Velociraptor
| Velociraptor | |
|---|---|
| |
| Ilustracija V. mongoliensis | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Razred: | Reptilia |
| Nadred: | Dinosauria |
| Red: | Saurischia |
| Podred: | Theropoda |
| Porodica: | †Dromaeosauridae |
| Potporodica: | †Velociraptorinae |
| Rod: | †Velociraptor Osborn, 1924. |
Velociraptor ("brzi kradljivac")[1] je rod dromeosaurida koji je živio prije 75 do 71 milijuna godina, tijekom kasne krede.[2] Trenutno su priznate dvije vrste, mada su prije u ovaj rod svrstavane i druge. Tipična vrsta je V. mongoliensis; fosili ove vrste otkriveni su u Mongoliji. Druga vrsta, V. osmolskae, osnovana je 2008. godine na osnovu jedne lubanje iz Unutrašnje Mongolije (Kina).
Manji od dromeosaurida kao što su Deinonychus i Achillobator, Velociraptor je ipak sa njima dijelio mnoge anatomske osobine. Bio je dvonožni grabežljivac sa perjem, dugim ukrućenim repom i velikom pandžu na drugom prstu noge, za koju se smatra da je služila kao pomoć prilikom lova. Velociraptor se od ostalih dromeosaurida može razlikovati po dugom i niskom lubanjom sa uzdignutom njuškom.
Velociraptor (koji se često skraćeno naziva raptor) je jedan od najpopularnijih dinosaura koji se pojavljuju u medijima zbog svoje istaknute uloge u serijalu fimova Jurski park. On je u njima prikazan sa određenim anatomskim greškama; npr. bio je mnogo veći nego u stvarnosti i nije prikazan sa perjem. Također je dobro poznat paleontolozima, s obzirom na to da je opisano više od dvanaest skeleta - više nego i u jednog drugog dromeosaurida. Jedan vrlo poznat primjerak prikazuje Velociraptora u borbi sa Protoceratopsom.
Velociraptor je bio dromeosaurid srednje veličine. Odrasli su bili dugi do 2,07 m, u kukovlju visoki 0,5 m, a teški do 15 kg.[3] Lubanja, duga do 25 cm, bila je upadljivo savijena prema gore, konkavna na gornjoj površini, a konveksna na donjoj. U čeljustima se sa svake strane nalazilo 26 do 28 razmaknutih zuba, više nazubljenih na svom zadnjem rubu nego na prednjem, što je možda prilagodba lovu na brzi plijen.[1][4]
Velociraptor je, kao i drugi dromeosauridi, imao veliku ruku sa tri vrlo zakrivljene pandže, koje su po konstrukciji i fleksibilnosti bile slične kostima krila kod današnjih ptica. Drugi prst je bio najduži, a prvi je bio najkraći. Struktura kostiju ručnog zgloba onemogućavala je okretanje ruke u tom zglobu. Zbog toga je ruke morao držati dlanom prema nazad (prema ostatku tijela), a ne prema dolje (prema tlu).[5] Prvi prst stopala je, kao i kod ostalih teropoda, bio vrlo malen. Međutim, Velociraptor i njegovi srodnici tlo su doticali samo sa trećim i četvrtim prstom, dok su ostali teropodi hodali na tri prsta. Drugi prst, po kojem je Velociraptor vrlo poznat, bio je vrlo modificiran i držao ga je iznad tla. Na njemu se nalazila relativno velika pandža u obliku srpa, tipična za dromeosauride i trudontide. Ta pandža, koja je mogla biti duga i do 6,5 cm, vjerojatno je služila u lovu za ranjavanje plijena, a možda je njome i zadavao smrtni udarac.[6][7]
Velociraptorov rep su učvršćavala dugačka koštana ispupčenja (prezigapofize) na vanjskoj površini kralježaka, kao i okoštale tetive ispod njih. Prezigapofize su počinjale od desetog repnog kralješka i zatezale sljedećih četiri do deset kralježaka, ovisno o poziciji repa. To učvršćivanje rezultiralo je time da se rep ponašao kao prut - vertikalni pokreti između kralježaka bili su onemogućeni. Međutim, pronađen je barem jedan primjerak sa repom savijenim ustranu u obliku slova S, što znači da je rep bio znatno fleksibilniji horizontalno. Navedene prilagodbe vjerojatno su davale ravnotežu i stabilnost prilikom skretanja pri velikim brzinama.[6][7]
