Prokopije
- Za ostala značenja, vidi Prokopije (razvrstavanje).
Prokopije iz Cezareje (grč. Προκόπιος, oko 500-oko 565. godine) bio je vizantijski književnik, koji je ponekada smatra poslednjim velikim piscem antike, tako da istovremeno pripada i kraju antičke grčke i početku vizantijske književnosti. Državnu karijeru započeo je kao advokat, 527. postaje pravni savetnik-sekretar vizantijskog vojkovođe Velizara, koga prati u prvom persijskom ratu (527-531) i vandalskom ratu u Africi (533-534. godine). Tu ostaje uz vojskovođu Solomona do 536, kada prelazi u Velizarov štab u Italiji. Zajedno se vraćaju u Italiju 540. Sa njim opet odlazi na ratište 541. protiv Persije. Od 542. živi stalno u Carigradu. Umro je, kako se obično uzima, 565. godine.
Prokopije iz Cezareje jedan je od najvećih vrhunaca vizantijske istoriografije uopšte, te nesumnjivo najviši domet ranovizantijske istoriografije posebno. U duhu i stilu stare grčke istoriografije opisao je u delu O ratovima (Ἱστορίαι ili Ὑ
Završavajući delo O ratovima, Prokopije je sastavio i jednu tajnu dopunu, poznatu pod imenom Tajna istorija (naslov se obično citira na latinskom: Historia arcana). U grčkom originalu ovo se delo naziva Ἀνέκδοτα, pošto je objavljena tek posle piščeve i Justinijanove smrti. U uvodu Prokopije kaže da će pripovedati ono što nije smeo da kaže u delu O ratovima. Dok je u prethodnom delu carevu politiku kritikovao najčešće uvijeno, dotle ovde neštedimice iznosi sve što je, po njegovom mišljenju, bilo nerazumno, nemoralno i po državu štetno u postupcima vladajućih ljudi. To je prava hronika skandala, bogat i dramatičan dokument o naličju Justinijanove veličine, kao i o moralnom liku njegovih najbližih saradnika. Prokopije ne laže niti izmišlja; istina, nošen mržnjom on mnogo šta hiperboliše, ponešto i prećutkuje, odnosno jednostrano ili tendenciozno interpretira, ali se izmišljotinama ne služi.
Treće njegovo delo je spis O građevinama Justinijanovim (
Prokopije mnogo duguje antičkoj književnosti. Veliki uticaj helenskih obrazaca ogleda se u njegovom stilu, jeziku, kompoziciji, a posebno u njegovom misaonom odnosu prema istorijskim zbivanjima. Opisavši neki važniji i dramatičniji događaj, on nastoji i da ga objasni. Čitavo delo O ratovima prožeto je i oživljeno ličnim refleksijama. On nema neku izgrađenu filozofiju istorije. Tražeći istorijske zakone i smisao, on se najčešće smiruje u zaključku da stalnim promenama ljudskih stvari, u krajnjoj liniji, upravlja neka viša, svemoćna sila, nedokučiva τύχη (= sudbina). Ljudi, pojedinci i države, igračke su nečeg neshvatljivoga. U svome skepticizmu on ide tako daleko da razne teorije o uzrocima istorijskih zbivanja naziva koprenama kojima ljudi pokrivaju svoje neznanje.
- The Secret History Arhivirano 2013-10-11 na Wayback Machine-u at the Internet Medieval Sourcebook
- The Secret History at LacusCurtius
- The Buildings at LacusCurtius
- Djela čiji je autor Procopius na Projektu Gutenberg