(Translated by https://www.hiragana.jp/)
ASEAN - Wikipedia Idi na sadržaj

ASEAN

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Države članice ASEAN-a

Savez država jugoistočne Azije, poznatija po svojoj kratici ASEAN (od engl. Association of Southeast Asian Nations) je regionalna međunarodna organizacija država u jugoistočnoj Aziji, osnovana 1967. godine s ciljem razvoja međusobnih političkih, privrednih i kulturnih odnosa te promicanje regionalnog mira i stabilnosti.

Sjedište Sekretarijata ASEAN-a je u Jakarti, Indonezija.

ASEAN (britanski /ˈæsiæn/ ASS -ee-an, američki /ˈɑːsiɑːn, ˈɑːzi-/ AH -see-ahn, AH -zee-an ),[1][2] zvanično Udruženje nacija jugoistočne Azije,[3] je politička i ekonomska unija 10 država članica u Jugoistočna Azija, koja promoviše međuvladinu saradnju i olakšava ekonomsku, političku, bezbjednosnu, vojnu, obrazovnu i sociokulturnu integraciju između svojih članica i zemalja azijsko-pacifičkog regiona. Unija ima ukupnu površinu od 4,522,518 km2 i procijenjena ukupna populacija od oko 668 miliona.

Primarni cilj ASEAN-a bio je ubrzanje ekonomskog rasta i kroz to društveni napredak i kulturni razvoj. Sekundarni cilj je bio promoviranje regionalnog mira i stabilnosti zasnovane na vladavini prava i principima Povelje UN-a. Uz neke od najbrže rastućih ekonomija u svijetu, ASEAN je proširio svoje ciljeve izvan ekonomskih i društvenih sfera. Godine 2003. ASEAN je krenuo putem koji je sličan Evropskoj uniji (EU) pristankom na uspostavljanje zajednice ASEAN-a koja se sastoji od tri stuba: ASEAN-ove sigurnosne zajednice, ASEAN-ove ekonomske zajednice i ASEAN-ove društveno-kulturne zajednice. Deset stabljika riže u zastavi i oznakama ASEAN-a predstavlja deset zemalja jugoistočne Azije povezanih zajedno u solidarnosti.

ASEAN redovno angažuje druge zemlje u azijsko-pacifičkom regionu i šire. Glavni partner UN-a, SCO- a, PA, GCC -a, MERCOSUR -a, CELAC -a i ECO -a,[4] ASEAN održava globalnu mrežu saveza i partnera u dijalogu i mnogi ga smatraju globalnom moćnom centrom,[5][6] centralnom unija za saradnju u Aziji i Pacifiku, i istaknuta i uticajna organizacija. Uključen je u brojne međunarodne poslove i domaćin je diplomatskih misija širom svijeta.[7][8][9][10] Uspjeh organizacije postao je pokretačka snaga nekih od najvećih trgovinskih blokova u historiji, uključujući APEC i RCEP .[11][12][13][14][15][16]

ASEAN-u je prethodila organizacija formirana 31. jula 1961. godine pod nazivom Udruženje jugoistočne Azije ( ASA ), grupa koju čine Tajland, Filipini i Federacija Malaje .[17][18] Sam ASEAN nastao je 8. avgusta 1967. godine, kada su ministri vanjskih poslova pet zemalja: Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura i Tajlanda potpisali Deklaraciju ASEAN -a.[19] Kao što je navedeno u Deklaraciji, ciljevi i svrha ASEAN-a su ubrzavanje ekonomskog rasta, društvenog napretka i kulturnog razvoja u regiji, promicanje regionalnog mira, saradnje i uzajamne pomoći u pitanjima od zajedničkog interesa, pružanje pomoći jedni drugima u vidu objekata za obuku i istraživanje, da sarađuju radi boljeg korištenja poljoprivrede i industrije za podizanje životnog standarda ljudi, da promovišu studije jugoistočne Azije i da održavaju blisku, korisnu saradnju sa postojećim međunarodnim organizacijama sa sličnim ciljevima i svrhama.[20][21]

Države članice

[uredi | uredi izvor]

