PT-76
| PT-76 | |
|---|---|
Poljski PT-76 | |
| Namjena | Amfibijski tenk |
| Zemlja porijekla |  SSSR
|
| Povijest proizvodnje | |
| Proizvodnja | 1950. - 1960-ih |
| Broj primjeraka | ~12.000 |
| Borbena povijest | |
| Uveden u uporabu | 1950. |
| Svojstva | |
| Dužina | 7,62 m (s topom) 6,91 m (tijelo) |
| Širina | 3,17 m |
| Visina | 2,255 m (raniji modeli) 2,195 m (kasniji modeli) |
| Masa | 14,6 tona (puna sprema) |
| Posada | 3 |
| Oklop i naoružanje | |
| Oklop | 14 mm (maksimalno) |
| Osnovno naoružanje | 1 x 76,2 mm (40 projektila) |
| Sekundarno naoružanje | 1 x 7,62 mm |
| Pokretljivost | |
| Pogon | Šestocilindrični V-6B dizel |
| Brzina | 44 km/h |
| Snaga/težina | 16,4 KS/tona |
| Doseg | 370 km |
| Podatci iz[1][2] | |
PT-76 (rus. plavayushchiy tank - amfibijski tenk) sovjetski je laki amfibijski tenk razvijen neposredno nakon Drugog svjetskog rata.[1] Tijekom proizvodnje koja je trajala od 1950. do kasnih 1960-ih napravljeno je oko 12.000 primjeraka.[2]
Glavna namjena mu je izviđanje, forsiranje vodenih prepreka i vatrena podrška pješadiji tijekom amfibijskih napada.[3] Unatoč svojoj starosti te slaboj oklopljenosti za moderne uvjete ratovanja, i dan danas nalazi se u sastavu mnogih oružanih snaga.
Unutrašnjost tenka podijeljena je na tri dijela: prednji dio gdje sjedi vozač, borbeni u sredini i stražnji motorni. Posada se sastoji od vozača, punitelja i zapovjednika koji ujedno obnaša ulogu ciljača i radio operatera. Na kupoli se nalazi veliki ovalni poklopac koji se otvara prema naprijed. Vozač osim standardnog ulaza u tenk raspolaže i s otvorom na dnu koji se koristi u hitnim slučajevima te ga mogu koristiti svi članovi posade. Tijekom noćne vožnje, vozač koristi uređaj TVN-28 koji mu omogućuje pogled naprije za 60 metara.
Glavno naoružanje PT-76 čini 76,2 mm D-56T serija tenkovskih topova s efektivnim dometom od oko 1.500 m i brzinom punjena od šest do osam projektila u minuti. U borbenom kompletu koji se sastoji od 40 projektila, obično nosi: 24 visoko-eksplozivna fragmentacijska, 4 potkalibarska probojna, 4 standardna probojna i 8 kumulativnih. Kao sekundarno naoružanje koristi se 7,62 mm SGMT strojnicu s 1.000 metaka i maksimalnim dometom od 2000 m, 15 ručnih granata F-1, jedan AK-47 s 300 komada prateće municije i singlani pištolj s 20 punjenja.[4]
Zapovjednik/ciljač smješten je u lijevom dijelu kupole te je opremljen s promatračkim uređajem TPKU-2B, dva dnevna TNP periskopa i teleskopskim nišanom TshK-66.[4] Desno od njega, punitelj na raspolaganju ima periskop MK-2.[4] Kasnije moderinizirani PT-76 dobili su i stabilizacijski uređaj STF-2P.[4]
Oklop čine zavarene, homogene čelične ploče. Prednji dio kupole ima oklop debljine 20 mm s kosinom od 35°, bokovi imaju 16 mm s 35° nagiba, stražnji dio 11 mm s 33° i vrh kupole 8 mm. Gornji prednji dio tijela ima oklop debljine 10 mm s nagibom od 80,5°, donji prednji 13 mm i 80,5°, bokovi 13 – 10 mm, stražnji dio 6 mm i pod 5 mm.[2][4] Navedeno pruža zaštitu od lakog pješačkog naoružanja i manjih artiljerijskih gelera.
