(Translated by https://www.hiragana.jp/)
Sivi vuk: razlika između inačica – Wikipedija Prijeđi na sadržaj

Sivi vuk: razlika između inačica

Uredi poveznice
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjena
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
 
(Nije prikazano 9 međuinačica 7 suradnika)
Redak 16: Redak 16:
}}
}}


'''Vuk''' (''Canis lupus'') je vrsta [[psi|pasa]].
'''Vuk''' (lat. ''Canis lupus'') vrsta je životinja u porodici [[psi|pasa]].


== Osobine ==
== Osobine ==
Veličina i težina vukova se jako razlikuje jer nastanjuju vrlo velika i različita područja.
Veličina i težina vukova se jako razlikuje jer nastanjuju vrlo velika i različita područja.


* Najveći vukovi (žive u [[šuma|hladnim]] područjima [[Latvija|Latvije]], [[Bjelorusija|Bjelorusije]], [[Aljaska|Aljaske]] i [[Kanada|Kanade]]) dosežu dužinu tijela (od vrha njuške do početka [[rep]]a) do 160 [[cm]], a rep je dugačak još do 52 cm. U ramenima je visok oko 80 [[cm]] a mogu doseći težinu do 60 [[kg]].
* Najveći vukovi (žive u [[šuma|hladnim]] područjima [[Latvija|Latvije]], [[Bjelorusija|Bjelorusije]], [[Aljaska|Aljaske]] i [[Kanada|Kanade]]) dosežu dužinu tijela (od vrha njuške do početka [[rep]]a) do 160 cm, a rep je dugačak još do 52 cm. U ramenima je visok oko 80 cm a mogu doseći težinu do 60 kg.


* Najmanji vukovi žive na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]] i na [[Arapski poluotok|Arapskom poluotoku]]. Duljina tijela im je oko 80 cm, masa 30 [[kg]] a rep je dug oko 10 [[cm]].
* Najmanji vukovi žive na [[Bliski Istok|Bliskom Istoku]] i na [[Arapski poluotok|Arapskom poluotoku]]. Duljina tijela im je oko 80 cm, masa 30 kg a rep je dug oko 10 cm.


[[Ženka|Ženke]] su oko 2 do 12% manje od [[mužjak]]a i 20 do 25% lakše od njih.
[[Ženka|Ženke]] su oko 2 – 12 % manje od [[mužjak]]a i 20 – 25 % lakše od njih.


== Rasprostranjenost ==
== Rasprostranjenost ==
Redak 31: Redak 31:
Do početka razvitka [[poljoprivreda|poljoprivrede]] i [[stočarstvo|stočarstva]] vuk je bio najrasprostranjenija [[zvijer]] na [[zemlja|zemlji]]. Bio je rasprostranjen u cijeloj [[Europa|Europi]] i [[Azija|Aziji]] sve do sjeverne [[Afrika|Afrike]] kao u sjevernoj [[Amerika|Americi]]. U velikim dijelovima tog nekada divovskog područja rasprostranjenosti, a naročito u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi, [[čovjek|ljudi]] su ga gotovo iskorijenili. U istočnoj Europi, na [[Balkan]]u, u [[Kanada|Kanadi]], [[Sibir]]u, [[Mongolija|Mongoliji]] i u manjoj mjeri u [[Iran]]u još postoje veće međusobno povezane [[populacija|populacije]] vukova. Inače, može ga se sresti još samo u malim, međusobno izoliranim zajednicama koje obuhvaćaju i manje od 100 životinja.
Do početka razvitka [[poljoprivreda|poljoprivrede]] i [[stočarstvo|stočarstva]] vuk je bio najrasprostranjenija [[zvijer]] na [[zemlja|zemlji]]. Bio je rasprostranjen u cijeloj [[Europa|Europi]] i [[Azija|Aziji]] sve do sjeverne [[Afrika|Afrike]] kao u sjevernoj [[Amerika|Americi]]. U velikim dijelovima tog nekada divovskog područja rasprostranjenosti, a naročito u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi, [[čovjek|ljudi]] su ga gotovo iskorijenili. U istočnoj Europi, na [[Balkan]]u, u [[Kanada|Kanadi]], [[Sibir]]u, [[Mongolija|Mongoliji]] i u manjoj mjeri u [[Iran]]u još postoje veće međusobno povezane [[populacija|populacije]] vukova. Inače, može ga se sresti još samo u malim, međusobno izoliranim zajednicama koje obuhvaćaju i manje od 100 životinja.


== Životni prostor ==
⚫
== Životni prosntralne [[Azija|Azije]]. Većina vukova nastanjuju [[trava|travnata]] područja i [[šuma|šume]]. Danas je poznat prije svega kao šumska životinja, ali to je posljedica činjenice, da ga je čovjek vrlo davno istisnuo s otvorenih područja. Svi čopori imaju teritorije čija veličina često ovisi o količini plijena ili terenu. Veličina teritorija može biti između dvadesetak do par tisuća kilometara i često varira zbog migracije plijena. Čopor će često obilaziti svoj teritorij i ponovno ga obilježavati, ponajviše alfa par. Teritorij obično obilježavaju urinom i izmetom premda to često čine i uz pomoć žlijezdi na šapama te lizanjem ili trljanjem tijela o obližnja drveća i kamenje. Time daju drugim vukovima na znanje da određeno područje pripada njima (to također mogu i činiti zavijanjem). Vukovi su jako zaštitnički nastrojeni što se teritorija tiče ali sukobi čopora nisu česti jer se obično međusobno izbjegavaju. Ipak, ako nepoznati vuk upadne na njihov teritorij čopor će ga odmah otjerati ili ubiti. ==