Demografija

[uredi | uredi izvor]

Do 2022, populacija ASEAN-a iznosila je oko 671 milion ljudi.[22] U ASEAN-u je 2022. 54,3 miliona djece bilo uzrasta od 0 do 4 godine i 50,3 miliona preko 65 godina starosti. To odgovara 8,1% i 7,5% ukupne populacije ASEAN-a. Rast stanovništva u regionu iznosi 1,2% godišnje. Malezija ima najniži rast sa 0,4% godišnje, a Brunej najviši sa 3,6% godišnje. ASEAN-ov odnos polova je 0,998 muškaraca po ženi, sa 335,4 miliona muškaraca i 334,7 miliona žena.

Urbanizacija

[uredi | uredi izvor]

Urbano područje, izgrađeno područje ili urbana aglomeracija je ljudsko naselje sa velikom gustoćom naseljenosti i infrastrukturom izgrađenog okruženja. Urbana područja nastaju urbanizacijom, a istraživači ih kategorišu kao gradove, naselja, konurbacije ili predgrađa. 20 najvećih gradskih područja unutar ASEAN-a su sljedeći.

Gradsko jezgro Populacija Površina

(km2)

Država Podaci iz godine
Jakarta 31.673.824 7.076,3 Indonezija 2020[23][24]
Hồ Chí Minh 21.281.639 30.595,0 Vijetnam 2019[25]
Hanoi 19.980.000 24.314,7 Vijetnam 2019[25]
Manila 13.484.462 619,6 Filipini 2020
Bangkok 10.696.258 7.700,0 Tajland 2020[26]
Surabaya 9.924.509 6.310,0 Indonezija 2020[23][24]
Bandung 8.790.308 3.500,3 Indonezija 2020[23][24]
Kuala Lumpur 8.455.029 8.347,0 Malezija 2020[27]
Yangon 7.360.703 10.276,7 Vijetnam 2014[28]
Semarang 6.009.982 4.795,9 Indonezija 2020[23][24]
Singapur 5.685.807 734,3 Vijetnam 2020[29]
Da Nang 5.622.814 26.640,3 Vijetnam 2019[25]
Medan 4.756.863 3.189,2 Indonezija 2020[23][24]
Davao 3.339.284 6.492,8 Filipini 2020
Cebu 3.165.799 1.062,8 Filipini 2020
George Town 2.844.214 3.758,8 Malezija 2020[27]
Makassar 2.725.951 2.666,6 Indonezija 2020[23][24]
Palembang 2.634.501 9.886,6 Indonezija 2020[23][24]
Phnom Penh 2.506.123 679,0 Kambodža 2019[30]
Yogyakarta 2.485.163 1.118,2 Indonezija 2020[23][24]

Globalni uticaj i prijem

[uredi | uredi izvor]

Mnogi smatraju da je ASEAN među najutjecajnijim svjetskim organizacijama i globalni moćnik.[5][6] Organizacija igra istaknutu ulogu u regionalnoj i međunarodnoj diplomatiji, politici, sigurnosti, ekonomiji i trgovini.[31][32][33][34][35][36][37][38][39][40][41]  Zona slobodne trgovine ASEAN-a također je jedna od najvećih i najvažnijih područja slobodne trgovine u svijetu, i zajedno sa svojom mrežom partnera u dijalogu, pokretala je neke od najvećih svjetskih multilateralnih foruma i blokova, uključujući APEC, EAS i RCEP .[39][40][42][43][44][45]  Budući da je jedan od vodećih svjetskih političkih, ekonomskih i sigurnosnih sastanaka, samit ASEAN -a služi kao istaknuta regionalna (Azija) i međunarodna (svjetska) konferencija, sa svjetskim liderima koji prisustvuju njegovim povezanim samitima i sastancima kako bi razgovarali o različitim problemima i globalna pitanja, jačanje saradnje i donošenje odluka.[46][47]

