Gansu
Gānsù | |
---|---|
![]() Položaj Gansua u Kini | |
![]() | |
Vrsta uprave | Pokrajina |
Sjedište | Lanzhou |
• najveći grad | Lanzhou |
• Partijski sekretar | Wang Sanyun |
• Guverner | Liu Weiping |
Površina | 454.000 km² (na 7. mjestu) |
Stanovništvo | |
• ukupno (2010.) | 25.575.254 (na 22. mjestu) |
• gustoća | 73 st./km² (na 27. mjestu) |
Službeni jezici i dijalekti | mandarinski kineski, monguor, amdo tibetanski, mongolski i kazaški |
HDI (2008.) | 0,705 (29.) |
Etničke grupe | Han Kinezi (91%) Huej (5%) Dongxiang (2%) Tibetanci (2%) |
Prefekture | 14 |
Županije | 86 |
Gradovi | 1.344 |
ISO 3166-2 | CN-62 |
Web stranica | www.gansu.gov.cn/ |
![]() Politička podjela Gansua |
Gansu (kin.
Žuta rijeka protječe kroz južni dio pokrajine. Glavni grad Gansua je Lanzhou, koji se nalazi na jugoistoku pokrajine. Pokrajina je 2009. god. imala površinu od 454.000 četvornih kilometara i preko 25 milijuna stanovnika.
Naziv Gansu je složenica od naziva za dvije pokrajine iz vremena dinastije Sui: "
![](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/43/Summer_Vacation_2007%2C_263%2C_Watchtower_In_The_Morning_Light%2C_Dunhuang%2C_Gansu_Province.jpg/220px-Summer_Vacation_2007%2C_263%2C_Watchtower_In_The_Morning_Light%2C_Dunhuang%2C_Gansu_Province.jpg)
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
![](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/10/JiayuguanFort.jpg/220px-JiayuguanFort.jpg)
Gansu na krajnjem sjeveru graniči s Mongolijom, na sjeverozapadu sa Xinjiangom, dok joj je na sjeveroistoku Autonomna regija Unutarnja Mongolija, na istoku Autonomna regija Ningxia i pokrajina Shaanxi, na jugu i jugozapadu pokrajina Sečuan i pokrajina Qinghai i na zapadu Autonomna regija Xinjiang.[1]
Topografski, Gansu je relativno jednostavna na zapadu i sjeverozapadu, ali ne i na jugoistoku, gdje je teren pretrpio velike promjene zbog čestih potresa. Na sjeverozapadu pokrajine ima vrlo malo planina, ali je teren prilično brdovit, te se na istoku pretapa u pustinju Gobi. Prosječna nadmorska visina iznosi oko 900 metara. Istočni dio pokrajine je najtrusnije područje Kine, u kojemu se od 6. stoljeća do danas, svakih 65 godina događaju veliki potresi, dok se manji potresi događaju barem jednom u 10 godina. Jedna od najvećih katastrofa modernog doba dogodila se 1920. god. kada je velik potres pogodio središte istočnog Gansua i izazvao velika klizišta. Broj poginulih je procijenjen na 246.000, a mnogi gradovi i sela su potpuno nestali.[1]
Klima[uredi | uredi kôd]
Po Köppenovoj klasifikaciji klime pokrajina Gansu ima oštru kontinentalnu klimu s velikim razlikama između vrućih ljeta i hladnih zima.
Povijest[uredi | uredi kôd]
U prapovijesti Gansu je bio dom mnogim neolitičkim kulturama kao što je Dadiwanska kultura (5800. – 3000. pr. Kr.), Majiayao kultura (3100. – 2700. pr. Kr.) i dijelom Qijia kultura (2400. – 1900. pr. Kr.). Ovo područje su naseljavali razni narodi kao što je narod Wusun, prema zapisima velikog povjesničara Sima Qiana iz 109. pr. Kr. On je zabilježio kako je narod Yuezhi izvorno živio na ovom području prije nego što je 177. pr. Kr. pobjegao od napada srednjoazijskog naroda Xiongnu na zapad u Transoksijanu, te na jug u Baktriju, dok naposljetku u Južnoj Aziji nisu osnovali Kušansko Carstvo.[2]
Također, država Qin (
Gansu je stoljećima imao strateški značaj za Kinesko Carstvo jer je preko njegovog uskog Hexi prolaza (
Dinastija Han je proširila Kineski zid ovim područjem i izgradila strateški Yumenguan („Vrata žada”) prolaz kod današnjeg Dunhuanga. Na ovom prolaznom području je došlo do miješanja mnogih naroda i kultura, a u to vrijeme su nastale budističke Maijishan i Mogao špilje, koje su bogato ukrašene skulpturama i za povijest važnim zidnim slikama.[4]
Sporazumom u Qingshuiju 823. god., za vrijeme dinastije Tang, Tibetansko Carstvo je dobilo i dugo vladalo velikim dijelom Gansua.[5] Nakon propasti Ujgurskog Kaganata, Ujguri su u dijelu Gansua osnovali svoje kraljevstvo kojim su vladali od 848. do 1036. god. U to vrijeme je većina stanovništva prešla na islam.
Kasnije je dinastija Ming ojačala Veliki zid i izgradila utvrđenu postaju Jiayuguan. Ovdje je došlo do velike muslimanske pobune 1862. – 77. god., koja se proširila Kinom i naposljetku je dinastija Qing sprovela pogrom od Gansua do Yunnana, u kojemu je stradalo oko 12 milijuna kineskih muslimana. Dungani, muslimanski Huej Kinezi iz Gansua i Shaanxija, su tada prebjegli u središnju Aziju, tada Rusko carstvo (danas Kazahstan i Kirgistan). Dunganska sufijska buna (1895. – 96.) se proširila na Gansu iz Qinghaija, a ugušili su je lojalistički muslimani.
