San (slovo)
| |||
| grčki alfabet | |||
|---|---|---|---|
| alfa | ni | ||
| beta | ksi | ||
| gama | omikron | ||
| delta | pi | ||
| epsilon | ro | ||
| zeta | Σσς | sigma | |
| eta | tau | ||
| theta | ipsilon | ||
| jota | fi | ||
| kapa | hi | ||
| lambda | psi | ||
| mi | omega | ||
| povijest | |||
| arhajske lokalne varijante
| |||
| u drugim jezicima | |||
| znanstveni simboli | |||
|
| |||
San (Ϻ) arhaično je slovo grčkog alfabeta. Oblik mu je sličan modernom slovu mi ili sigmi okrenutoj naopako. Upotrebljavao se kao alternativa sigmi za označavanje glasa /s/. U alfabetu se pojavljivao između slova pi i kopa. San se također rabio kao drugi naziv za sigmu.
Tradicionalno se vjeruje da je uzrok postojanja dvaju znakova za isti glas zbunjenost nastala tijekom adaptacije feničkog pisma. Fenički jezik imao je više sibilanata (glasova poput /s/, /z/, /ts/ i dr.). Prema jednoj je teoriji distribucija slova koji označavaju sibilante u grčkom takva zbog zabune u položaju parova koji slova koji su označavali sibilante: sigma je od slova šin, ali ime i glas koji označava došli su od slova sameh. Grčko ksi došlo je oblikom i položajem od sameha, ali imenom i glasom koji označava od šina. Slična se zabuna dogodila u paru zajin i cadi. Grčka zeta oblikom i pozicijom nasljeđuje zajin, a imenom i glasom koji označava cadi. San ima oblik i poziciju cadija, a originalno je možda predstavljao i isti glas kao zajin, /z/. Budući da [s] i [z] nisu bili odvojeni fonemi grčkog jezika, sigma i san imali su istu funkciju.[1]
Prema drugoj je teoriji san bilo originalno ime onoga što je danas sigma i stoga direktno odgovara slovu šin. Tek se kasnije ime počelo asocirati s alternativnom lokalnom varijantom znanom kao san čije originalno ime vjerojatno nikad neće biti poznato. Ime sigma dolazi od grčke riječi σίζω što znači 'siktati' i riječ je o nominalizaciji toga glagola.[2]
Također, moderna reinterpretacija glasovnih vrijednosti sibilanata u prasemitskom i stoga i u feničkom mogu objasniti vrijednosti grčkih sibilanata s manje pribjegavanja zabuni. Najvažnija je rekonstrukcija šina s glasovnom vrijednošću glasa [s] pa je prema tomu i izvor glasovne vrijednosti sigme. Sameh je rekonstruiran kao afrikata [ts] što bolje odgovara skupu ploziva i frikativa slova ksi, [kʰs].[3]
| Fenički | Grčki | ||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Oblik | Pozicija | Ime | Tradicionalni
glas |
Glas poslije
Kogana[3] |
Oblik | Pozicija | Ime | Glas | |
|
poslije R | Shin | /ʃ/ | /s/ | 
|
poslije R | Sigma | /s/ | |
|
poslije N | Samekh | /s/ | /ts/ | 
|
poslije N | Xi | /ks/ | |
|
poslije W | Zayin | /z/ | /dz/ | 
|
poslije W | Zeta | /dz/,/zd/ | |
|
poslije P | Tsade | /ts/ | /tsʼ/ | 
|
Ϻ | poslije P | San | */z/? > /s/ |
Iako su u ranim abecedarijima sigma i san obično odvojeno navedeni, svaki je grčki dijalekt naginjao upotrebi jednog ili drugog, posebno u svakom tekstu. Rabljenje sana postala je karakteristika dorskog narječja Korinta i Sikiona i Krete. Postao je zastarjelim do druge polovice petog stoljeća prije Krista kada ga je uglavnom zamijenila sigma iako se na Kreti nastavio rabiti još oko stoljeća. U Sikionu je zadržan kao simbolična oznaka grada koja se upotrebljavala na zapisima na novčićima (slično kao što se kopa rabila u Korintu, a posebna inačica bete u Bizantiju).
Od slova mi uglavnom se razlikovao po tome što nastojao biti simetričan, a mi je obično imao dužu lijevu stranu (
, 
, 
).