Paleontolozi su 2007. godine prijavili otkriće kvrga na podlaktici za koje je bilo pričvršćeno perje, neoborivo dokazavši prisustvo perja kod vrste Velociraptor mongoliensis.[8]
Peter Kaisen je tijekom jedne ekspedicije Američkog prirodoslovnog muzeja u pustinju Gobi 11. kolovoza 1923. godine pronašao prvi fosil Velociraptor poznat znanosti: jednu smrvljenu ali potpunu lubanju sa jednom pandžom sa drugog nožnog prsta (AMNH 6515).[1] Henry Fairfield Osborn, direktor muzeja, je 1924. godine priključio lubanju i pandžu (za koju je smatrao da se nalazila na ruci živog primjerka) novom rodu, Velociraptor. Taj naziv potiče od latinskog velox ("brzi") i raptor ("pljačkaš") i odnosi se na grabežljiv način života ove životinje. Osborn je tipičnu vrstu nazvao V. mongoliensis prema zemlji porijekla (Mongolija).[1] Ranije te godine Osborn je bio spomenuo tu životinju u jednom popularnom članku, ali pod nazivom "Ovoraptor djadochtari" (ne smije se pomiješati sa rodom Oviraptor).[9] Međutim, budući da naziv "Ovoraptor" nije bio objavljen u znanstvenom časopisu i nije imao formalan opis, smatra se da je nomen nudum, pa naziv Velociraptor zadržava prioritet.
Dok je sjevernoameričkim timovima tijekom Hladnog rata pristup komunističkoj Mongoliji bio zabranjen, ekspedicije sovjetskih i poljskih znanstvenika, szajedno sa njihovim mongolskim kolegama, otkrile su još nekoliko primjeraka Velociraptora. Najpoznatiji primjerak su legendarni "Dinosaui u borbi" (GIN 100/25), koje je 1971. godine otkrio poljsko-mongolski tim. U ovom primjerku očuvan je jedan Velociraptor u borbi sa jednim Protoceratopsom.[6][10][11] Taj primjerak se smatra nacionalnim blagom Mongolije, mada ga je 2000. godine za privremenu egzibiciju pozajmio Američki prirodoslovni muzej u Njew Yorku.[12]
Između 1988. i 1990. godine jedan kinesko-kanadski tim je otkrio ostatke Velociraptora u sjevernoj Kini.[13] Američki znanstvenici su se 1990. godine vratili u Mongoliju. Jedna mongolsko-američka ekspedicija u pustinju Gobi, koju su vodili Američki prirodoslovni muzej i Mongolska akademija znanosti, otkrila je nekoliko dobro očuvanih skeleta.[7][14] Jedan od tih primjeraka, IGM 100/980, dobio je nadimak "Ichabodcraniosaurus" zato što je bio prilično dobro očuvan, ali bez lubanje (odnosi se na Ichaboda Cranea - glavnog junaka Legende o Uspavanoj Dolini, koji na kraju bude obezglavljen).[15] Taj primjerak možda pripada vrsti Velociraptor mongoliensis, ali Norell i Makovicky su zaključili da nije bio dovoljno potpun da bi se to sigurno reklo; još uvijek se očekuje službeni opis.[7]
Za gornju čeljust i suznu kost, koje su otkrivene 1999. godine, zaključeno je da pripadaju rodu Velociraptor, ali ne tipičnoj vrsti V. mongoliensis. Pascal Godefroit i kolege su prema tim kostima 2008. godine nazvali novu vrstu V. osmolskae (prema poljskoj paleontologinji Halszki Osmólski).[2]
.jpg)
Svi poznati primjerci vrste Velociraptor mongoliensis otkriveni su u formaciji Djadochta u mongolskoj provinciji Ömnögovi. Vrste Velociraptora također su pronađene u malo mlađoj formaciji Barun Goyot u Mongoliji,[16] mada su one intermedijarni oblici i možda pripadaju nekom srodnom rodu.[17] Smatra se da te geološke formacije potiču iz perioda kampanija (prije 83-70 milijuna godina[18]) iz kasne krede.[19]
