Sydney Schanberg
Sydney Schanberg | |
---|---|
Rođenje | 17. siječnja 1934. Clinton, MA, Sjedinjene Države |
Smrt | 9. srpnja 2016. Poughkeepsie, NY, Sjedinjene Države |
Nacionalnost | Židov |
Državljanstvo | američko |
Zanimanje | novinar |
Suprug/a | Jane Freiman |
Nagrade | Pulitzerova nagrada za međunarodno izvještavanje (1976) |
Sydney Hillel Schanberg (Clinton, MA, 17. siječnja 1934. – Poughkeepsie, NY, 9. srpnja 2016.) bio je američki novinar, najpoznatiji po svojim tekstovima koji su se bavili turbulentim događajima u Kambodži tokom 70-ih godina. Za vrijeme karijere je primio Pulitzerovu nagradu, dvije Polkove nagrade, dvije OPC-ove nagrade te nagradu Sigma Delta Hi za istaknuti novinarski rad.[1] Njegov rad na pokrivanju događaja u Kambodži tematiziran je u nagrađivanom filmu The Killing Fields, gdje ga je tumačio Sam Waterston.
Schanberg je rođen 1934. godine u Clintonu, MA, kao sin Frede (née Feinberg) i Louisa Schanberga; njegov otac je bio židovskog porijekla i bio je vlasnik trgovine.[2][3] Nakon završene srednje škole, upisao se na Harvard,[4] ali je nakon započetog studija prava otišao u Texas na odsluženje vojnog roka.[5]
Godine 1959., Schanberg je započeo raditi u New York Timesu kao novinar. Dobar dio početka 70-ih godina proveo je u Jugoistočnoj Aziji kao strani dopisnik za Times. Od 1969. do 1973. bio je šef ureda u New Delhiju te je, 1971. godine, pisao o genocidu u tadašnjem Istočnom Pakistanu (danas Bangladeš). Godine 1973. službeno postaje dopisnik za Jugoistočnu Aziju te izvještava o Vijetnamskom ratu.[6]
Poseban fokus njegovog rada iz ovog perioda bila je Kambodža. Nakon što je godinama pisao o borbama, sredinom 70-ih godina se fokusirao na odlazak Amerikanaca iz zemlje te predstojeću promjenu režima, napisavši o Kambodžanima jednom prilikom kako je "teško zamisliti kako bi njihovi životi mogli biti ikakvi doli bolji kada Amerikanci odu". U depeši od 13. travnja 1975. godine, napisao je – "Indokina bez Amerikanaca: za većinu, to je bolji život".[7] Nakon dolaska Crvenih Kmera na vlast, Schanberg je bio jedan od rijetkih novinara koji su ostali u Phnom Penhu nakon pada grada. Njegovom pomoćniku i njemu zaprijećeno je smrću tako da su bili prisiljeni skrivati se u francuskoj ambasadi. Po pitanju svojih iskustava iz ovog perioda, Schanberg je napisao: "Gledao sam kako mnoge moje kambodžanske prijatelje tjeraju iz grada kao stoku. Većinu nisam više nikada vidio. Svi smo se mi osjećali kao izdajnici, kao ljudi koji su bili zaštićeni i nisu učinili dovoljno da spase svoje prijatelje. Bio nas je sram. Još uvijek jest".[8] Nakon dva tjedna skrivanja u ambasadi, Schanberg je kamionom evakuiran u Tajland, odakle se vratio u Sjedinjene Države.[9]
Godine 1976., Schanberg je dobio Pulitzerovu nagradu u kategoriji međunarodnog izvještavanja zbog, kako je navedeno u objašnjenju, "njegovog izvještavanja o komunističkom preuzimanju vlasti u Kambodži, realiziranog uz veliki rizik kada je odlučio ostati na svojoj poziciji nakon pada Phnom Penha".[10] Godine 1980., njegova priča "The Death and Life of Dith Pran", objavljena je kao knjiga te je postala izrazit uspjeh, a govorila je o iskustvima njegovog suradnika i bliskog prijatelja, Ditha Prana, s Pol Potovim režimom. Bruce Robinson je prema priči napisao scenarij koji će 1984. godine biti ekraniziran kao uspješni i nagrađivani film The Killing Fields; Schanberga je u filmu tumačio Sam Waterston, koji je za svoju ulogu nominiran za Oscara.[9]
Od 1977. do 1980. godine, Schanberg je bio urednik Timesove gradske rubrike, prije nego je 1981. godine postao kolumnist specijaliziran za New York.[11] Iako je inicijalno, nakon dobivanja Pulitzera, bio glavni kandidat za nasljednika A. M. Rosenthala na mjestu izvršnog urednika, Schanbergovi inovativni pristupi lokalnim temama (poput predložene serije članaka o gej stručnjacima iz više srednje klase koju je Rosenthal na koncu spriječio) te otrovne kritike njujorške industrije nekretnina doveli su do raskola između Rosenthala i Schanberga. Rosenthal je, na koncu, u rujnu 1985. godine ukinuo Schanbergovu kolumnu nakon što je ovaj kritizirao novine zbog loše obrade priče o izgradnji autoceste prema zapadu. Ponuđeno mu je mjesto u časopisu The New York Times Magazine, koje je odbio, nakon čega je dao otkaz u Timesu.[12]