Vukovi žive u velikom broju najrazličitijih okoliša. Zahvaljujući svojoj velikoj prilagodljivosti, uspijevaju živjeti u [[led]]enim područjima [[Arktik]]a, kao i u [[pustinja]]ma sjeverne [[Amerika|Amerike]] i centralne [[Azija|Azije]]. Većina vukova nastanjuju [[trava|travnata]] područja i [[šuma|šume]]. Danas je poznat prije svega kao šumska životinja, ali to je posljedica činjenice, da ga je čovjek vrlo davno istisnuo s otvorenih područja.
⚫
Svi čopori imaju teritorije čija veličina često ovisi o količini plijena ili terenu. Veličina teritorija može biti između dvadesetak do par tisuća kilometara i često varira zbog migracije plijena. Čopor će često obilaziti svoj teritorij i ponovno ga obilježavati, ponajviše alfa par. Teritorij obično obilježavaju urinom i izmetom premda to često čine i uz pomoć žlijezdi na šapama te lizanjem ili trljanjem tijela o obližnja drveća i kamenje. Time daju drugim vukovima na znanje da određeno područje pripada njima (to također mogu i činiti zavijanjem). Vukovi su jako zaštitnički nastrojeni što se teritorija tiče ali sukobi čopora nisu česti jer se obično međusobno izbjegavaju. Ipak, ako nepoznati vuk upadne na njihov teritorij čopor će ga odmah otjerati ili ubiti.


== Način života ==
== Način života ==
Redak 65: Redak 68:
[[Vitamini|vitamine]] i neophodne elemente u tragovima vukovi ne dobivaju isključivo hraneći se [[biljožderi]]ma, nego i sami jedu [[biljke|biljnu]] hranu. U vrlo kvalitetnu hranu za vukove ubraja se razno [[bobičasto voće]] koje raste na njihovom području, kao i listovi nekog bilja i trave.
[[Vitamini|vitamine]] i neophodne elemente u tragovima vukovi ne dobivaju isključivo hraneći se [[biljožderi]]ma, nego i sami jedu [[biljke|biljnu]] hranu. U vrlo kvalitetnu hranu za vukove ubraja se razno [[bobičasto voće]] koje raste na njihovom području, kao i listovi nekog bilja i trave.


Poslovična proždrljivost vukova spada u područje [[bajka|bajki]] i [[legenda|legendi]]. Prema aktualnim istraživanjima, godišnja potreba jednog vuka za hranom kreće se između 500 i 800 [[kg]] po pojedincu. U prosjeku, vuk jede oko 2 [[kg]] dnevno, ali se pri tome mora uzeti u obzir i duža razdoblja u kojima vukovi ne uspiju uloviti ništa. Izuzetno, vuk može pojesti odjednom i do 10 [[kg]] mesa, ali on iza toga, na drugom mjestu, dio tog mesa povrati i zakopa ga kao zalihu. Mladi vukovi često jedu [[kukci|kukce]].
Poslovična proždrljivost vukova spada u područje [[bajka|bajki]] i [[legenda|legendi]]. Prema aktualnim istraživanjima, godišnja potreba jednog vuka za hranom kreće se između 500 i 800 kg po pojedincu. U prosjeku, vuk jede oko 2 kg dnevno, ali se pri tome mora uzeti u obzir i duža razdoblja u kojima vukovi ne uspiju uloviti ništa. Izuzetno, vuk može pojesti odjednom i do 10 kg mesa, ali on iza toga, na drugom mjestu, dio tog mesa povrati i zakopa ga kao zalihu. Mladi vukovi često jedu [[kukci|kukce]].


== Čovjek i vuk ==
== Čovjek i vuk ==
Redak 71: Redak 74:
=== Domesticiranje vuka ===
=== Domesticiranje vuka ===
[[Datoteka:Husky L.jpg|mini|250px|desno|Sibirski [[haski]] ]]
[[Datoteka:Husky L.jpg|mini|250px|desno|Sibirski [[haski]] ]]
Danas je dokazano da [[domaći pas]] potječe od vuka. Genetička istraživanja su pokazala da se tzv. "pra-pas" odvojio od vuka još prije više od 100.000 godina.
Danas je dokazano da [[domaći pas]] potječe od vuka. Genetička istraživanja su pokazala da se tzv. "pra-pas" odvojio od vuka još prije više od {{Broj|100000}} godina.
Jedna pretpostavka je, da se vuk priključio [[čovjek]]u prije oko 14.000 godina kako bi se hranio ostatcima ljudske hrane. S vremenom je postao pitomiji, a ljudi su spoznali moguću korist od njih (tzv. [[torf-pas]]). Prema drugoj pretpostavci, vuk je u početku služio kao izvor mesa, prije nego što se spoznalo da kao domaća životinja može biti koristan i na drugi način.
Jedna pretpostavka je, da se vuk priključio [[čovjek]]u prije oko {{Broj|14000}} godina kako bi se hranio ostatcima ljudske hrane. S vremenom je postao pitomiji, a ljudi su spoznali moguću korist od njih (tzv. [[torf-pas]]). Prema drugoj pretpostavci, vuk je u početku služio kao izvor mesa, prije nego što se spoznalo da kao domaća životinja može biti koristan i na drugi način.