V. mongoliensis je pronađen u mnogim najpoznatijim lokalitetima formacije Djadochta. Tipični primjerak pronađen je u Flaming Cliffsu (također zvanom i Bayn Dzak i Shabarakh Usu),[1] a primjerak "Dinosauri u borbi" pronađen je na lokalitetu Tugrig (također zvanom Tugrugeen Shireh).[11] Na poznatim lokalitetima formacije Barun Goyot, Khulsan i Khermeen Tsav, također su pronađeni ostaci koji možda pripadaju rodu Velociraptor ili nekom srodnom rodu.[20] Zubi i nepotpuni ostaci za koje se smatra da pripadaju mladom primjerku vrste V. mongoliensis također su pronađeni u formaciji Bayan Mandahu, plodnom nalazištu u Unutrašnjoj Mongoliji (Kina) koja potiče iz istog perioda kao i formacija Djadochta.[13] Međutim, ti fosili nisu bili pripremljeni ili istraženi 2008. godine.[2] Jedna lubanja odrasle jedinke iz formacije Bayan Mandahu priključena je drugoj vrsti, Velociraptor osmolskae.[2]
Sva fosilna nalazišta iz kojih potiču ostaci Velociraptora prije su bila suha staništa sa pješčanim dinama i samo povremeno potocima, mada izgleda da je stanište mlađe formacije Barun Goyot bilo malo vlažnije nego ono starije formacije Djadochta.[19] Pozicija nekih potpunih fosila i njihovo očuvanje u pješčaru, ukazuje na to da je većina primjeraka živa zakopana tijekom pješčanih oluja, koje su vrlo česte u takvim staništima.[2]
U navedenim formacijama bili su prisutni isti rodovi, ali su životinje varirale na nivou vrste. Na primjer, u formaciji Djadochta živjeli su Velociraptor mongoliensis, Protoceratops andrewsi i Pinacosaurus grangeri, dok su u formaciji Bayan Mandahu živjeli Velociraptor osmolskae, Protoceratops hellenikorhinus i Pinacosaurus mephistocephalus. Te razlike možda su nastale zbog fizičke prepreke između te dvije formacije, koje su geografski blizu jedna drugoj.[2] Međutim, budući da nije poznato da je ikada postojala ikakva prepreka u tom području, vjerojatnije je da su se formacije Djadochta i Bayan Mandahu razlikovale po vremenu nastanka.[17]
Drugi dinosauri koji su živjeli na istom prostoru kao i V. mongoliensis su trudontid Saurornithoides mongoliensis, oviraptorid Oviraptor philoceratops i dromeosaurid Mahakala omnogovae. V. osmolskae živio je sa ceratopsom Magnirostris dodsoni, kao i oviraptoridom Machairasaurus leptonychus i dromeosauridom Linheraptor exquisitus.[17]
Velociraptor je pripadnik potporodice Velociraptorinae, podgrupe veće porodice Dromaeosauridae. U filogenetskoj taksonomiji Velociraptorinae se obično definira kao "svi dromeosauri srodniji Velociraptoru nego Dromaeosaurusu." Klasifikacija dromeosaurida je vrlo nestabilna. U početku se smatralo da u potporodicu Velociraptorinae spada samo Velociraptor.[6] Prema drugim analizama tu spadaju i neki drugi rodovi, obično Deinonychus i Saurornitholestes.[21] Prema nedavnoj kladističkoj analizi, monofiletična potporodica Velociraptorinae sadrži rodove Velociraptor, Deinonychus, Tsaagan i bliskog srodnika (sa nesigurnom pozicijom u potporodici) - rod Saurornitholestes.[22]
U prošlosti su se druge vrste dromeosaurida, uključujući Deinonychus antirrhopus i Saurornitholestes langstoni, ponekada svrstavale u rod Velociraptor. S obzirom na to da je Velociraptor prvi dobio naziv, te vrste su preimenovane u Velociraptor antirrhopus i V. langstoni.[3] Međutim, jedine sada priznate vrste su V. mongoliensis[4][5][23] i V. osmolskae.[2]
Kada je prvi put opisan 1924. godine, Velociraptor je svrstan u porodicu Megalosauridae, što je bio slučaj sa većinom dinosaura mesoždera otkrivenih u to vrijeme (porodica Megalosauridae je, kao i rod Megalosaurus, funkcionirala kao kanta za otpatke za mnoge međusobno nesrodne taksone koji su tako grupirani zajedno).[1] Kako se broj novootkrivenih dinosaura povećavao, Velociraptor je priznat kao dromeosaurid. Barem jedan autor je sve dromeosauride svrstao u porodicu Archaeopterygidae (čime bi se Velociraptor mogao smatrati pticom neletačicom).[5]
Prema jednom mogućem kladogramu, zasnovanom na jednoj analizi iz 2007. godine, pozicija Velociraptora na evolutivnom stablu je sljedeća:
| Dromaeosauridae |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.jpg)
Kod primjerka "Dinosauri u brobi", pronađenog 1971. godine, očuvani su Velociraptor mongoliensis i Protoceratops andrewsi u brobi. Ovaj primjerak daje nam direktne dokaze o grabežljivom ponašanju Velociraptora. Kada je prvi put prijavljen, hipoteziralo se da su se te dvije životinje udavile.[11] Međutim, budući da su očuvane u naslagama koje su prije bile pješčane dine, sada se smatra da ih je zakopao pijesak, bilo zbog toga što se dina urušila ili zbog pješčane oluje. Prema poziciji u kojoj su dva dinosaura očuvana, može se zaključiti da su bili zakopani vrlo brzo. Zadnji ud i oba prednja uda Protoceratopsa nisu pronađeni, što dokazuje da su se neke životinje kasnije hranile strvinom.[24] Usporedbe između koštanih prstenova u očima kod Velociraptora, Protoceratopsa i današnjih ptica pokazuju da je Velociraptor vjerojatno bio aktivan noću, a da je Protoceratops bio aktivan u kratkim intervalima tijekom dana; borba se stoga vjerojatno desila u zoru ili suton, ili u situaciji kada nije bilo mnogo svjetla.[25]
Upadljiva pandža na drugom nožnom prstu kod dromeosaurida smatrala se kao oružje za rezanje; njena pretpostavljena primjena bila je za rezanje plijena i vađenje njegove utrobe.[26] Kod primjerka "Dinosauri u brobi" Velociraptor leži ispod Protoceratopsa, sa jednom svojom pandžom u grlu Protoceratopsa, dok je ovaj drugi svojim kljunom ukliještio desnu ruku napadača. Velociraptor je vjerojatno pokušavao probiti vitalne organe u grlu, kao što su jugularna vena, zajednička arterija glave ili dušnik, a ne one u abdomenu. Unutrašnji rub pandže bio je zaobljen i ne baš oštar, što je možda onemogućavalo rezanje; ipak, do sada je pronađeno samo koštano središte pandže. Debela koža na abdomenu i mišići velikog plijena bili bi teški za rezanje bez površine specijalizirane za tu funkciju.[24] Hipoteza da je Velociraptor koristio pandžu za rezanje testirana je u BBC-jevom dokumentarnom filmu The Truth About Killer Dinosaurs. Producenti su stvorili umjetnu nogu Velociraptora sa pandžom i koristili stomak svinje u svrhu simulacije njegovog plijena. Mada pandža jeste probila kožu na abdomenu, nije ga uspjela rasporiti, što znači da njome Velociraptor nije mogao vaditi iznutrice plijena. Međutim, taj eksperiment nije bio objavljen, niti su ga ponovili drugi znanstvenici, pa se stoga rezultati ne mogu potvrditi.
Ostaci Deinonychusa, bliskog srodnika Velociraptora, često se pronađu u grupama. Deinonychus je također pronađen sa velikim biljožderom, Tenontosaurusom, što se smatra dokazom za kooperativan lov.[27][28] Jedini sigurni dokazi za društveno ponašanje među dromeosauridima su očuvani tragovi šest jedinki neke velike vrste, pronađeni u Kini; jedinke su se kretale zajedno, ali nije bilo dokaza o kooperativnom lovu.[29] Mada je u Mongoliji pronađeno mnogo izoliranih fosila Velociraptora, u njihovoj blizini nisu pronađeni ostaci drugih jedinki.[23] Na osnovu toga, postoje samo ograničeni dokazi koji podržavaju tu teoriju za dromeosauride općenito, a ne postoje nikakvi dokazi za to koji se odnose specifično na Velociraptora. Teorija o lovu u čoporu zasnovana je na otkriću nekoliko primjeraka Deinonychusa blizu ostataka Tenontosaurusa. Ostaci niti jedne druge grupe dromeosaurida nisu pronađeni u grupi.[30]
Hone i kolege su 2010. godine objavili članak o svom otkriću zuba Velociraptora blizu čeljusti Protoceratopsa sa tragovima zuba na njoj (formacija Bayan Mandahu, 2008. godine).[31] Autori su zaključili da se taj Velociraptor hranio prilično starom strvinom, zato što bi kod svježeg ulova kidao meso sa drugih dijelova tijela.[31][32] Ovo otkriće podržava zaključak donesen kod primjerka "Dinosauri u borbi", odnosno da je Protoceratops bio dio ishrane Velociraptora.[31]