Od 1986. do 1995. godine, Schanberg je bio urednik i kolumnist za New York Newsday. Intenzivno je pratio rad posebnog odbora Senata po pitanju američkih ratnih zarobljenika iz Vijetnamskog rata te je postao izrazito angažiran u praćenju te priče; pišući kasnije za Penthouse, ali i The Village Voice te The Nation, Schanberg je postao jedan od najglasnijih zagovornika teorije zavjere o namjerno napuštenim ratnim zarobljenicima, čije se samo postojanje nastoji zataškati.[13]
Godine 1992., uručena mu je Lovejoyjeva nagrada, kao i počasni doktorat iz prava na Colby Collegeu. Kasnije je bio na čelu istraživačkog tima portala APBNews.com, koji je 1999. godine nagradu istraživačkih novinara i urednika.[14] U tom se periodu preselio u New Platz, gdje je 2001. godine postao prvi gostujući profesor novinarstva na Njujorškom državnom univerzitetu u New Paltzu.[15]
Godine 2006., odlazi iz The Village Voicea (gdje je bio kolumnist od 2002. godine) u znak protesta zbog promjena uredničke politike, političke orijentacije i kadra, koje su uslijedile nakon što je novine preuzeo novi izdavač, New Times Media.[16]
Dana 1. srpnja 2010., American Conservative je objavio Schanbergov članak u kojem iznosi svoju borbu u nastojanju da dokaže tezu da su američke vlasti ostavile stotine ratnih zarobljenika u Sjevernom Vijetnamu po završetku rata.[17] Umro je 9. srpnja 2016. godine od posljedica srčanog udara pretrpljenog tjedan dana ranije.[2]
- ↑ „Sydney H. Schanberg”. April 2, 2010. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ 2,0 2,1 „Sydney H. Schanberg Is Dead at 82; Former Times Correspondent Chronicled Terror of 1970s Cambodia”. The New York Times. July 10, 2016. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ http://www.timesofisrael.com/killing-fields-reporter-sydney-schanberg-dead-at-82/
- ↑ „Sydney Schanberg Biography, Pictures, Images, Videos, Relationships – FamousWhy”. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ „Interview – Sydney Schanberg, author of Beyond the Killing Fields – HistoryNet”. historynet.com. December 13, 2010. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ Schumacher, Elizabeth (July 9, 2016). „Sydney Schanberg, reporter of 'Killing Fields' fame, dead at 82”. Deutsche Welle. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ Jacoby, Jeff (April 30, 1998). „American leftists were Pol Pot's cheerleaders”. Boston Globe. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ „Crimes of War – Cambodia”. Arhivirano iz originala na datum July 16, 2016. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ 9,0 9,1 McFadden, Robert D. (July 9, 2016). „Sydney H. Schanberg Is Dead at 82; Former Times Correspondent Chronicled Terror of 1970s Cambodia”. The New York Times. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ „Explore Winners and Finalists by Category”. The Pulitzer Prizes. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ Schanberg, Sydney H.. „Sydney H. Schanberg – The New York Times”. The New York Times. Pristupljeno August 14, 2010.
- ↑ Post, from the Washington (September 26, 1985). „Schanberg Resigns After N.Y. Times Cancels His Column”. Los Angeles Times. Pristupljeno July 10, 2016.
- ↑ „McCain and the POW Cover-Up”. The American Conservative. Amconmag.com. July 1, 2010. Arhivirano iz originala na datum June 2, 2010. Pristupljeno August 14, 2010.
- ↑ „The Official Website of Beyond the Killing Fields”. Beyondthekillingfields.com. Pristupljeno August 14, 2010.
- ↑ http://www.poughkeepsiejournal.com/story/news/local/2016/07/09/sydney-schanberg-pulitzer-prize-winning-journalist-dies-poughkeepsie/86894668/
- ↑ "Village Voice Shakeup: Top Investigative Journalist Fired, Prize-Winning Writers Resign Following Merger with New Times Media" Arhivirano 2006-08-03 na Wayback Machine-u, Democracy Now, April 13, 2006
- ↑ „Silent Treatment”. The American Conservative. Pristupljeno January 6, 2017.
- Sydney Schanberg na sajtu IMDb
- PBS report on Cambodia with interview Arhivirano 2014-01-04 na Wayback Machine-u, pbs.org, June 1997.
- McCain and the POW Cover-up, The Nation Institute, September 18, 2008.
- Scott Horton Interviews Sydney Schanberg, antiwar.com, September 29, 2008.