Bilješke

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "How do you say ASEAN?". Voice of America Pronunciation Guide. VOA. Arhivirano s originala, 26. 7. 2020. Pristupljeno 31. 1. 2020.
  2. ^ "NLS/BPH: Other Writings, The ABC Book, A Pronunciation Guide". Library of Congress. 8. 5. 2006. Arhivirano s originala, 12. 1. 2009. Pristupljeno 12. 1. 2009.
  3. ^ "Overview". ASEAN. Association of Southeast Asian Nations. Arhivirano s originala, 17. 2. 2015. Pristupljeno 15. 2. 2015.
  4. ^ "International/Regional Organisation". ASEAN.
  5. ^ a b "This is why ASEAN needs a common visa". World Economic Forum. Arhivirano s originala, 25. 6. 2019. Pristupljeno 18. 3. 2018.
  6. ^ a b "ASEAN bloc must be tapped". www.theaustralian.com.au. Arhivirano s originala, 24. 4. 2020. Pristupljeno 18. 3. 2018.
  7. ^ "Association of Southeast Asian Nations (ASEAN) | Treaties & Regimes | NTI". www.nti.org. Arhivirano s originala, 13. 4. 2019. Pristupljeno 3. 3. 2018.
  8. ^ "ASEAN-UN Partnership". Asia-Pacific Regional Coordination Mechanism. 20. 12. 2016. Arhivirano s originala, 12. 10. 2018. Pristupljeno 7. 12. 2017.
  9. ^ "An Overview of ASEAN-United Nations Cooperation - ASEAN - ONE VISION ONE IDENTITY ONE COMMUNITY". Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 28. 4. 2017.
  10. ^ "Intergovernmental Organizations". www.un.org. Arhivirano s originala, 23. 5. 2017. Pristupljeno 28. 4. 2017.
  11. ^ "A trade pact nearly 10 years in the making: 5 things to know about RCEP | the Straits Times". 15. 11. 2020.
  12. ^ "India stays away from RCEP talks in Bali".
  13. ^ "PECC - Back to Canberra: Founding APEC".
  14. ^ "What is ASEAN?".
  15. ^ "Beating the Odds: How ASEAN Helped Southeast Asia Succeed". 15. 3. 2020.
  16. ^ "ASEAN: An Unexpected Success Story". 16. 5. 2018.
  17. ^ Tarling, Nicholas (1999). The Cambridge History of Southeast Asia: Volume 2, Part 2, From World War II to the Present (jezik: engleski). Cambridge University Press. str. 287. ISBN 978-0-521-66372-4. Pristupljeno 7. 1. 2021.
  18. ^ Ooi, Keat Gin (2004). Southeast Asia: A Historical Encyclopedia, from Angkor Wat to East Timor (jezik: engleski). ABC-CLIO. str. 186. ISBN 978-1-57607-770-2. Pristupljeno 7. 1. 2021.
  19. ^ Liow, Joseph; Leifer, Michael (20. 11. 2014). Dictionary of the Modern Politics of Southeast Asia (jezik: engleski). Routledge. str. 82–85. ISBN 978-1-317-62233-8. Pristupljeno 7. 1. 2021.
  20. ^ "The Asean Declaration (Bangkok Declaration) Bangkok, 8 August 1967". ASEAN. Arhivirano s originala, 11. 2. 2015. Pristupljeno 17. 6. 2015.
  21. ^ "Overview". asean.org. ASEAN. Arhivirano s originala, 17. 2. 2015. Pristupljeno 7. 2. 2015.
  22. ^ "ASEAN Statistical Yearbook 2023" Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć) (PDF). aseanstats.org. ASEANstats. Pristupljeno 5. 11. 2024.
  23. ^ a b c d e f g h Badan Pusat Statistik, Jakarta, 2021.
  24. ^ a b c d e f g h "Hasil Sensus Penduduk 2020" (PDF) (jezik: indonezijski). Statistics Indonesia. 21. 1. 2021. str. 9. Arhivirano (PDF) s originala, 22. 1. 2021. Pristupljeno 21. 1. 2021.
  25. ^ a b c "COMPLETED RESULTS OF THE 2019 VIET NAM POPULATION AND HOUSING CENSUS" (PDF). General Statistics Office of Vietnam. 2020.
