Grčki alfabet

Povijest alfabeta
srednje brončano doba 19. – 15. st. pr. Kr. Kanaansko-feničko 14. st. pr. Kr. paleohebrejsko 10. st. pr. Kr. aramejsko 9. st. pr. Kr. Brahmi i indijska 6. st. pr. Kr. tibetansko 7. st. kmersko/javansko 9. st. hebrejsko 3. st. pr. Kr. sirsko 2. st. pr. Kr. nabatejsko 2. st. pr. Kr. arapsko 4. st. avestijsko 4. – 6. st. grčko 9. st. pr. Kr. etruščansko 8. st. pr. Kr. latinično 7. st. pr. Kr. rune 2. st. ogamsko 4. st. gotičko 4. st. armensko 405. glagoljičko 862. ćirilično 10. st. samaritansko 6. st. pr. Kr. iberska 6. st. pr. Kr. južnoarapsko 9. st. pr. Kr. etiopsko 5. – 6. st. pr. Kr.
meroitičko 3. st. pr. Kr.
Genealogija

Grčki alfabet najstarije je pismo koje se danas još upotrebljava. Rabi se za označavanje kutova u matematici. Ima 24 slova. Njime su pisana velika djela starine, od Platona i Aristotela do biblijskog Novog zavjeta. Nastaje u prvoj četvrtini 8. st. prije Krista i razvio se od feničkog pisma pri čemu su Grci od Feničana preuzeli znak i zvuk za dvadeset dva slova, dok su ih još šest s vremenom sami stvorili prilagođavajući fenički sustav pisanja svome jeziku.

Tablica grčkog alfabeta

Izgovor je prikazan transkripcijom i transliteracijom u međunarodnu fonetsku abecedu.

Slovo	Ime			Glas		Latinička transkripcija		Feničko slovo
	starogrčko	novogrčko		starogrčki	novogrčki	starogrčki	novogrčki
Αあるふぁ αあるふぁ	ἄλらむだφふぁいαあるふぁ	άλφα	alfa	[a] [aː]	[a]	a	a	alef
Βべーた βべーた	βべーたῆτたうαあるふぁ	βήτα	beta	[b]	[v]	b	v	bet
Γがんま γがんま	γάμμα	γάμμα	gama	[g]	[ʝ], [ɣ]	g	gh, g	gimel
Δでるた δでるた	δέλτα	δέλτα	delta	[d]	[ð]	d	dh, d	dalet
Εいぷしろん εいぷしろん	εいぷしろんἶ, ἒ ψιλόν	έψιλον	epsilon	[e]	[e̞]	e	e	he
Ζぜーた ζぜーた	ζぜーたῆτたうαあるふぁ	ζήτα	zeta	[zd], [zː]	[z]	z	z	zajin
Ηいーた ηいーた	ἦτたうαあるふぁ	ήτα	eta	[ɛː] ([h])	[i]	e, ē	i	het
Θしーた θしーた	θしーたῆτたうαあるふぁ	θήτα	theta	[tʰ]	[θしーた]	th	th	tet
Ιいおた ιいおた	ἰῶτたうαあるふぁ	ιώτα	jota	[i], [iː]	[i], [j]	i, ī	i	jod
Κかっぱ κかっぱ	κάππα	κάππα	kapa	[k]	[k], [c]	k	k	kaf
Λらむだ λらむだ	λάβδα, λάμβδα	λάμδα	lambda	[l]	[l]	l	l	lamed
Μみゅー μみゅー	μみゅーῦ	μみゅーιいおた	mi	[m]	[m]	m	m	mem
Νにゅー νにゅー	νにゅーῦ	νにゅーιいおた	ni	[n]	[n]	n	n	nun
Ξくしー ξくしー	ξくしーεいぷしろんῖ, ξくしーῖ	ξくしーιいおた	ksi	[ks]	[ks]	ks	ks	sameh
Οおみくろん οおみくろん	οおみくろんὖ, ὂ μικρόν	όμικρον	omikron	[o]	[o̞]	o, ŏ	o	ajin
Πぱい πぱい	πぱいεいぷしろんῖ, πぱいῖ	πぱいιいおた	pi	[p]	[p]	p	p	pe
Ρろー ρろー	ῥῶ	ρろーωおめが	ro	[r], [r̥]	[ɾ]	r	r	reš
Σしぐま σしぐま, ς	σしぐまῖγがんまμみゅーαあるふぁ	σίγμα	sigma	[s]	[s]	s	s	šin
Τたう τたう	τたうαあるふぁῦ	τたうαあるふぁυうぷしろん	tau	[t]	[t]	t	t	tav
Υうぷしろん υうぷしろん	ὗ, ὓ ψιλόν	ύψιλον	ipsilon	[u], [y], [yː]	[i]	u, y	y	vav
Φふぁい φふぁい	φふぁいεいぷしろんῖ, φふぁいῖ	φふぁいιいおた	fi	[pʰ]	[f]	ph, f	f
Χかい χかい	χかいεいぷしろんῖ, χかいῖ	χかいιいおた	hi	[kʰ], [ks]	[ç], [x]	kh, ks	h
Ψぷさい ψぷさい	ψぷさいεいぷしろんῖ, ψぷさいῖ	ψぷさいιいおた	psi	[ps]	[ps]	ps	ps
Ωおめが ωおめが	ὦ, ὦ μέγα	ωμέγα	omega	[ɔː]	[o̞]	o, ō	o	ajin