Ovjes tenka sastoji se od torzijskih poluga i međusobno jednako udaljenih gumenih kotača. Kako su ti isti kotači šuplji, tijekom plovidbe povećavaju uzgon vozila za 30%. Pokreće ga šestocilindrični V-6B dizel motor s vodenim hlađenjem. Snage je 240 konjskih snaga što mu omogućuje cestovnu brzinu od 44 km/h, brzinu plovidbe od 8–9 km/h. i radijus djelovanja (na kopnu) od 370 km.[1] Može savladati 1,1 m visoke vertikalne prepreke, 2,8 m širok jarak i uspod od 70%.[1]
Prva uspješna akcija sjeverno-vijetnamskih oklopnih snaga izvedena je 6/7. veljače 1968. kada je trinaest PT-76 predvodilo napad na kamp američkih postrojbi u Lang Veiju.[5] Branitelji su uzvratili M72 LAW-ovima koji u većini slučajeva nisu imali željeni učinak (nisu probijali oklop PT-76) i drugim protu-oklopnim sredstvima.[5] Unatoč gubitcima tenkovi su nastavili napredovati što je naposljetku rezultiralo američkim povlačenjem pomoću helikoptera.[5]
Prva borba tenka protiv tenka u ratu odvila se sredinom 1968. kada je američki izvidnički zrakoplov primijetio kako sjevernovijetnamska posada čisti svoj PT-76 u rijeci Ben Hai.[6] Njihov položaj dojavio je obližnjoj jedinici M48 Pattona koja je uskoro otvorila vatru. Od tri ispaljena projektila, treći je pogodio metu te je neprijateljska posada napustila tenk.[6] Kasnije je ga je dokrajčio F-4 Phantom II što je rezultiralo potpunim uništenjem.[6]
3. ožujka 1969. sjevernovijetnamske snage uz pomoć PT-76 i transportera BTR-50 napadaju američke snage kod Ben Heta.[6] Rezultat sukoba su dva uništena PT-76, jedan transporter BTR-50PK te jedan oštećeni M48 Patton u kojem su poginula dva člana posade.[6]
26. svibnja 1972. tijekom napada na Kontum, napadajući tenkovi poslužili su kao "premijera" TOW sustava. Montirani na helikoptere, Amerikanci su s njime uništili devet neprijateljskih tenkova za koje se kasnije utvrdilo da su T-55 (pet) i PT-76 (četiri).[7]
Najteži poraz, sjevernovijetnamski PT-76 doživjeli su 19. veljače 1971. tijekom operacije Lam Son 719 kada je (između ostalog) uništeno 16 ovih tenkova.[8]
Osim u Vijetnamskom ratu, korišten je i od strane indijskih snaga u Indo-Pakistanskom ratu 1965. i 1971. Unatoč činjenici što je do 1971. već bio zaostao, zahvaljujući superiornoj taktici i velikoj brojnosti odigrao je važnu ulogu u porazu pakistanske vojske.
- ↑ a b c d Foss (2000.), str. 76.
- ↑ a b c Light Tank PT - 76 (engleski)
|url-status=deadzahtijeva|archive-url=(pomoć) Enemyforces.net (2.3.2010.) - ↑ PT-76 (engleski) Fas.org (2.3.2010.)
- ↑ a b c d e Лёгкий плавающий танк ПТ-76 (ruski) armor.kiev.ua (3.3.2010.)
- ↑ a b c Dunstan (2004.), str. 181
- ↑ a b c d e Dunstan (2004.), str. 183
- ↑ Dunstan (2004.)
- ↑ Dunstan (2004.), str. 184
- Cristopher F. Foss, "Janes - Tanks and combat vehicles recognition guide", Harper Collins Publishers, New York (2000.); ISBN 0-00-472452-6
- Simon Dunstan, "Vietnam Tracks: Armor in Battle 1945-1975", Osprey publishing, (2004.), ISBN 1-84176-833-2
- Alexander Koshchavtsev, Jim Kinnear & Fred Koch, "PT-76 - Soviet & Warsaw Pact Amphibious Light Tank", Tankograd Publishing, 2009