God. 1920., Gansu je pogodio potres jačine 8,6 Richterove ljestvice u kojemu je život izgubilo oko 180.000 ljudi. Tijekom Republike Kine 81912. – 49.), Gansuom su upravljali moćni muslimanski vojskovođe Kuomintanga (tzv. „Ma klika”), kao što su Ma Hongbin (1930. – 31.) i Ma Buqing (1942. – 43.).[6]
Česti potresi, suše i gladi su usporili gospodarski razvoj Gansua, sve do nedavnog pronalaska mnogih rudnih bogatstava, što je dovelo do industrijskog razvoja.
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
![](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/a/ae/Labrang01.jpg/220px-Labrang01.jpg)
![](https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/8f/Lanzhou-rio-amarillo-baita-shan-d03.jpg/220px-Lanzhou-rio-amarillo-baita-shan-d03.jpg)
Mogao špilje (莫|
Bingling hram (炳灵
Jiayuguanski prolaz je najveći i najočuvaniji prolaz kroz Kineski zid, izgrađen oko 1372. god.
Tibetanski samostan Labrang (བླ་བྲང་བཀྲ་ཤིས་འཁྱིལ,
Upravna podjela[uredi | uredi kôd]
Gansu je podijeljen na 14 prefektura:
Zemljovid | # | Naziv | Upravno sjedište | Kinesko pismo Pinyin |
Stanovništvo (2010.) |
---|---|---|---|---|---|
![]() | |||||
— Gradske prefekture — | |||||
1. | Jiuquan | Suzhou (distrikt) | Jiǔquán Shì |
1.095.947 | |
2. | Jiayuguan | Jiayuguan (Xiongguan (distrikt)) |
Jiāyùguān Shì |
231.853 | |
3. | Zhangye | Ganzhou (distrikt) | 张掖 Zhāngyè Shì |
1.199.515 | |
4. | Jinchang | Jinchuan (distrikt) | Jīnchāng Shì |
464.050 | |
5. | Wuwei | Liangzhou (distrikt) | Wǔwēi Shì |
1.815.054 | |
6. | Baiyin | Baiyin (distrikt) | Báiyín Shì |
1.708.751 | |
7. | Lanzhou | Chengguan (distrikt) | 兰州 Lánzhōu Shì |
3.616.163 | |
10. | Dingxi | Anding (distrikt) | Dìngxī Shì |
2.698.622 | |
11. | Longnan | Wudu (distrikt) | 陇南 Lǒngnán Shì |
2.567.718 | |
12. | Tianshui | Qinzhou (distrikt) | Tiānshuǐ Shì |
3.262.548 | |
13. | Pingliang | Kongtong (distrikt) | Píngliàng Shì |
2.068.033 | |
14. | Qingyang | Xifeng (distrikt) | 庆阳 Qìngyáng Shì |
2.211.191 | |
— Autonomne prefekture — | |||||
8. | Linxia (za Hueje) |
Linxia | 临夏 Línxià Huízú Zìzhìzhōu |
1.946.677 | |
9. | Gannan (za Tibetance) |
Hezuo | Gānnán Zāngzú Zìzhìzhōu |
689.132 |
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Gansu ima najveću populaciju Huej Kineza, i sa Shaanxijem je povijesni dom naroda Dungani koji danas živi u središnjoj Aziji. Na sjeverozapadnom dijelu pokrajine također obitava i veliki broj Tibetanaca
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Tradicionalno je Gansu zbog čestih potresa, suša i gladi, bio siromašan kraj, što je pridonijelo privrednoj nestabilnosti i niskoj produktivnosti poljoprivrede. Danas se Gansu ubrzano mijenja, prije svega zahvaljujući bogatim nalazištima ruda (nikl, cink, kobalt, platina, iridij, bakar, barit, magnezij), na osnovu kojeg se razvija industrija. Pored toga, Gansu se u razvoju svoje industrije koristiti i resursima susjedne pokrajine Qinghai i Autonomne regije Xinjiang.
Bruto domaći proizvod pokrajine Gansu 2011. god. iznosio je 79,6 milijardi dolara, odnosno 2.380 dolara po glavi stanovnika.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Gansu (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 27. srpnja 2013.
- ↑ Xinrui Liu, Agricultural and pastoral societies in ancient and classical history, ur. Michael Adas, Philadelphia: Temple University Press, 2001., str. 156. ISBN 978-1-56639-832-9
- ↑ Over 2,200-Year-old Map Discovered in NW China (engl.) Preueto 27. srpnja 2013.
- ↑ Alok Shrotriya i Zhou Xue-ying, Artistic treasures of Maiji Mountain caves na Asianart.com (engl.) Preuzeto 28. srpnja 2013.
- ↑ Turghun Almas, Uygurlar, Kashgar, 1989.
- ↑ Harrison Forman, MOSLEM WAR LORD ISOLATED BY CHINA; Ma Pu-ching Sent to Swamps of Tibet With the Title of Reclamation Commissioner MEMBER OF A NOTED CLAN Vital Route to Russia Passes Through Area With 15,000,000 Believers in the Koran, The New York Times, 19. srpnja 1942.
- ↑ Mogao Caves. UNESCO. Pristupljeno 5. kolovoza 2007.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice pokrajine Gansu Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2016. (Wayback Machine) (kin.)
- Gansu na portalu Encyclopædia Britannica (engl.)
|