Prokopije
Prokopije iz Cezareje | |
Rođenje | oko 490. Cezareja, Palestina Prima, Bizant |
---|---|
Smrt | oko 565. ? |
Polje | povijest |
Poznat po | djelima Povijest ratova, O građevinama i Tajna povijest |
Portal o životopisima |
Prokopije iz Cezareje (grčki: Προϰόπιος ὁ Καισαρεύς, Prokópios ho Kaisareús, latinizirano: Procopius Caesariensis) (Cezareja, Palestina Prima, oko 490. – ?, oko 565.) bio je bizantski povjesničar. Autor je djela: Povijest ratova, O građevinama i Tajna povijest. Njegova su djela primarni izvori za vladavinu bizantskog cara Justinijana I. Velikoga.[1]
Prokopije iz Cezareje rođen je u Cezareji oko 490. godine. Nakon stjecanja retorskoga i pravničkoga obrazovanja, od 527. do 540. godine bio je u službi vojskovođe Belizara, kojega je pratio u vojnim pohodima od Mezopotamije i sjeverne Afrike do Italije. Od 540. godine većinom je boravio u Carigradu. Umro je oko 565. godine.[1]
Povijest ratova (grčki: Ἱστορίαι ili Ὑ
U djelu O građevinama (grčki: Περὶ ϰτισμάτων, latinski: De aedificiis), koje je prema Justinijanovoj zapovijedi napisao od 553. do 555. godine, panegirički je uzveličao cara i njegovu građevnu djelatnost.[1]
Potpuno su oprječni po stavu Neobjavljeni spisi (grčki: Ἀνέϰδοτα), poznati i kao Tajna povijest (latinski: Historia arcana), nastali 550. ili od 558. do 559. godine. Taj oštri pamflet, izrađen na temelju dvorskih priča, usmjeren je u prvome redu protiv Justinijana I. i carice Teodore, ali i protiv Belizara i njegove supruge Antonine. Njime je iskazao neraspoloženje bizantske aristokracije prema Justinijanovoj politici.[1]
- ↑ a b c d e Prokopije iz Cezareje, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 20. srpnja 2020.