Kod nekih pasmina [[domaći pas|domaćih pasa]] se srodnost s vukom još jako dobro može vidjeti. ''Psi pratipa'' (grupa 5 u [[FCI klasifikacija|FCI kasifikaciji]]) kao što su [[samojed]], sibirski [[haski]], [[aljaski malamut]], [[kanaanski pas]] i [[akita inu]] pokazuju i danas svojim izgledom srodnost s vukom, kao što je šiljasta njuška, šiljaste i uspravne [[uho|uši]] i četvrtasta građa tijela. i neke druge pasmine, kao recimo [[njemački ovčar]] pokazuju još određenu sličnost s vukom. Ali mišljenja da to dokazuje njihovu bližu srodnost s vukovima spada u područje [[mit]]ova.
Kod nekih pasmina [[domaći pas|domaćih pasa]] se srodnost s vukom još jako dobro može vidjeti. ''Psi pratipa'' (grupa 5 u [[FCI klasifikacija|FCI kasifikaciji]]) kao što su [[samojed]], sibirski [[haski]], [[aljaski malamut]], [[kanaanski pas]] i [[akita inu]] pokazuju i danas svojim izgledom srodnost s vukom, kao što je šiljasta njuška, šiljaste i uspravne [[uho|uši]] i četvrtasta građa tijela. i neke druge pasmine, kao recimo [[njemački ovčar]] pokazuju još određenu sličnost s vukom. Ali mišljenja da to dokazuje njihovu bližu srodnost s vukovima spada u područje [[mit]]ova.
Redak 85: Redak 88:
'''Poštovanje'''
'''Poštovanje'''


Veliki broj [[narod]]a koji su živjeli od [[lov]]a su u vuku vidjeli ravnopravnog ili čak nadmoćnog [[konkurencija|konkurenta]] čijoj su se spretnosti i izdržljivosti divili i štovali ih. Imena koja su česta u sjevernoj [[Europa|Europi]] a potječu od naziva "vuk" (Wolf, Wolfgang, Wolfhard) podsjećaju na štovanje vuka prisutno u kulturama naroda lovaca. Osim toga, smatralo se da određeni dijelovi vučjeg tijela imaju i ljekovita svojstva.
Veliki broj [[narod]]a koji su živjeli od [[lov]]a su u vuku vidjeli ravnopravnog ili čak nadmoćnog [[konkurencija|konkurenta]] čijoj su se spretnosti i izdržljivosti divili i štovali ih. Imena koja su česta u sjevernoj [[Europa|Europi]], a potječu od naziva ''vuk'' (Wolf, Wolfgang, Wolfhard) podsjećaju na štovanje vuka prisutno u kulturama naroda lovaca. Osim toga, smatralo se da određeni dijelovi vučjeg tijela imaju i ljekovita svojstva.


'''Vuk kao čovjekov neprijatelj'''
'''Vuk kao čovjekov neprijatelj'''
Redak 91: Redak 94:
Nasuprot navedenom, u tzv. sjedilačkim kulturama se vuk smatrao neprijateljem koji ubija [[korisne životinje]]. Od [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] pa sve do ranog razdoblja [[novi vijek|novog vremena]] je odnos [[čovjek]]a prema vuku bivao sve više određen strahovima i [[demoni]]ziranjem vukova. Snažno širenje naselja i [[poljoprivreda|poljoprivrednih]] površina i držanje [[stočarstvo|stoke]] na otvorenom, kao i naročito, sve do [[19. stoljeće|19. stoljeća]] raširena, [[šumska ispaša]] [[govedo|goveda]], [[ovca|ovaca]], [[svinja]] i [[konj]]a, dovodila je do velikih gubitaka tih životinja od vukova. Iako su sigurno mnoga izviješća o gubitcima bila neumjereno pretjerana, a dio gubitaka su sigurno izazvali i psi-skitnice, stvarni gubitci kod takvog načina stočarenja su za seljake bili značajni. Ovoj prehrambenoj konkurenciji između [[čovjek]]a i vuka, ubrzo se pridružila i konkurencija u [[lov]]u.
Nasuprot navedenom, u tzv. sjedilačkim kulturama se vuk smatrao neprijateljem koji ubija [[korisne životinje]]. Od [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] pa sve do ranog razdoblja [[novi vijek|novog vremena]] je odnos [[čovjek]]a prema vuku bivao sve više određen strahovima i [[demoni]]ziranjem vukova. Snažno širenje naselja i [[poljoprivreda|poljoprivrednih]] površina i držanje [[stočarstvo|stoke]] na otvorenom, kao i naročito, sve do [[19. stoljeće|19. stoljeća]] raširena, [[šumska ispaša]] [[govedo|goveda]], [[ovca|ovaca]], [[svinja]] i [[konj]]a, dovodila je do velikih gubitaka tih životinja od vukova. Iako su sigurno mnoga izviješća o gubitcima bila neumjereno pretjerana, a dio gubitaka su sigurno izazvali i psi-skitnice, stvarni gubitci kod takvog načina stočarenja su za seljake bili značajni. Ovoj prehrambenoj konkurenciji između [[čovjek]]a i vuka, ubrzo se pridružila i konkurencija u [[lov]]u.