San je također posuđen u stara italska pisma, a ime san preživjelo je kao alternativno ime za sigmu čak i kad je slovo bilo zamijenjeno standardnom sigmom. Herodot tako u kasnom petom stoljeću prije Krista piše da su ga u dorskom narječju zvali san, ali jonani su ga zvali sigmom.[4]
Jedinstvena inačica slova, oblika , pronađena je na jednoj inkripciji na arkadociparskom narječju Mantineje u Arkadiji iz petog stoljeća prije Krista[5] posvećena Ateni Aleji.[6][7] Uglavnom se pretpostavlja da je riječ o lokalnoj inovaciji temeljenoj na slovu san, ali Jeffery (1961.) smatra da je riječ o inačici sigme. Čini se da je označavala glas /ts/ i stoga ga neki moderni autori nazivaju can.[6] U lokalnome arkadskom dijalektu ovaj glas pojavljivao se kao refleks pragrčkog */kʷ/. U tim su riječima ostali grčki dijalekti obično imali /t/ dok je povezani ciparski dijalekt imao /s/.
Iz ovih je korespondencija moguće zaključiti da je najvjerojatnije predstavljao afrikatu, [ts] ili [tʃ] što bi bio prirodan međukorak u promjeni iz */kʷ/ u /s/.[5] U modernim je transkripcijama prikazan kao ⟨ś⟩ ili ⟨
Sasvim nepovezano slovo waw predstavljalo je glas /w/ u Pamfiliji (pamfilijska digama), a sličan je znak bio inačica slova beta u Milosu.
Jonsko slovo sampi, oblika 
, kojim se označava brojka 900 moglo bi također dolaziti od sana iako nije imalo isto mjesto u alfabetu.
U obliku grčkog pisma koji se rabio za zapisivanje baktrijskog jezika postojalo je slovo šo koje je vjerojatno predstavljalo glas /ʃ/ (transliteriran kao ⟨š⟩) Prema jednoj je hipotezi to slovo potomak sana.[8]
.png)
U modernim je izdanjima i transkripcijama grčkih tekstova san rijetko predstavljen posebnim znakom. Budući da nikad nije sustavno kontrastirao sa sigmom osim u abecedariju, obično se prešutno regularizira u sigmu.[4] U standardnom Unikodu nalazi se par malog i velikog slova ubačena 2003. godine u verziji 4.0.[9] Za ovu je svrhu osmišljena minuskula koja prije nije postojala.[10]
San postoji u Unicodeu, a arkadski can povezan je s tzv. pamfilijskom digamom koja izgleda potpuno jednako od verzije 5.1.[11]
| Preview | Ϻ | ϻ | Ͷ | ͷ |
|---|---|---|---|---|
| Unicode-ime | GREEK CAPITAL LETTER SAN | GREEK SMALL LETTER SAN | GREEK CAPITAL LETTER PAMPHYLIAN DIGAMMA | GREEK SMALL LETTER PAMPHYLIAN DIGAMMA |
| Unicode | U+03FA | U+03FB | U+0376 | U+0377 |
| UTF-8 | CF BA | CF BB | CD B6 | CD B7 |
| HTML | Ϻ | ϻ | Ͷ | ͷ |
- ↑ Jeffery, Lilian H. 1961. The local scripts of archaic Greece. Clarendon. Oxford.
- ↑ Woodard, Roger D. 2006. Alphabet. Wilson, Nigel Guy (ur.). Encyclopedia of ancient Greece. Routldedge. London. str. 38
- ↑ a b Kogan, Leonid (2011). "Proto-Semitic Phonetics and Phonology". In Semitic languages: an international handbook, Stefan Weninger, ed. Berlin: Walter de Gruyter. p. 69.
- ↑ a b Nick Nicholas, Non-Attic letters Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. lipnja 2012. (Wayback Machine)
- ↑ a b Woodard, Roger D. 1997. Greek writing from Knossos to Homer: a linguistic interpretation of the origin of the Greek alphabet and the continuity of ancient Greek literacy. Oxford University Press. Oxford. str. 177–179
- ↑ a b c Nicholas, Nick. 2005. Proposal to add Greek epigraphical letters to the UCS (PDF). Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 5. svibnja 2006. Pristupljeno 12. kolovoza 2010.
- ↑ PHI Greek Inscriptions: IB V,2 262. Pristupljeno 12. kolovoza 2010.
- ↑ Tarn, William Woodthorpe. 1961. The Greeks in Bactria and India. Cambridge University Press. Cambridge. str. 508. ISBN 9781108009416
- ↑ Unicode character database
- ↑ David Perry (2002) Design of the Greek archaic letter San for use in computer fonts Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. rujna 2010. (Wayback Machine)
- ↑ The Unicode Standard, Version 5.1: Greek and Coptic, Range 0370–03FF (PDF). Pristupljeno 12. kolovoza 2010.