Dunhuang

Dunhuang
	敦煌とんこう市し; Tunhwang
	; Gradski trg Dunhuanga
Država	NR Kina
Kineska pokrajina	Gansu
Kineska prefektura	Jiuquan
	Površina
• Ukupna	32.000 km²
Visina	1.142 m
Koordinate	40°09′N 94°40′E / 40.150°N 94.667°E
	Stanovništvo (2010.)
• Entitet	186.027.; (5,8 /km²)
Vremenska zona	UTC+8 (UTC)
Poštanski broj	735000
Pozivni broj	0937
Stranica	www.dunhuang.gov.cn
	Dunhuang Dunhuang na karti Kine

Dunhuang (kineski: 敦煌とんこう, pinyin: Dūnhuáng; doslovno: „Sjajni svjetionik”), Shazhou ili Dukhan (ujgurski) je grad u kineskoj provinciji Gansu koji administrativno pripada prefekturi Jiuquan. Poznat je kao nekadašnja važna postaja na Putu svile i u njegovoj blizini se nalaze slavne Mogao špilje.

Zemljopisne odlike

Južno od teritorija Dunhuanga leže planine Qilian Shan, na sjeveru planine Mazong Shan, a na zapadu i istoku se nalazi pustinja Gobi. Susjedni gradovi su Guazhou na sjeveroistoku, Subei na jugoistoku, Aksay na jugu i pokrajinom Xinjiang na zapadu. Reljef je na sjeveru i jugu planinski, od zapada prema istoku tvori blago nagnutu ravnicu s prosječnom visinom od 1139 m. Nalazi se na važnom strateškom položaju, odnosno raskrsnici (zaobilazeći pustinju Taklamakan) južnog Puta svile i puta koji iz Indije preko Lhase vodi u Mongoliju i južni Sibir,^[2] kao i nadzire uski Gansu koridor koji je vodio u središte sjevernokineske ravnice i drevne prijestolnice Chang'an (današnji Xi'an) i Luoyanga.^[3]

Dunhuang ima suhu kontinentalnu pustinjsku klimu.

Povijest

Već 111. pr. Kr. Dunhuang je osnovao car Wudi dinastije Zapadni Han. Zbog svog položaja na drevnom putu svile, odigrao je značajnu ulogu u kulturnoj i trgovinskoj razmjeni sa Zapadom kao najvažnijim kineskim čvorištem ove trgovačke rute. Tako se budizam širio iz Dunhuanga u Kini. Godine 366. započela je gradnja Mogao špilja, koja je trajala sve do 14. stoljeća.

Grad je sve do rane dinastije Qing bio poznat kao Oruvan (grčki: Θροάνα, sogdijski: δでるたrw’’n ili δでるたrw’n), a u povijesti je bio poznat i kao Shachou ili „Grad pijeska”^[2]

Znamenitosti

Dunhuang je smješten u bogatoj oazi koja sadrži Jezero polumjeseca (Yueya Quan), a 5 km prema jugu se nalazi Mingsha Shan (鸣沙山やま|鸣沙山さん, „Planina pješčane jeke”). Mingsha Shan je nazvana po zvuku vjetra koji udara u dine, poznatom kao fenomen pjevajućeg pijeska. U okolici grada nalaze se dijelovi Kineskog zida i ruševine utvrde Fengsui iz dinastije Han, a 25 km jugoistočno od Dunhuanga su budističke Mogao špilje, UNESCO-ova svjetska baština.

Fragment budističke sutre iz Dunhuanga, Tang razdoblje (618.-907.)
Pjevajuće dine na rubu Dunhuanga
Apsara svira pipu, kip u središtu grada temeljen na liku iz Mogao špilja
Pagoda bijelog konja iz 384. god.

Izvori

Klett Cotta, Die Höhlentempel von Dunhuang. Ein Jahrtausend Chinesischer Kunst, Dunhuang Institute of Cultural Relics, Stuttgart, 1982.

↑ Povijesni razvoj grada Dunhuanga (敦煌とんこう市し历史沿革えんかく), www.xzqh.org, 27. lipnja 2016. (kin.) Pristupljeno 22. lipnja 2019.
↑ ^a ^b Cable and French (1943), p. 41.
↑ Julia Lovell, The Great Wall : China against the World. 1000 BC — AD 2000., Atlantic Books, London, 2006., str. 74.-75. ISBN 978-1-84354-215-5

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Dunhuang

Jezero polumjeseca
Planina pješčane jeke
The International Dunhuang Project, tisuće fotografija digitaliziranih rukopisa i slika iz Dunhuanga
Dunhuang kolecija, Britanski muzej, London

[popis-1] Povijesni razvoj grada Dunhuanga (敦煌とんこう市し历史沿革えんかく), www.xzqh.org, 27. lipnja 2016. (kin.) Pristupljeno 22. lipnja 2019.

[Cable_and_French_1943,_p._41-2] Cable and French (1943), p. 41.

[3] Julia Lovell, The Great Wall : China against the World. 1000 BC — AD 2000., Atlantic Books, London, 2006., str. 74.-75. ISBN 978-1-84354-215-5

[1]

[2]

[3]