Ovakav odnos prema vuku doveo je u zapadnoj i srednjoj [[Europa|Europi]] do besprimjernih progona, čiji cilj je bio, neovisno o mogućim posljedicama, potpuno istrijebljenje vukova. Vuk je tako, između ostalog, istrijebljen u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] (zadnji vuk ubijen 1743.), [[Danska|Danskoj]] (1772) i [[Njemačka|Njemačkoj]] (1904). U južnoj i istočnoj Europi je postojala puno veća tolerancija prema vuku (kao i drugim velikim zvijerima). I tu su, nakon značajnijih šteta, organizirani progoni vukova, ali njihov cilj nikada nije bio uništenje cijele populacije.
Ovakav odnos prema vuku doveo je u zapadnoj i srednjoj [[Europa|Europi]] do besprimjernih progona, čiji cilj je bio, neovisno o mogućim posljedicama, potpuno istrijebljenje vukova. Vuk je tako, između ostalog, istrijebljen u [[Velika Britanija|Velikoj Britaniji]] (zadnji vuk ubijen 1743.), [[Danska|Danskoj]] (1772.) i [[Njemačka|Njemačkoj]] (1904.). U južnoj i istočnoj Europi je postojala puno veća tolerancija prema vuku (kao i drugim velikim zvijerima). I tu su, nakon značajnijih šteta, organizirani progoni vukova, ali njihov cilj nikada nije bio uništenje cijele populacije.

Vuk je od 1970-ih godina do danas ipak ponovno naselio gotovo svaku kontinentalnu Europsku državu. Definirano je nekoliko populacija: u [[Iberija|Iberiji]], [[Alpe|Alpama]], na [[Apeninski poluotok|Apeninskom poluotoku]], na [[Dinaridi|Dinaridima]] i u Balkanu, na [[Karpati|Karpatima]], u [[Baltik|Baltiku]], [[Karelija|Kareliji]], na [[Skandinavski poluotok|Skandinavskom poluotoku]], u Europskom predjelu Rusije i u [[Srednja Europa|Srednjoj Europi]].<ref>{{Citiranje weba|date=2022.|title=Wildlife Comeback in Europe|url=https://www.rewildingeurope.com/wp-content/uploads/publications/wildlife-comeback-in-europe-2022/#|url-status=live|access-date=18. ožujka 2024.|website=Rewilding Euope|page=60}}</ref>


'''Napadi na čovjeka'''
'''Napadi na čovjeka'''
Redak 139: Redak 144:
=== Ugroženost i zaštita ===
=== Ugroženost i zaštita ===


U vrijeme kad je vuk u velikim dijelovima Europe bio već iskorijenjen([[19. stoljeće]]), živio je u [[Mađarska|Mađarskoj]], [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]], [[Hrvatska|Hrvatskoj]], [[Slovenija|Sloveniji]], [[Bosna|Bosni]], [[Srbija|Srbiji]], [[Rumunjska|Rumunjskoj]], [[Poljska|Poljskoj]], [[Rusija|Rusiji]] i [[Skandinavija|Skandinaviji]].
U vrijeme kad je vuk u velikim dijelovima Europe bio već iskorijenjen ([[19. stoljeće]]), živio je u [[Mađarska|Mađarskoj]], [[Galicija (srednja Europa)|Galiciji]], [[Hrvatska|Hrvatskoj]], [[Slovenija|Sloveniji]], [[Bosna|Bosni]], [[Srbija|Srbiji]], [[Rumunjska|Rumunjskoj]], [[Poljska|Poljskoj]], [[Rusija|Rusiji]] i [[Skandinavija|Skandinaviji]].


U velikim dijelovima svijeta gdje (još) živi, vukove i danas aktivno progone. Međutim, sve više se jača spoznaja, da vuk ne predstavlja opasnost ni za [[čovjek]]a niti za [[poljoprivreda|poljoprivredu]]. Prihvaća se spoznaja, da u okviru [[zaštita okoliša|zaštite okoliša]]treba zaštititi i vuka kao dobrodošli sastavni dio [[fauna|faune]].
U velikim dijelovima svijeta gdje (još) živi, vukove i danas aktivno progone. Međutim, sve više se jača spoznaja, da vuk ne predstavlja opasnost ni za [[čovjek]]a niti za [[poljoprivreda|poljoprivredu]]. Prihvaća se spoznaja, da u okviru [[zaštita okoliša|zaštite okoliša]]treba zaštititi i vuka kao dobrodošli sastavni dio [[fauna|faune]].


