Vladimir Prelog
Vladimir Prelog (Sarajevo, 23.7. 1906. - Zürich, 7.1. 1998.) je bio hrvatski i švicarski kemičar koji je postao dobitnik Nobelove nagrade za kemiju.
U rodnom Sarajevu je pohađao pučku školu, a nakon razvoda roditelja 1915. s ocem dolazi u Hrvatsku. Pučku školu je završio u Zagrebu, gdje je i počeo pohađati gimnaziju, da bi se u trećem razredu s ocem preselio u Osijek. Tamo nastavlja svoje srednjoškolsko obrazovanje i, zahvaljujući profesoru Ivanu Kuriji, počinje se zanimati za kemiju. Pod njegovim je mentorstvom već u 15-oj godini objavio svoj prvi znanstveni rad iz kemije, koji je objavljen u "Chemicer Zeitungu". Nakon što je 1924. maturirao u Zagrebu, odlazi na studij kemije u Prag. Tamo diplomira 1928., a doktorira 1929. pod vodstvom Emila Votočeka. Istovremeno surađuje s kemičarem Rudolfom Lukešom.
Nakon doktorata je neko vrijeme radio u laboratoriju kemijske veletrgovine G. J. Dřize, da bi se 1934. vratio u Zagreb. Tu predaje organsku kemiju na Tehničkom fakultetu. 1941. odlazi u Švicarsku zbog tadašnje političke situacije.
Tehničkoj visokoj školi u Zürichu. Područje njegovih istraživanja su uglavnom heterociklički spojevi, alkaloidi, antibiotici. Središno zanimanje bila mu je stereokemija molekula, zaokuplja ga problem prostorne građe molekula. Uvodi naziv kemijska topologija za područje stereokemije koja se bavi geometrijskim svojstvima molekula. Pridonio je objašnjenju strukture stereoida, kinina, strihnina i drugih alkaloida, a sintetizirao je mnoge organske spojeve. Njegovi radovi su pridonijeli razumijevanju naravi enzimatskih reakcija.
Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1975. za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemije.
Bio je počasni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti[1]
- ↑ „Počasni članovi HAZU”. Arhivirano iz originala na datum 2009-04-13. Pristupljeno 2011-07-20.
