Na izborima za Ustavotvornu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije koji su održani 11. studenoga 1945. načelno su se mogle kandidirati i opozicijske stranke. Izbori su načelno trebali biti demokratski i slobodni kao u razvijenim zapadnim zemljama, međutim, pokazalo se da je Komunistička partija Jugoslavije imala za cilj uvesti jednostranačje i prije nego se izbori održe. Tako su komunisti političkim pritiskom svih vrsta, a osobito strahom, utjecali na birače da glasaju za njihovu listu „Narodne fronte“. To je, ustvari, bio jedini način da oni izbore i dobiju. Posebna je pažnja u predizbornoj kampanju posvećena korištenju medija u propagandi komunističkih ideja, uz gušenje bilo kakvih informacija o političkim programima koje je u to vrijeme nastojala predstaviti oporba. Zato je ravno malom čudu da se usred Zagreba 20. listopada 1945. pojavljuju novine Hrvatske seljačke stranke „Narodni glas“ čiji pokretač je bila udovica Stjepana Radića Marija.

Višestoljetna borba jugoslavenskih naroda za nacionalnu slobodu i socijalnu pravdu kulminirala je revolucionarnim preobražajem u razdoblju od 1941-1945. Tekovine Narodnooslobodilačke borbe i socijalističke revolucije omogućile su svim narodima i narodnostima u Jugoslaviji da uđu u novu fazu njihova povijesnog postojanja. Oslanjajući se na temeljna načela socijalizma o pravu svakog čovjeka da živi slobodan od svake podjarmljenosti i o pravu svakog naroda na potpun suverenitet i neograničenu ravnopravnost sa svim drugim nacionalnim zajednicama, Slovenci, Hrvati, Srbi, Crnogorci i Makedonci formirali su federativni savez, sazdan od šest socijalističkih republika, kao jamstvo te uzajamne ravnopravnosti, međusobnog bratstva i socijalističke suradnje.

Zaključak

Osamdesete godine dvadesetog stoljeća bile su prijelomno razdoblje i za Hrvatsku, odnosno  Jugoslaviju, i za cijeli svijet. Raspadom Sovjetskog Saveza te slomom socijalističkog sustava dogodila se ne samo promjena u ravnoteži moći, zahvaljujući kojoj su Sjedinjene Američke Države postale jedina svjetska sila u devedesetima, nego i promjena u percepciji i razmišljanju ljudi. Na našim prostorima bilo je to zadnje razdoblje zajedničke jugoslavenske države, čija se povijest može pratiti od 1918., te jednog idejnog projekta nastalog za vrijeme Josipa Juraja Strossmayera(56). Procesi, uzroci koji su djelovali na raspad svih socijalističkih sustava u Europi, svejedno da li su se zvali samoupravni ili etatistički imali su sličnosti u nekim segmentima, prvenstveno u gubitku legitimiteta i u unutarnjoj razgradnji tih režima.

Analiza filmova

U analizama glazbenih tekstova, kroz raznovrsnost tematike koja je u njima obrađena, htio sam pokazati, s jedne strane popuštanje nadzora i stege državno-partijskih struktura, a s druge strane osviještenost umjetnika o društvenim, ekonomskim i političkim problemima i procesima koji su se odvijali u Jugoslaviji osamdesetih te njihov kritički stav prema tome, što je sačinjavalo dio sfere civilnog društva koje se počelo polagano razvijati u tom desetljeću. Sličan zadatak sam si postavio i  u ovom poglavlju. Kroz određene filmove, koji su istodobno bili priznati i kao kvalitetna umjetnička ostvarenja, obradit ću kritički osvrt na prošlost, ali i na suvremenost koji je bio ili glavna ili epizodna tema tih filmova. Također ću pokazati da je s prolaskom godina, otvorenost prema pojavama i događajima, pogotovo onima u prošlosti bila sve veća. Upravo su te dvije karakteristike, kritičnost i otvorenost, prisutne i u filmu i u glazbi, te je time umjetnost i to ona najraširenija i najdostupnija kod ljudi, imala dvije osobine – prvo, da je bila vjeran pokazatelj procesa i promjena, te drugo, još važnije, da je bila aktivni činitelj tih promjena. Sama struktura analize razlikovat će se od one kod glazbe. Naime, tu idem po principu jedan film, jedna tema, a redoslijed filmova/tema će biti kronološki raspoređen ovisno o vremenskom razdoblju teme koja se obrađuje.

Kratka povijest kinematografije (33)

"Tebe smatraju zaštitnikom umjetnosti. Zbog toga moraš čvrsto imati na umu da je nama, od svih oblika umjetnosti, najvažniji film."(Škrabalo, 1997., str. 7)

Ovo je dio razgovora, održanog u veljači 1922. godine, između sovjetskog vođe Lenjina i njegovog komesara za prosvjećivanje, Anatolija Vasiljeviča Lunačarskog. Tada nije prošlo ni 30 godina od prve kino predstave braće Lumiere u Parizu (28.12.1895.), a film je dobio prvorazredno značenje, ne samo u propagandi, kako se tu vidi, nego i u hijerarhiji umjetnosti. "Sedma umjetnost" kako zovu film, dijete je onog optimističkog progresivnog duha koji je obilježio 19. stoljeće te modernu znanost i tehnologiju. On sam spoj je više umjetnosti, spoj slike, zvuka i to stavljeno u pokret, stvarajući realističnost kakvu do tada ljudi nisu doživjeli. Snagu učinka filma na oblikovanje ljudi shvatili su i političari, ideolozi i novinari, od kojih je Lenjin bio samo jedan, a vrhunac ideološke uporabe filma bio je za vrijeme nacističke Njemačke te Drugog svjetskog rata. Ta snaga filma nije se izgubila ni nakon Drugog svjetskog rata, dobivajući u medijima poput televizije i Interneta još veći utjecaj na misli i djelovanje ljudi.