U [[Europa|Europi]] je vuk zaštićen s tri međudržavna dogovora:
U [[Europa|Europi]] je vuk zaštićen s tri međudržavna dogovora:
Redak 155: Redak 160:
Populacija vuka u Hrvatskoj dio je veće Dinarsko-balkanske populacije koja nastanjuje Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te se nastavlja na jug Dinarida. Za cijelu tu populaciju procjenjuje se da ima oko 3900 vukova te da je uglavnom stabilna tijekom zadnjih 6 godina.<ref>Kaczensky, P., Chapron, G., von Arx, M., Huber, Gj., Andrén, H., Linnell, J. (editors) (2012): Status, management and distribution of large carnivores – bear, lynx, wolf & wolverine – in Europe</ref> Prema zadnjim procjenama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu iz 2015. godine, u Hrvatskoj živi 156 jedinki vuka u 49 čopora.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.dropbox.com/s/iqzrsyfvs0v3t70/Stanje%20populacije%202015.pdf?dl=0 |title=Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2015. godini |author=Hrvatska agencija za okoliš i prirodu |date=Studeni 2015.}}</ref> U Hrvatskoj je vuk stalno prisutan uzduž Dinarida, od granice sa Slovenijom do Crne Gore. Prema karti rasprostranjenosti u 2013. godini, u Hrvatskoj je vuk prisutan na 18 213 km<sup>2</sup>, a povremeno se pojavljuje na još 6072 km<sup>2</sup>. Rasprostranjenost populacije vuka u Hrvatskoj prostire se na području 9 županija: Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska, Istarska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska. U 2015. godini područje rasprostranjenosti nije se mijenjalo u odnosu na 2013. i 2014. godinu.
Populacija vuka u Hrvatskoj dio je veće Dinarsko-balkanske populacije koja nastanjuje Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te se nastavlja na jug Dinarida. Za cijelu tu populaciju procjenjuje se da ima oko 3900 vukova te da je uglavnom stabilna tijekom zadnjih 6 godina.<ref>Kaczensky, P., Chapron, G., von Arx, M., Huber, Gj., Andrén, H., Linnell, J. (editors) (2012): Status, management and distribution of large carnivores – bear, lynx, wolf & wolverine – in Europe</ref> Prema zadnjim procjenama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu iz 2015. godine, u Hrvatskoj živi 156 jedinki vuka u 49 čopora.<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.dropbox.com/s/iqzrsyfvs0v3t70/Stanje%20populacije%202015.pdf?dl=0 |title=Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2015. godini |author=Hrvatska agencija za okoliš i prirodu |date=Studeni 2015.}}</ref> U Hrvatskoj je vuk stalno prisutan uzduž Dinarida, od granice sa Slovenijom do Crne Gore. Prema karti rasprostranjenosti u 2013. godini, u Hrvatskoj je vuk prisutan na 18 213 km<sup>2</sup>, a povremeno se pojavljuje na još 6072 km<sup>2</sup>. Rasprostranjenost populacije vuka u Hrvatskoj prostire se na području 9 županija: Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska, Istarska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska. U 2015. godini područje rasprostranjenosti nije se mijenjalo u odnosu na 2013. i 2014. godinu.


Vuk je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode,<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.zakon.hr/z/403/Zakon-o-za%C5%A1titi-prirode |title=Zakon o zaštiti prirode |author=MZOIP |year=2019}}</ref> odnosno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama.<ref>{{Citiranje weba |url=https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_08_73_1745.html |title=Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama |author=MZOIP |year=2016}}</ref> Zakonom su zabranjeni svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja, namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja i podizanja mladih te oštećivanje ili uništavanje područja za razmnožavanje ili odmaranje vuka kao strogo zaštićene vrste.
Vuk je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode,<ref>{{Citiranje weba |url=https://www.zakon.hr/z/403/Zakon-o-za%C5%A1titi-prirode |title=Zakon o zaštiti prirode |author=MZOIP |year=2019}}</ref> odnosno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama.<ref>{{Citiranje weba |url=https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_08_73_1745.html |title=Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama |author=MZOIP |year=2016}}</ref> Zakonom su zabranjeni svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja, namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja i podizanja mladih te oštećivanje ili uništavanje područja za razmnožavanje ili odmaranje vuka kao strogo zaštićene vrste.


== Vuk u [[mit]]ovima i književnosti ==
== Vuk u [[mit]]ovima i književnosti ==
Redak 172: Redak 177:
{{izvori|30em}}
{{izvori|30em}}


== Poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
{{WProjekti/FF/wikidata}}
{{commonscat|Canis lupus}}
{{Wikivrste|Canis lupus}}
* [http://www.life-vuk.hr Projekt "Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj"]
* [http://www.life-vuk.hr Projekt "Zaštita i upravljanje vukovima u Hrvatskoj"]
* [http://www.dzzp.hr/publikacije_knjige.htm#vuk Plan upravljanja vukom u Hrvatskoj]
* [http://www.dzzp.hr/publikacije_knjige.htm#vuk Plan upravljanja vukom u Hrvatskoj]
Redak 180: Redak 184:
* [http://www.wolf.org International Wolf Center] {{jezikk|engl.|engleski}}
* [http://www.wolf.org International Wolf Center] {{jezikk|engl.|engleski}}
* [http://www.awap.hr AWAP - Udruga za zaštitu divljih životinja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180616203853/http://www.awap.hr/ |date=16. lipnja 2018. }}
* [http://www.awap.hr AWAP - Udruga za zaštitu divljih životinja] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20180616203853/http://www.awap.hr/ |date=16. lipnja 2018. }}



[[Kategorija:Vukovi]]
[[Kategorija:Vukovi]]

Posljednja izmjena od 26. ožujak 2024. u 22:08

»Vuk«, »zviježđe« i »Vuk (zviježđe)« preusmjeravaju ovamo. Za druga značenja pogledajte Vuk (razdvojba).
Sivi vuk
Status zaštite

Status zaštite: Smanjeni rizik
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Mammalia
Red:Carnivora
Porodica:Canidae
Rod:Canis
Vrsta:C. lupus
Dvojno ime
Canis lupus
Linné, 1758.
Rasprostranjenost
Baze podataka

Vuk (lat. Canis lupus) vrsta je životinja u porodici pasa.

Osobine

[uredi | uredi kôd]

Veličina i težina vukova se jako razlikuje jer nastanjuju vrlo velika i različita područja.

  • Najveći vukovi (žive u hladnim područjima Latvije, Bjelorusije, Aljaske i Kanade) dosežu dužinu tijela (od vrha njuške do početka repa) do 160 cm, a rep je dugačak još do 52 cm. U ramenima je visok oko 80 cm a mogu doseći težinu do 60 kg.

Ženke su oko 2 – 12 % manje od mužjaka i 20 – 25 % lakše od njih.