Znamenke

Slovo	Feničko slovo	Ime			Latinička transkripcija	Glas
		latinica	starogrčko	novogrčko
Ϛ ϛ	vav	stigma	―	στίγμα	st	[st]
Ϙ ϙ, Ϟ ϟ	kof	kopa	ϙόππα	κόππα	k	[k]
Ͳ ͳ, Ϡ ϡ	cade	sampi	―	σしぐまαあるふぁμみゅーπぱいῖ	ss	[sː], [ks], [ts]

Arhajsko

Slovo	Feničko slovo	Ime			Latinička transkripcija	Glas
		latinica	starogrčko	novogrčko
Ϝ ϝ, Ͷ ͷ	vav	digama	ϝαῦ	δίγαμμα	w	[w]
Ͱ ͱ	het	heta	ἧτたうαあるふぁ	ήτα	h	[h]
Ϻ ϻ	cade	san	ϻάν	σάν	s	[s]
Ϸ ϸ	cade	šo	―	―	sh	[ʃ]

Pravopis

Podrobniji članak o temi: Grčki pravopis

Starogrčki

U antičkom grčkom postojale su mnogobrojne oznake kojima su se označavali naglasci, spiritus i hijat samoglasnika.

Spiritus dobivaju samoglasnici i ρろー na početku riječi, primjerice ὑγρός 'mokar'. Postoje dvije vrste spiritusa: spiritus asper (oštri hak) i spiritus lenis (tihi hak). Spiritus asper (◌̔) izgovara se kao /h/, primjerice Ἑωσφόρος, dok se spiritus lenis (◌̓) uopće ne izgovara, na primjer αあるふぁἰνέωおめが. Početno ρろー uvijek ima spiritus asper, na primjer ῥάχῐς. Spiritus se stavlja na malo i veliko slovo. Kod dvoglasa samo drugi vokal dobiva spiritus.

Postoje tri naglaska: akut (◌́), cirkumfleks (◌̃) i gravis (◌̀). Samo se akut i cirkumfleks pojavljuju na prvome slogu. Naglasci se na samoglasnicima i dvoglasima bilježe jednako kao i hakovi. Stavljaju se na malo i veliko slovo, a kod dvoglasa drugi vokal dobiva oznaku naglaska.

Hijat se označavao dijerezom (◌̈). Ona označava da se dva samoglasnika jedan uz drugi izgovaraju odvojeno, a ne kao dvoglas.

Kada su naglasak i hak na istome slovu, akut se bilježi desno od haka, a cirkumfleks iznad njega, primjerice Ὦτος. Ako su na istom slovu naglasak i trema, naglasak se piše između točkica treme. Primjer je Ἀΐδης.

Novogrčki

Moderni grčki ima samo oznaku za naglasak (◌́) i za hijat ili dvoglas (◌̈). Dijereza danas označava ili hijat ili dvoglas jer su se antički dvoglasi izgubili i postali jednostavni samoglasnici iako se još uvijek zapisuju kao dvoglasi, to jest riječ je o digrafima koji označavaju jednostavne samoglasnike: πぱいαϊδάκια (/paiðaca/) ima dvoglas, ali πぱいαあるふぁιいおたδάκια (/peˈðaca/) ima jednostavan samoglasnik koji se zapisuje kao dva. Dijereza nije potrebna kad je dvoglasu naglasak označen na prvome slogu: γάιδαρος se izgovara s dvoglasom /ai/, a ne samoglasnikom /e/. Naglasak slijedi ista pravila kao i u politonskom pismu antičkog grčkog pa se u digrafa postavlja na drugi samoglasnik, ali, kao što se vidi iz prethodnoga primjera, ako je riječ o dvoglasu, ide na prvi.

Pravila su dakle:

• ako je dvoglas naglašen, onda je prvi samoglasnik označen za naglasak, a drugi ne prima dijerezu
• ako dvoglas nije naglašen, dijereza je potrebna samo ako dvoglas izgleda kao neki od digrafa.

Dvije se oznake mogu i kombinirati: τたうαΐζぜーたωおめが (/taˈizo/).

Iako nije riječ o dijakritičkom znaku, zarez može također razlikovati dvije ili više riječi: ό,τたうιいおた ('što god') i ότι ('da' (veznik)).

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi grčki alfabet

Izvori

• (en), R. Elsie, « en:Albanian Literature in Greek Script: the Eighteenth and Early Nineteenth-Century Orthodox Tradition in Albanian Writing », en en:Byzantine and Modern Greek Studies, vol. 15, n° 20, Birmingham, 1991, PDF  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2020. (Wayback Machine).
• (en), N. e A. Humez, en:Alpha to omega: the life & times of the Greek alphabet, ed. Godine, Boston, 1981, (ISBN 0-87923-377-X).
• (en), L. Hamilton Jeffery, en:The local scripts of archaic Greece: a study of the origin of the Greek alphabet and its development from the eighth to the fifth centuries B.C., ed. Clarendon Press, Oxford, 1990, (ISBN 978-0198140610).
• (en), M. S. Makratis (ed.), en:Greek letters: from tablets to pixels, ed. Oak Knoll Press, 1996, (ISBN 978-1884718274).
• (en), H. Hansen e G. Quinn, en:Greek: An Intensive Course, ed. Fordham University Press, 1992, (ISBN 978-0823216635).
• (en), B. B. Powell, en:Homer and the Origin of the Greek Alphabet, ed. Cambridge University Press, 1996, (ISBN 978-0521589079).
• (en), M. S. Makratis, en:Character codes for Greek: Problems and modern solutions, 1996.
• Zdravka Martinić-Jerčić, Dubravka Matković: PROMETEJ: udžbenik grčkog jezika za 1.i 2. godinu učenja (ISBN 978-953-0-50510-0)

Nedovršeni članak Grčki alfabet koji govori o pismu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.