Fajum
Fajum
الفيوم | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 29°18′N 30°50′E / 29.300°N 30.833°E | |
| Država |  Egipat
|
| Muhafaza | Fajum |
| Površina | |
| - Ukupna | 18.5 km²[1] |
| Visina | 29[1] |
| Stanovništvo (2018.) | |
| - Grad | 489,377[1] |
| - Gustoća | 26,496 stan. / km²[1] |
| Vremenska zona | UTC+2 (UTC) |
| Karta | |
  Fajum Pozicija Fajuma u Egiptu | |
Fajum (arapski: الفيوم/el-Fayyūm) je grad od 489,377 stanovnika[1] u centru Egipta u Muhafazi Fajum u kojoj je administrativni centar.[2]
Svoje ime - Fajum vuče od staroegipatske riječi - Pa-jum (ili Pa-jom) koja je značila jezero (ili more), a odnosilo se na prahistorijsko Jezero Merid[3]
Fajum leži u Gornjem Egiptu u velikoj depresiji Libijske pustinje - Oazi Fajum[2], udaljen stotinjak km jugozapadno od glavnog grada Kaira.
Grad se prostire duž kanala Bar Jusuf, koji nekih dvadesetak km sjevernije uvire u Jezero Karun.
Fajum se danas drži najstarijim naseljem na tlu Egipta, jer je u njemu pronađena grnčarija iz 5500. pne.[3]
Historija današnjeg grada vezana je za čitav niz antičkih gradova i sela iz njegove okolice, to su bili; Šedet, Karanis, El-Lahun i Havara.[3]
Od svih njih je najvažniji Šedet, koji je već od Starog kraljevstva bio prijestolnica nome (provincije).[3] On je bio centar kulta bog krokodila Sobeka, zbog tog je za Ptolemejskog Egipta prezvan u 'Krokodilopolis (Kροϰοδείλων πόλις).[2]
Nešto kasnije prezvan je u Arsinoj (Ἀρσινόη), po ženi Ptolemej II Filadelfa - Ptolomeja II Filadelfa Arsinoji.[2]
Početkom Srednjeg kraljevstva po naredbi faraona Amenemhata I. iz Dvanaeste dinastije počeli su radovi na iskapanju kanala Bar Jusuf koji je potopio dobar dio Oaze Fajum i formirao veliko Jezero Merid.[3] Njegov nasljednik Senusret I. (oko 1971.- 20. vijek pne.) smatrao je da je zbog jezera izgubljeno previše oranica, pa je pokrenuo radove na iskapanju brojnih kanala, da ga isuši i smanji.[3]
Te radove nastavio je Amenemhat III (oko 1860.-1815. vijek pne.) iskopavši nove kanale za daljnje spuštanje nivoa Jezero Merid i povećanje oranica. Izgradio je i poznati labirint kao dio svog hramskog kompleksa u Havari koje je Herodot kasnije opisao kao impresivniji od bilo kog od Sedam svjetskih čuda.[3]
Kad je Aleksandar Makedonski 332. pne. zauzeo Egipat, život u Fajumu se drastično poboljšao. Dokaz o tom blagostanju vidi u brojnim primjerima, a ponajviše u Fajumskim portretima (portretima mumija).[3]
Ptolemej I i njegov nasljednik Ptolemej II Filadelf (285-246. pne.) posvetili su značajnu pažnu Fajumu, popravljajući i obnavljajući spomenike, hramove, kanale i administrativne zgrade koje su propadale. Ptolemej I je još više isušio Jezero Merid za oranice, a Ptolemej II Filadelf je dobar dio tih oranica razdjelio grčkim i makedonskim veteranima, koji su unaprijedili ratarstvo.[3]
Fajum je nastavio prosperirati sve dok je Carstvo bilo stabilno i neprestano se širilo, ali kad je počelo propadati, propadale su i njegove provincije, pa tako i Fajum.[3] Od 2. vijeka počeo je opadati broj stanovnika, a epidemija kuge dodatno je reducirala njihov broj, tako da je početkom 3. vijeka njihov broj pao na 10 % nekadašnjeg grada.[3]
Fajum je nekako životario sve do Muslimanskog osvajanja Egipta u 7. vijeku, kad je bio centar otpora islamizaciji[3], kao jedan od centara Kopta i Drevnoistočne crkve.[4] Nakon tog je spao na malo trgovište i tako je živio sve do 1874. kad je povezan željezničkom prugom sa dolinom Nila, pa odtad više nije bio izoliran.[2]
Današnji Fajum je trgovački centar bogatog poljoprivrednog kraja. Grad sa nekoliko velikih bazara, dvadesetak džamija, puno hamama i vrlo popularnim tjednim sukom. Simbol grada su vodenička kola koja omogućuju navodnjavanje.
Fajum od 2005. ima Univerzitet, koji je izrastao iz pedagoškog fakulteta, osnovanog 1975.) kao filijala Kairskog univerziteta. Nakon njega je 1976. osnovan agronomski, a 1981. i Tehnički fakultet. Danas Univerzitet ima 20 fakulteta.[5]
U okolici Fajuma ima puno arheoloških lokaliteta, od svjetski poznate Doline kitova koja je 2005. uvrštena na UNESCO-ovu listu Svjetske prirodne baštine do hrama boga Sobeka.[2]
Nedaleko od centra grada leže lokaliteti El-Lahun i Havara sa piramidama faraona Senusreta II i Amenemheta III.[4]
Velik dio Oaze Fajum je danas naseljen i obrađen. Proizvode se žitarice, riža, grah, grožđe, masline, smokve, datulje, med, pamuk i šećerna trska. Početkom 1970-ih još je oko 4.000 hektara pustinje pretvoreno je u oranice. Fajum je poznat po proizvodnji ulja od ružinih latica koje se koristi u industriji parfema.[2]
Od industrijskih pogona ima predionicu pamuka, štavionice kože i tvornicu cigareta.
Osamdesetih godina prošlog vijeka podignut je pogon kemijske industrije na Jezeru Karun, koji pomoću solarne energije proizvodi natrijev klorid, sulfide, klorate i magnezijum oksid.[2]
Grad je autoputom povezan sa Gizom, a do njega ide i krak željezničke pruge Kairo-Asuan.[2]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Egypt, Arab Republic of Egypt” (engleski). City population. Pristupljeno 4.8. 2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 „Al-Fayyūm, governorate, Egypt” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 4.8. 2020.
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 „Fayum” (engleski). Ancient History Encyclopedia. Pristupljeno 4.8. 2020.
- ↑ 4,0 4,1 „Faijum” (hrvatski). Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 4.08.2020.
- ↑ „University Establishment” (engleski). Fayoum University. Arhivirano iz originala na datum 2020-07-26. Pristupljeno 4.8. 2020.
- Fayum (en)