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]
Arapski vuk

Do početka razvitka poljoprivrede i stočarstva vuk je bio najrasprostranjenija zvijer na zemlji. Bio je rasprostranjen u cijeloj Europi i Aziji sve do sjeverne Afrike kao u sjevernoj Americi. U velikim dijelovima tog nekada divovskog područja rasprostranjenosti, a naročito u zapadnoj Europi i sjevernoj Americi, ljudi su ga gotovo iskorijenili. U istočnoj Europi, na Balkanu, u Kanadi, Sibiru, Mongoliji i u manjoj mjeri u Iranu još postoje veće međusobno povezane populacije vukova. Inače, može ga se sresti još samo u malim, međusobno izoliranim zajednicama koje obuhvaćaju i manje od 100 životinja.

Životni prostor

[uredi | uredi kôd]

Vukovi žive u velikom broju najrazličitijih okoliša. Zahvaljujući svojoj velikoj prilagodljivosti, uspijevaju živjeti u ledenim područjima Arktika, kao i u pustinjama sjeverne Amerike i centralne Azije. Većina vukova nastanjuju travnata područja i šume. Danas je poznat prije svega kao šumska životinja, ali to je posljedica činjenice, da ga je čovjek vrlo davno istisnuo s otvorenih područja. Svi čopori imaju teritorije čija veličina često ovisi o količini plijena ili terenu. Veličina teritorija može biti između dvadesetak do par tisuća kilometara i često varira zbog migracije plijena. Čopor će često obilaziti svoj teritorij i ponovno ga obilježavati, ponajviše alfa par. Teritorij obično obilježavaju urinom i izmetom premda to često čine i uz pomoć žlijezdi na šapama te lizanjem ili trljanjem tijela o obližnja drveća i kamenje. Time daju drugim vukovima na znanje da određeno područje pripada njima (to također mogu i činiti zavijanjem). Vukovi su jako zaštitnički nastrojeni što se teritorija tiče ali sukobi čopora nisu česti jer se obično međusobno izbjegavaju. Ipak, ako nepoznati vuk upadne na njihov teritorij čopor će ga odmah otjerati ili ubiti.

Način života

[uredi | uredi kôd]

Ponašanje i socijalna organizacija

[uredi | uredi kôd]

Na vrhu svakog čopora je par alfa, mužjak i ženka. Odmah ispod njih po zapovijednom lancu je beta, a najniži vuk je omega. Vukovi (za razliku od domaćih pasa) spolno sazrijevaju tek s dvije godine i za to vrijeme ostaju s roditeljima.

Sporazumijevanje

[uredi | uredi kôd]

Vukovi se sporazumijevaju govorom tijela, mirisom i ponekad zvukovima, a najčešće koriste rep i uši.

Kad vuk želi pokazati svoju nadmoć ukočit će sebe i rep. Uši će mu biti uspravne i usmjerene prema naprijed, krzno će se malo nakosriješiti, a rep podići. Zurit će u poniznog vuka, a može i pokušati stati preko njega tako da ponizni vuk leži na zemlji dok je dominantni nad njim. Ljutom vuku će nakostriješiti krzno na vratu i leđima, počet će režati, uši će mu biti uspravne, a usne će mu se podići pokazujući očnjake. Može se i pognuti tako da bude u položaju za skok i napad. Uplašeni vuk će se pokušati učiniti što manjim i tako izgledati kao manja prijetnja. Skupit će se, uši će priljubiti uz vrat i podviti rep te početi cviliti. Veseli će vuk mahati repom kao pas i isplaziti jezik. Zaigrani vuk će podići rep preko leđa i mahati njime te se nakloniti, prednjim dijelom pri zemlji. Ovako se često ponašaju i psi pri igri. Pokoran vuk će se ponašati kao i uplašeni i lizati dominantnog vuka oko gubice (što je rep podvijeniji i što je vuk skučeniji to je veća pokornost), a najveći prikaz pokornosti je kada vuk izlaže svoj ranjivi vrat i trbuh tako da legne na leđa i noge privije uz tijelo. Obično i cvili.

Američki bizon se brani od čopora vukova

Razmnožavanje

[uredi | uredi kôd]

Iako se ponekad može u divljini sresti jednog usamljenog vuka, normalan društveni život vukova odvija se u čoporu. Vučji čopor se u pravilu sastoji od roditeljskog para i njihovih potomaka, dakle, riječ je o obitelji. Vukovi (za razliku od domaćih pasa) spolno sazrijevaju tek s dvije godine i za to vrijeme ostaju s roditeljima. Prošlogodišnji mladunci pomažu roditeljima u podizanju sljedeće generacije mladunaca. U normalnim uvjetima, u jesen se vučji čopor sastoji od roditeljskog para, njihovih mladunaca iz prethodne kao i mladunaca iz te godine. S dosizanjem spolne zrelosti, mladi vukovi u pravilu napuštaju teritorij svojih roditelja i kreću u potragu za vlastitim područjem. Roditelji su uvijek dominantni u odnosu na svoj podmladak, pa obično i nema puno borbi oko dominacije. Do parenja između srodnika u pravilu ne dolazi, čak i kad ne postoji drugi seksualni partner. Pri tome, mužjak je taj koji odbija parenje.

Vuk je monogaman (ostaje s jednim partnerom do kraja života). Svoju družicu osvaja borbom.

Razdoblje skotnosti je oko šezdeset dana, a u jednom leglu je u pravilu između troje i sedam (ponekad se dogodi i četrnaest) mladunaca.