  26. ^ "รายงานสถิติจำนวนประชากรและบ้านประจำปี พ.ศ.2563" [Statistics, population and house statistics for the year 2020]. Registration Office Department of the Interior, Ministry of the Interior (jezik: tajlandski). 31. 12. 2020. Pristupljeno 27. 5. 2021.
  27. ^ a b "Workbook: MyCenDash(English)". tableau.dosm.gov.my. Pristupljeno 19. 10. 2023.
  28. ^ Census Report. The 2014 Myanmar Population and Housing Census. 2. Naypyitaw: Ministry of Immigration and Population. maj 2015. str. 17.
  29. ^ "Population". Department of Statistics Singapore.
  30. ^ "General Population Census of the Kingdom of Cambodia 2019 – Final Results" (PDF). National Institute of Statistics. Ministry of Planning. 26. 1. 2021. Pristupljeno 26. 1. 2021.
  31. ^ Lee, Sze Ming (5. 7. 2018). "ASEAN in the Changing Asia Pacific Security Order". Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 17. 9. 2018.
  32. ^ Haas, Michael (1997). "Asean's Pivotal Role in Asian-Pacific Regional Cooperation". Global Governance. 3 (3): 329–348. doi:10.1163/19426720-00303009. JSTOR 27800175.
  33. ^ "World leaders praised the Philippines on how it hosted the ASEAN Summit". untvweb.com. UNTV News. Arhivirano s originala, 15. 6. 2018. Pristupljeno 7. 12. 2017.
  34. ^ "The World to Come: ASEAN's Political and Economic Prospects in the New Century". asean.org. Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 29. 11. 2018.
  35. ^ "Singapore Institute of International Affairs | A think tank for thinking people". siiaonline.org. Arhivirano s originala, 2. 12. 2017. Pristupljeno 26. 11. 2017.
  36. ^ "What Are the Opportunities for ASEAN?". Yale Insights. 14. 7. 2017. Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 17. 9. 2018.
  37. ^ "ASEAN, an important regional and global partner". VOV.vn. 5. 8. 2017. Arhivirano s originala, 7. 10. 2017. Pristupljeno 17. 9. 2018.
  38. ^ "ASEAN's rise in the global economy". World Economic Forum. Arhivirano s originala, 30. 9. 2020. Pristupljeno 17. 9. 2018.
  39. ^ a b Elek, Andrew (30. 9. 2005). "The Evolution of PECC: The First 25 Years, chapter 5: Back to Canberra: Founding APEC". Arhivirano s originala, 29. 3. 2016. Pristupljeno 16. 9. 2018.
  40. ^ a b "India at the East Asia Summit". mea.gov.in. Ministry of External Affairs, India. august 2018. Arhivirano s originala, 23. 2. 2019. Pristupljeno 21. 2. 2019.
  41. ^ "Conclusion for RCEP". channelnewsasia.com. Arhivirano s originala, 16. 9. 2018. Pristupljeno 16. 9. 2018.
  42. ^ "Trade agreements are in ASEAN's best interests". EastAsiaForum.org. 6. 2. 2016. Arhivirano s originala, 9. 3. 2019. Pristupljeno 17. 9. 2018.
  43. ^ Devare, Sudhir. "ASEAN's role in Asia Pacific: In the driver's seat or just a back-seat driver?". smu.edu.sg. Singapore Management University. Arhivirano s originala, 17. 9. 2018. Pristupljeno 17. 9. 2018.
  44. ^ "History". apec.org. Arhivirano s originala, 4. 3. 2019. Pristupljeno 17. 9. 2018.
  45. ^ "Understanding ASEAN free trade agreements". aseanbriefing.com. Arhivirano s originala, 27. 1. 2019. Pristupljeno 16. 9. 2018.
  46. ^ Hew, Denis (2005). Roadmap to an Asean Economic Community. Institute of Southeast Asian Studies. ISBN 978-981-230-347-9.
  47. ^ "World leaders in Manila: Key events at ASEAN". The Philippine Star. Arhivirano s originala, 1. 12. 2017. Pristupljeno 5. 3. 2018.

Dodatna literatura

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]