov i njegovi ljudi imali najviše uspjeha, nakratko se probivši do Predsjedničke palače, ali su na kraju uz teške gubitke prisiljeni na povlačenje.
Tokom Prvog čečenskog rata je Labazanov sa svojim ljudima podržavao ruske snage te je, prema vlastitoj izjavi, dobio čin pukovnika u FSB-u, a što je kasnije šef FSB i budući premijer Sergej Stepašin žestoko negirao. Na njega je u ljeto 1995. pokušan atentat. 31. maja 1996. je ubijen zajedno sa svojim tjelohraniteljem u selu Tolstoj-Jurt. Za taj čin je odgovornost preuzeo separatistički vođa Šamil Basajev. U ruskoj javnosti su se, međutim, pojavile alternativne teorije koje su zločin tumačile kao posljedicu krvne osvete, odnosno da su Labazanova likvidirale ruske snage, pri čemu je motiv bilo nastojanje da ga se ukloni kao smetnju novoj kremaljskoj politici mira sa čečenskim separatistima, koja će za par mjeseci kulminirati Hasavjurtskim sporazumom.