Ishrana

[uredi | uredi kôd]

Osnovu vučje hrane čine veliki biljožderi, pri tome lovi onu vrstu koja je najčešća u području na kojem živi. Na sjevernim dijelovima područja na kojem su rasprostranjeni pretežno love u čoporu sobove, irvase, srne ili neku drugu jelensku divljač. U njihovu lovinu u istočnoj Europi spadaju i divlje svinje. Redovno love i male glodavce te dvojezupce kao što su zečevi, kunići, krtice i miševi. U slučaju nestašice divljači, vukovi će jesti i strvinu kao i otpatke.

vitamine i neophodne elemente u tragovima vukovi ne dobivaju isključivo hraneći se biljožderima, nego i sami jedu biljnu hranu. U vrlo kvalitetnu hranu za vukove ubraja se razno bobičasto voće koje raste na njihovom području, kao i listovi nekog bilja i trave.

Poslovična proždrljivost vukova spada u područje bajki i legendi. Prema aktualnim istraživanjima, godišnja potreba jednog vuka za hranom kreće se između 500 i 800 kg po pojedincu. U prosjeku, vuk jede oko 2 kg dnevno, ali se pri tome mora uzeti u obzir i duža razdoblja u kojima vukovi ne uspiju uloviti ništa. Izuzetno, vuk može pojesti odjednom i do 10 kg mesa, ali on iza toga, na drugom mjestu, dio tog mesa povrati i zakopa ga kao zalihu. Mladi vukovi često jedu kukce.

Čovjek i vuk

[uredi | uredi kôd]

Domesticiranje vuka

[uredi | uredi kôd]
Sibirski haski

Danas je dokazano da domaći pas potječe od vuka. Genetička istraživanja su pokazala da se tzv. "pra-pas" odvojio od vuka još prije više od 100 000 godina.

Jedna pretpostavka je, da se vuk priključio čovjeku prije oko 14 000 godina kako bi se hranio ostatcima ljudske hrane. S vremenom je postao pitomiji, a ljudi su spoznali moguću korist od njih (tzv. torf-pas). Prema drugoj pretpostavci, vuk je u početku služio kao izvor mesa, prije nego što se spoznalo da kao domaća životinja može biti koristan i na drugi način.

Kod nekih pasmina domaćih pasa se srodnost s vukom još jako dobro može vidjeti. Psi pratipa (grupa 5 u FCI kasifikaciji) kao što su samojed, sibirski haski, aljaski malamut, kanaanski pas i akita inu pokazuju i danas svojim izgledom srodnost s vukom, kao što je šiljasta njuška, šiljaste i uspravne uši i četvrtasta građa tijela. i neke druge pasmine, kao recimo njemački ovčar pokazuju još određenu sličnost s vukom. Ali mišljenja da to dokazuje njihovu bližu srodnost s vukovima spada u područje mitova.

Tijekom 20. stoljeća su u Češkoj, Nizozemskoj i Italiji rađeni pokusi s uzgojnim križanjem nekih psećih pasmina s vukom. U međuvremenu se ti pokusi smatraju neuspjehom, jer je kod križanaca u većini slučajeva dolazilo do dominantnog izbijanja vučjih osobina, kao što je plašljivost, neprilagodljivost življenju uz čovjeka u urbanim uvjetima.

Odnos čovjeka prema vuku

[uredi | uredi kôd]

Poštovanje

Veliki broj naroda koji su živjeli od lova su u vuku vidjeli ravnopravnog ili čak nadmoćnog konkurenta čijoj su se spretnosti i izdržljivosti divili i štovali ih. Imena koja su česta u sjevernoj Europi, a potječu od naziva vuk (Wolf, Wolfgang, Wolfhard) podsjećaju na štovanje vuka prisutno u kulturama naroda lovaca. Osim toga, smatralo se da određeni dijelovi vučjeg tijela imaju i ljekovita svojstva.

Vuk kao čovjekov neprijatelj

Nasuprot navedenom, u tzv. sjedilačkim kulturama se vuk smatrao neprijateljem koji ubija korisne životinje. Od srednjeg vijeka pa sve do ranog razdoblja novog vremena je odnos čovjeka prema vuku bivao sve više određen strahovima i demoniziranjem vukova. Snažno širenje naselja i poljoprivrednih površina i držanje stoke na otvorenom, kao i naročito, sve do 19. stoljeća raširena, šumska ispaša goveda, ovaca, svinja i konja, dovodila je do velikih gubitaka tih životinja od vukova. Iako su sigurno mnoga izviješća o gubitcima bila neumjereno pretjerana, a dio gubitaka su sigurno izazvali i psi-skitnice, stvarni gubitci kod takvog načina stočarenja su za seljake bili značajni. Ovoj prehrambenoj konkurenciji između čovjeka i vuka, ubrzo se pridružila i konkurencija u lovu.

Ovakav odnos prema vuku doveo je u zapadnoj i srednjoj Europi do besprimjernih progona, čiji cilj je bio, neovisno o mogućim posljedicama, potpuno istrijebljenje vukova. Vuk je tako, između ostalog, istrijebljen u Velikoj Britaniji (zadnji vuk ubijen 1743.), Danskoj (1772.) i Njemačkoj (1904.). U južnoj i istočnoj Europi je postojala puno veća tolerancija prema vuku (kao i drugim velikim zvijerima). I tu su, nakon značajnijih šteta, organizirani progoni vukova, ali njihov cilj nikada nije bio uništenje cijele populacije.

