(Translated by https://www.hiragana.jp/)
Ivo Politeo – Wikipedija Prijeđi na sadržaj

Ivo Politeo

Izvor: Wikipedija
Spomen-ploča u Zagrebu s likom Ive Politea

Ivo Politeo (Split, 26. siječnja 1887.Zagreb, 14. listopada 1956.),[1] hrvatski odvjetnik.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Ivo Politeo rodio se u Splitu 1887. godine. Od 1919. do smrti radi kao odvjetnik u Zagrebu. Istakao se kao branitelj u brojnim političkim sudskim procesima, osobito u obrani komunista u razdoblju Prve Jugoslavije. Branio je npr. Josipa Broza Tita u poznatom Bombaškom procesu 1928. godine te Aliju Alijagića, atentatora na ministra unutarnjih poslova u Vladi Kraljevine SHS Milorada Draškovića. Bio je prvi predsjednik Advokatske komore Hrvatske (1929.) i Jugoslavije (1931.).[1] Nakon Drugog svjetskog rata i formiranja komunističke Druge Jugoslavije ponovo je branio političke optuženike, pa tako i kardinala Alojzija Stepinca. Njegov obrambeni govor na suđenju kardinalu Stepincu smatran je biserom odvjetničke vještine usprkos tome što je za pripremu obrane imao vrlo kratak rok i bio mu je dozvoljen samo jedan razgovor s kardinalom Stepincem.[2]

Imao je niz značajnih dužnosti u stručnim odvjetničkim udruženjima od predsjednika Odvjetničke komore u Zagrebu do potpredsjednika Međunarodne unije advokata. Za Međunarodnu komoru odvjetnika izradio je Kodeks odvjetničke etike (1954),[1] posluživši kao temelj kodeksu koji je prva u SFRJ 1967. donijela Advokatska komora Hrvatske.[3]

Spomen

[uredi | uredi kôd]
  • Na stogodišnjicu njegova rođenja, 1987. godine, na kući u Zagrebu u kojoj je živio i radio, od Odvjetničke komore Hrvatske i Odvjetničkog zbora Grada Zagreba, postavljena je spomen-ploča s likom dr. Ive Politea.
  • Od 1977. godine Hrvatska odvjetnička komora (HOK) dodjeljuje plaketu "dr. Ivo Politeo". Dodjeljuje se za osobite zasluge na unapređenju i afirmaciji odvjetništva kao samostalne i neovisne službe, za zasluge u razvoju kolegijalnih odnosa te podizanju uloge odvjetništva u zemlji i inozemstvu.[4] To je Najviša nagrada hrvatskog odvjetništva.[5]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Politički delikt, Narodna knjižnica, Zagreb, 1921.
  • Vanstečajna prinudna nagodba, Hrvatski štamparski zavod, Zagreb, 1923.
  • S braniteljske govornice: zbirka govora devetorice zagrebačkih odvjetnika u kaznenim raspravama, Merkantile, Zagreb, 1928.
  • Stečajni zakon za kraljevinu Jugoslaviju: zakon o prinudnom poravnanju van stečaja i zakon o uvodenju u život obiju zakona sva tri od 22.XI.1929., Tipografija, Zagreb, 1929.
  • Zakon o suzbijanju nelojalne utakmice: od 4.4.1930., Minerva, Zagreb, 1930.
  • Zakon o pobijanju pravnih djela izvan stečaja od 22.I.1931: tekst zakona popratio s predgovorom i primjetbama Ivo Politeo, Tipografija, Zagreb, 1931.
  • Trgovački i ostali privatni namještenici prema službodavcima i zakonu, na temelju zakona o radnjama od 5.XI.1931., Epoha, Zagreb, 1932.
  • Radno pravo, Tipografija, Zagreb, 1934.
  • Obrana jednog optuženika, Štamparija "Grafika", Zagreb, 1935.
  • Pravna literatura - motor ili balast, T. Napredak, Pančevo, 1939.
  • Povodom novih sudskih uredaba, T. Napredak, Pančevo, 1939.
  • Uvod u radno pravo. (Nastupno predavanje pisca kao honor. nastavnika na pravnome fakultetu sveučilišta u Zagrebu dne 30.III.1940.), T. Napredak, Beograd, 1940.

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c Proleksis enciklopedija: Politeo, Ivo[neaktivna poveznica], preuzeto 4. travnja 2012.
  2. Vladimir Horvat: Nadbiskup Alojzije kardinal Stepinac i totalitarni režimi, str. 162., Obnov. život, (51) 1/2 (1996) str. (149-166), preuzeto 4. travnja 2012.
  3. Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 16. travnja 2021.
  4. HRT: HOK o povredama ugleda i dužnosti[neaktivna poveznica], preuzeto 4. travnja 2012.
  5. HOK: Održana godišnja Skupština HOK-a[neaktivna poveznica], preuzeto 4. travnja 2012.