Pečatno pismo (篆書, jap. tenshotai, 篆書体 / てんしょたい, kin. 篆書; pinyin: zhuànshū) je logogramsko pismo. Nastalo je u kineskom brončanom dobu, što vremenski odgovara mlađoj polovici 1. tisućljeća prije Krista. Prvi jezik zapisan njime bio je starokineski jezik. Nastao je od pisma na kostima za gatanje (kin.甲骨文), a pečatno pismo razvilose od kineskog pisma u bronci iz dinastije Chou, ničući iz zaraćene državeQina. Qinska inačica pečatnog pisama postala je standardom. Prihvaćena je kao formalna za cijeli Kitaj iz doba dinastije Qin. Još uvijek je u širokoj uporabi u dekoracijskom graviranju i pečatima (štapići s imenima) u dinastiji Hanu. Pečatnim pismo danas nazivamo veliko pečatno pismo (大篆 Dàzhuàn; jap. daiten; kor. daejeon) i malo pečatno pismo (小篆 Xiǎozhuàn; jap. shōten; kor. sojeon). Potonje se jednostavno naziva pečatno pismo. Veliko pečatno pismo izvorno je bila mlađa referencija dinastije Han ka pisanju qinskog sustava, ali starije od malog pečatnog pisma. Doslovno prevevši kinesko ime 篆書 (zhuànshū), dobili bismo izraz "dekorativno gravirno pismo". Ovo je ime nastalo u vrijeme dinastije Han, no dotad je njegova uloga više spala na obredne napise nego što je bilo u uporabi kao standardizirano pismo.
Namjerava se jednog dana enkodirati malo pečatno pismo u Unikod. Unikodne točke od U+34000 do U+368FF (ravnina 3, tercijarna ideografska ravnina) tentativno su alocirana.[1]
Qiu Xigui Chinese Writing (2000). Translation of 文字學概要 by Gilbert L. Mattos and Jerry Norman. Early China Special Monograph Series No. 4. Berkeley: The Society for the Study of Early China and the Institute of East Asian Studies, University of California, Berkeley. ISBN1-55729-071-7.
Chén Zhāoróng (陳昭容) Research on the Qín (Ch'in) Lineage of Writing: An Examination from the Perspective of the History of Chinese Writing (秦系文字研究﹕从漢字史的角度考察) (2003). Academia Sinica, Institute of History and Philology Monograph (中央研究院歷史語言研究所專刊). ISBN957-671-995-X. (kineski)