Kritika nepotizma i korupcije:

Štićenik
...
sad sam štićenik
imam sve što zaželim
jednom kad izađem
nemoj da te zateknem s drugim u snu
...
(Azra, Kad fazani lete)

Analiza tekstova

Slabljenjem državno-partijske stege u osamdesetima stvorene su određene sfere u kojima su ljudi mogli slobodnije djelovati i izraziti svoje misli. Umjetnost, u ovom slučaju glazba, bila je jedna od tih sfera, a svoju raširenost i time utjecaj među ljudima povećala je pojavljivanjem na televiziji(28) i nastankom alternativnih radio postaja (Radio 101)(29). Ova tvrdnja, da se kroz glazbu izražava kritičnost prema društvu, političkom sustavu i određenim pojavama, može se najbolje dokazati predstavljanjem i interpretacijom glazbenih tekstova. Prije same analize, dužan sam objasniti izbor tekstova koje ću obraditi. Grupe koje su u fokusu spadaju, barem u početnim godinama, u punk/new wave scenu. To je tako iz dva razloga. Prvi se odnosi na karakteristiku te scene, a to je intrinzična kritičnost  prema društvu  (ovo osobito vrijedi za punk) koja je bila prisutna i izvan Jugoslavije. Drugi razlog  je zapravo "prirodnost" takvog izražaja za  jugoslavenske okvire, čemu svjedoči bujanje ne samo punka i novog vala nego općenito rock glazbe. Ne zadržavam se isključivo u vremenskim okvirima punka i novog vala, nego slijedim tekstove tih grupa do kraja osamdesetih, od kojih su neke (Prljavo kazalište) zadržale popularnost i čije su pjesme krajem desetljeća postale simbol promjena (Devedeseta). Može mi se dati primjedba da je naglasak na hrvatskim grupama, pogotovo što je novovalna scena uistinu bila jugoslavenska, ali to je rezultat i moje osobne upoznatosti i preferencije prema hrvatskoj glazbi, ali i smatranja da po jedan predstavnik iz beogradske i ljubljanske scene zadovoljava dočaravanje i dokazivanje opće kritičnosti tog razdoblja. Tematika novog vala, kao i svih smjerova koji se obraćaju širokoj publici je raznovrsna, ali tri teme prevladavaju, to su ljubavna, kritička (socijalna i politička) te sociourbana. Prvu neću obrađivati, a ostale ću podijeliti u više podtema.

Novi primitivizam

Novi primitivizam naziv je za urbani supkulturni "pokret"(27) nastao u Sarajevu osamdesetih. Glavni predstavnici bili su u glazbi Elvis J. Kurtović Band i Zabranjeno pušenje s frontmenom "dr." Nele Karajlićem , a na radiju/televiziji Top lista nadrealista. "Ideja je nastala u kafiću na sarajevskoj Baščaršiji, nad primjerkom lokalnih novina Oslobođenje"(Ramet, 2005., str. 174) koji je pisao o novom filmu "Quadrophenia" sa britanskom supkulturnom tematikom te izrazio negodovanje o pojavi punkera i hipija u Jugoslaviji, ali i o nadi da će domaća omladina prevladati. Kurtović, Karajlić i prijatelji odlučili su ironizirati ovu "dobru domaću omladinu" odijevajući i ponašajući se poput njih i pjevajući o njima, a prozvali su se "novi primitivci". Karakteristike njihovog diskursa su specifičan "underground" humor, žargon bogat turcizmima te priče o malim ljudima. Njihov kredo "Tuđe hoćemo, svoje nemamo" najbolje prikazuje navedenu specifičnost humora. "Pjesma Anarhija All Over Baščaršija klasičan je proizvod "novog primitivizma", a bavi se razmišljanjem tipičnog "starog primitivca""(Ramet, 2005., str. 174):

Novi val

Novi val ("nova pop glazba"), "ime je uzela od francuske kinematografije Novog vala, a podrazumijeva stilski različite glazbenike"(Hrvatski enciklopedijski rječnik Nes-Per, 2004., str.  22) i obuhvaća period kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih.

Začeci civilnog društva

U prethodnom poglavlju rečeno je da su ljudi pritisnuti ekonomskim i socijalnim nedaćama razvili tri odgovora na takvo stanje – aktivni, restriktivni i destruktivni odgovor. Upravo se iz aktivnih odgovora na krizu (uzajamne pomoći, reagiranje na nepravilnosti i nepravednosti) uz sve veći gubitak legitimiteta i shodnog popuštanja državno-partijske stege u određenim područjima (znanost, kultura, medicina) mogu razaznati oni elementi koji su polako oblikovali civilno društvo u osamdesetim. Za početak potrebno je odrediti koncept civilnog društva i njegovu strukturu, da bi se mogao dobiti odgovor o postojanju civilnog društva u osamdesetima.