Velociraptor je vjerojatno bio toplokrvan do nekog stepena, budući da je zahtijevao znatnu količinu energije za lov. Današnje životinje koje su pokrivene krznom ili perjem, kao što je i Velociraptor bio, obično su toplokrvne, budući da krzno i perje djeluje kao inzulacioni mateirjal. Međutim, stope rasta kostiju kod dromeosaurida i nekih ptica ukazuju na intermedijaran metabolizam. Kivi je po anatomiji, tipu perja kojim je pokriven, strukturi kostiju i uskim nazalnim šupljinama (koje su obično glavni indikator tipa metabolizma) vrlo sličan dromeosauridima. Kivi je vrlo aktivna, specijalizirana ptica neletačica sa stabilnom tjelesnom temperaturom i vrlo malom potrebom za odmaranje, što ga čini dobrim modelom za proučavanje metabolizma primitivnih ptica i dromeosaurida.[5]
Za dromeosauride primitivnije od Velociraptora dokazano je da su bili pokriveni perjem i da su imali sasvim razvijena krila.[33] Činjenica da su njegovi preci imali perje i možda bili sposobni za let dugo je nagovještavala paleontolozima da je Velociraptor također imao perje, budući da danas čak i ptice neletačice nisu izgubile svoje perje.
Znanstvenici su u rujnu 2007. godine u Mongoliji našli vrlo dobro očuvan primjerak Velociraptora sa kvrgama na podlaktici za koje je bilo pričvršćeno perje.[8] Njihovo prisustvo pokazuje da je Velociraptor imao perje. Prema paleontologu Alanu Turneru,
| “ | Nedostatak kvrga za perje ne znači da taj određeni dinosaur nije imao perje. Međutim, otkriće tih kvrga kod Velociraptora definitivan je dokaz da on jeste imao perje. To smo već dugo pretpostavljali, ali niko to nije mogao dokazati.[34] | ” |
Koautor Mark Norell, kurator fosila gmazova, vodozemaca i ptica u Američkom prirodoslovnom muzeju, također se osvrnuo na navedeno otkriće:
| “ | Što više učimo o ovim životinjama, to sve više otkrivamo da u biti i ne postoji razlika između ptica i njihovih srodnika dinosaura, kao što je Velociraptor. I jedni i drugi imaju jadac, ležali su na jajima, imaju šuplje kosti i bili su pokriveni perjem. Da su životinje kao što je Velociraptor i danas žive, prvo što bismo pomislili je da su oni samo vrlo neobične ptice.[34] | ” |
Prema Turneru i koautorima Norellu i Peteru Makovickyju, kvrge za perje se ne mogu naći kod svih pretpovijesnih ptica, ali njihovo nepostojanje ne znači da ta životinja nije imala perje - plamenci, na primjer, nemaju te kvrge. Međutim, njihovo postojanje potvrđuje da je Velociraptor imao razvijeno perje. Primjerak na kojem su pronađene kvrge (IGM 100/981) predstavlja životinju dugu 1,5 m i tešku oko 15 kilograma. Prema razmaku između kvrga, autori su pretpostavili da je Velociraptor imao 14 sekundarnih pera, dok je Archaeopteryx imao 12 ili više, Microraptor 18, a Rahonavis 10. Takve varijacije između vrsta u bliskom srodstvu se, kako tvrde autori, može i očekivati, jer slične varijacije postoje i kod današnjih ptica.[8]
Turner i kolege su interpretirali prisustvo perja kod Velociraptora kao dokaz protiv ideje da su veći maniraptori, koji nisu mogli letjeti, sekundarno izgubili perje zbog veće veličine tijela. Nadalje, napomenuli su da se kvrge za perje gotovo nikada ne može naći kod današnjih ptica neletačica, a njihovo prisustvo kod Velociraptora (za kojeg se smatra da nije mogao letjeti zbog svoje veličine i kratkih prednjih udova) predstavlja dokaz da su preci dromeosaurida mogli letjeti; tako su Velociraptor i drugi veliki pripadnici ove porodice bili sekundarno neletači, mada je moguće i da je veliko krilno perje kod predaka Velociraptora imalo neku drugu funkciju osim leta. Moguće je da je kod Velociraptora služilo da udvaranje, pokrivanje gnijezda tijekom gniježđenja ili za dodatnu brzinu i potisak prilikom trčanja uz strmine.[8]
