Astrej

Astrej
Astrej
Grupe	Titani
Roditelji	Krij i Euribija
Suprug(a)	Eja
Braća	Pers i Palant
Mitologija	Grčka mitologija

Astrej (Ἀστραῖοςznači "zvjezdani"^[1]) bio je astrološko božanstvo u grčkoj mitologiji. Neki ga povezuju i sa vjetrovima, jer je on otac četiri Anemoja (božanstva vjetra), koje je dobio sa svojom ženom Ejom.

Etimologija

Njegovo ime Astrej (starogrčki Ἀστραῖος, translit. Astraîos) potiče od grčke riječi ἀστήρ (astḗr) što znači “zvijezda”. Sam Ἀστήρ naslijeđen je od protoindoevropskog korijena *h₂ster- („zvijezda“), od *h₂eh₁s- , „goriti“.^[2]

Mitologija

Prema Hesiodovoj Teogoniji i Biblioteci, Astrej je Titan druge generacije koji potiče od Krija i Euribije.^[3] Međutim, Higin je napisao da je potomak direktno od Tartara i Geje i nazvao ga jednim od Giganta. Servije, koji ga je možda povezao sa Gigantima kao što je to uradio Higin, napisao je da je uzeo oružje i borio se protiv bogova.^[4]

Astrej je oženio Eju, boginju zore. Zajedno kao sumrak i svitanje, iznjedrili su mnogu djecu povezanu s onim što se dešava na nebu tokom sumraka.

Imali su mnogo sinova, uključujući četiri Anemoja ("vjetra"): Boreja, Notosa, Eurosa i Zefira,^[5] i pet planeta (Zvijezda lutalica i to Saturn, Jupiter, Mars, Venera,^[6] i Merkur.^[7] Nekoliko izvora spominje još jednu kćer, Astreju, boginju nevinosti i povremeno, pravde.^[8]

Ponekad se povezuje i sa Eolom, čuvarom vjetrova, budući da se vjetrovi često pojačavaju oko sumraka.

U Nononovoj epskoj poemi Dionizijaka, Astrej je predstavljen kao proročki bog kojeg posjećuje boginja Demetra, zabrinuta za budućnost svoje kćeri Perzefone jer je počela privlačiti značajan broj obožavatelja na Olimpu i zabrinuta da bi se mogla na kraju udati za Hefesta. Astrej ju je tada upozorio da će uskoro Perzefonu biti uzeta od zmije (Zeusa) i roditi dijete iz te zajednice, što je veoma uznemirilo Demetru.^[9]

Reference

^ Hard, str. 48.
^ Beekes, R. S. P., Etymological Dictionary of Greek (Leiden: Brill, 2009), 1:156–57.
^ Hesiod. The Theogony of Hesiod. Forgotten Books. str. 13. ISBN 978-1-60506-325-6.
^ Servius, On Virgil's Aeneid 1.132
^ Smith, William (1859). Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. Little, Brown and Company. str. 389. Astraeus.
^ Cicero wrote: Stella Veneris, quae Φωσφόρος Graece, Latine dicitur Lucifer, cum antegreditur solem, cum subsequitur autem Hesperos; The star of Venus, called Φωσφόρος in Greek and Lucifer in Latin when it precedes, Hesperos when it follows the sun – De Natura Deorum 2, 20, 53.
Pliny the Elder: Sidus appellatum Veneris … ante matutinum exoriens Luciferi nomen accipit … contra ab occasu refulgens nuncupatur Vesper (The star called Venus … when it rises in the morning is given the name Lucifer … but when it shines at sunset it is called Vesper) Natural History 2, 36
^ Barney, Stephen et al., transl., ed. (2010). The Etymologies of Isidore of Seville. Cambridge U. Press. str. 105.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)
^ Anthon, Charles (1855). A Classical Dictionary. Harper & Brothers. str. 219.
^ Nonnus, Dionysiaca 6.1–6.105

[1] Hard, str. 48.

[2] Beekes, R. S. P., Etymological Dictionary of Greek (Leiden: Brill, 2009), 1:156–57.

[The_Theogony_of_Hesiod-p13-3] Hesiod. The Theogony of Hesiod. Forgotten Books. str. 13. ISBN 978-1-60506-325-6.

[4] Servius, On Virgil's Aeneid 1.132

[Smith-5] Smith, William (1859). Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology. Little, Brown and Company. str. 389. Astraeus.

[6] Cicero wrote: Stella Veneris, quae Φωσφόρος Graece, Latine dicitur Lucifer, cum antegreditur solem, cum subsequitur autem Hesperos; The star of Venus, called Φωσφόρος in Greek and Lucifer in Latin when it precedes, Hesperos when it follows the sun – De Natura Deorum 2, 20, 53.
Pliny the Elder: Sidus appellatum Veneris … ante matutinum exoriens Luciferi nomen accipit … contra ab occasu refulgens nuncupatur Vesper (The star called Venus … when it rises in the morning is given the name Lucifer … but when it shines at sunset it is called Vesper) Natural History 2, 36

[Barney-7] Barney, Stephen et al., transl., ed. (2010). The Etymologies of Isidore of Seville. Cambridge U. Press. str. 105.CS1 održavanje: dodatni tekst: authors list (link)

[Anthon-8] Anthon, Charles (1855). A Classical Dictionary. Harper & Brothers. str. 219.

[9] Nonnus, Dionysiaca 6.1–6.105

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]