Vuk je od 1970-ih godina do danas ipak ponovno naselio gotovo svaku kontinentalnu Europsku državu. Definirano je nekoliko populacija: u Iberiji, Alpama, na Apeninskom poluotoku, na Dinaridima i u Balkanu, na Karpatima, u Baltiku, Kareliji, na Skandinavskom poluotoku, u Europskom predjelu Rusije i u Srednjoj Europi.[1]

Napadi na čovjeka

Dok su gubici stoke koji se pripisuju vukovina nesporni, napadi na čovjeka nikada nisu dokazani. Sigurni dokazi da je zdravi vuk napao čovjeka nikada nisu podastrti, niti u sjevernoj Americi, niti u Europi.

Podvrste

[uredi | uredi kôd]

Ugroženost i zaštita

[uredi | uredi kôd]

U vrijeme kad je vuk u velikim dijelovima Europe bio već iskorijenjen (19. stoljeće), živio je u Mađarskoj, Galiciji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Srbiji, Rumunjskoj, Poljskoj, Rusiji i Skandinaviji.

U velikim dijelovima svijeta gdje (još) živi, vukove i danas aktivno progone. Međutim, sve više se jača spoznaja, da vuk ne predstavlja opasnost ni za čovjeka niti za poljoprivredu. Prihvaća se spoznaja, da u okviru zaštite okolišatreba zaštititi i vuka kao dobrodošli sastavni dio faune.

U Europi je vuk zaštićen s tri međudržavna dogovora:

Sva tri dokumenta predviđaju zaštitu i zabranu trgovine živim vukovima kao i dijelovima njihovog tijela, kao i zaštitu njihove životne sredine te sadrže i obavezu da zemlje koje su potpisnici na odgovarajući način to pitanje riješe i svojim nacionalnim zakonodavstvom.

Vukovi u Hrvatskoj

[uredi | uredi kôd]

Populacija vuka u Hrvatskoj dio je veće Dinarsko-balkanske populacije koja nastanjuje Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te se nastavlja na jug Dinarida. Za cijelu tu populaciju procjenjuje se da ima oko 3900 vukova te da je uglavnom stabilna tijekom zadnjih 6 godina.[2] Prema zadnjim procjenama Hrvatske agencije za okoliš i prirodu iz 2015. godine, u Hrvatskoj živi 156 jedinki vuka u 49 čopora.[3] U Hrvatskoj je vuk stalno prisutan uzduž Dinarida, od granice sa Slovenijom do Crne Gore. Prema karti rasprostranjenosti u 2013. godini, u Hrvatskoj je vuk prisutan na 18 213 km2, a povremeno se pojavljuje na još 6072 km2. Rasprostranjenost populacije vuka u Hrvatskoj prostire se na području 9 županija: Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Ličko-senjska, Primorsko-goranska, Istarska, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska. U 2015. godini područje rasprostranjenosti nije se mijenjalo u odnosu na 2013. i 2014. godinu.

Vuk je u Republici Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta sukladno Zakonu o zaštiti prirode,[4] odnosno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama.[5] Zakonom su zabranjeni svi oblici namjernog hvatanja ili ubijanja, namjerno uznemiravanje, posebno u vrijeme razmnožavanja i podizanja mladih te oštećivanje ili uništavanje područja za razmnožavanje ili odmaranje vuka kao strogo zaštićene vrste.

Vuk u mitovima i književnosti

[uredi | uredi kôd]

Dvojaki karakter odnosa ljudi prema vuku koji je bio istovremeno štovan ali je i ulijevao strah, odrazio se u mnogim mitovima, bajkama i basnama kao i književnim djelima. U tu grupu spadaju i vjerovanja u vukodlake. U mnogim kulturama, među ostalim neka sjevernoamerička indijanska plemena kao i Turkmeni i Mongoli, se vuka smatra totemom.

Uzbeci i Huni izvode porijeklo svojih naroda od vuka, a stari Turci su vučicu smatrali svojom pramajkom.

Prema rimskoj mitologiji je Romula i Rema dojila vučica. Slična legenda je postoji i kod Kira Velikog, osnivača Perzijskog Carstva, kojeg je Herodotovim pričama othranila vučica.

U književnosti se vuk pojavljuje u basnama, kao kod Ezopa i bajkama, kao u Crvenkapici braće Grimm.

U suvremenoj književnosti poznate su priče o vukovima Rudyard Kiplinga (Knjiga o džungli) i Jack Londona (Zov divljine, Bijeli očnjak). U djelu Hermanna Hessea Stepski vuk on se pojavljuje kao simbol usamljenika.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Wildlife Comeback in Europe. Rewilding Euope. 2022. str. 60. Pristupljeno 18. ožujka 2024.
  2. ↑ Kaczensky, P., Chapron, G., von Arx, M., Huber, Gj., Andrén, H., Linnell, J. (editors) (2012): Status, management and distribution of large carnivores – bear, lynx, wolf & wolverine – in Europe
  3. ↑ Hrvatska agencija za okoliš i prirodu. Studeni 2015. Izvješće o stanju populacije vuka u Hrvatskoj u 2015. godini (PDF)
  4. ↑ MZOIP. 2019. Zakon o zaštiti prirode
  5. ↑ MZOIP. 2016. Pravilnik o strogo zaštićenim vrstama

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Canis lupus
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Canis lupus
Wikivrste imaju podatke o taksonu Canis lupus
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sivi_vuk&oldid=6899024"