Na jednoj lubanji vrste Velociratoptor mongoliensis nalaze se dva paralelna reda malenih rupa čija je međusobna udaljenost i veličina ista kao kod zuba Velociraptora. Znanstvenici smatraju da je tu ranu vjerojatno nanio drugi Velociraptor tijekom borbe. S obzirom na to da kod te rane ne postoje znaci izlječenja, jedinka u pitanju je vjerojatno umrla od nje.[35]
Velociraptor je poznat po svojoj ulozi krvoločnog i lukavog grabežljivca u romanu Jurski park (Michael Crichton, 1990.) i istoimenom filmu kojeg je 1993. godine napravio Steven Spielberg; u njemu je bio glavni antagonist. "Raptori" u Jurskom parku napravljeni su prema svom većem srodniku, Deinonychusu, kojeg je Gregory Paul u to vrijeme zvao Velociraptor antirrhopus.[3] Paleontolozi u spomenutom filmu i romanu iskopaju skelet "Velociraptora" u Montani, daleko od srednjoazijskog areala Velociraptora, ali u arealu Deinonychusa. Jedan lik u Crichtonovom romanu kaže da se "...Deinonychus sada smatra jednim od velociraptora", što znači da je Crichton koristio Paulovu taksonomiju, mada se "raptori" u romanu navode kao V. mongoliensis.[36]
Filmotvorci su također radi dramatike povećali veličinu Velociraptora i promijenili oblik njuške.[37][38] Uz to, njihovi prednji udovi bili su po strukturi i poziciji drukčiji nego kod pravih dromeosaurida, a rep je bio prekratak i previše pokretljiv; to su anatomske greške koje su u direktnoj kontradikciji sa fosilnim nalazima. Još jedna upadljiva greška je nedostatak perja u filmskoj verziji Velociraptora. Velociraptor je, u stvarnosti, kao i mnogi drugi dromeosauridi, imao perje. Jurski park i Jurski park: Izgubljeni svijet su, međutim, stvoreni prije nego što je to bilo poznato. U Jurskom parku 3 Velociraptori su na stražnjem dijelu glave i vrata imali strukture nalik na perje, ali ono nije uopće slično paperjastom perju koje je nađeno kod dromeosaurida; također postoje dokazi da je Velociraptor imao sasvim razvijeno perje slično onom kod današnjih ptica.[8] Također u Jurskom parku 3 Dr. Alan Grant (Sam Neill) izjavljuje da su Velociraptori bili inteligentniji od delfina, kitova i nekih primata. Sudeći samo prema fosilnim dokazima, to je nemoguće potvrditi - u pitanju je jednostavno nagađanje.
Zbog uspjeha mnogih produkata vezanih za Jurski park, Velociraptor je postao jedna od sveprisutnih reprezentacija dinosaura u popularnoj kulturi. Prikazan je u mnogim animiranim filmovima, kompjuterskim igricama, televizijskim serijama za djecu i kao igračka. Pojavio se i u nekim dokumentarnim filmovima. Gradu Torontou je 1995. godine dodijeljen košarkaški klub koji je nazvan Toronto Raptors.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Osborn, Henry F. (1924a). „Three new Theropoda, Protoceratops zone, central Mongolia”. American Museum Novitates 144: 1–12.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Godefroit, Pascal; Currie, Philip J.; Li, Hong; Shang, Chang Yong; Dong, Zhi-ming (2008). „A new species of Velociraptor (Dinosauria: Dromaeosauridae) from the Upper Cretaceous of northern China”. Journal of Vertebrate Paleontology 28 (2): 432–438. DOI:10.1671/0272-4634(2008)28[432:ANSOVD]2.0.CO;2.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Paul, Gregory S. (1988). Predatory Dinosaurs of the World. New York: Simon and Schuster. str. 464pp. ISBN 978-0-6716-1946-6.
- ↑ 4,0 4,1 Barsbold, Rinchen; Osmólska, Halszka (1999). „The skull of Velociraptor (Theropoda) from the Late Cretaceous of Mongolia”. Acta Palaeontologica Polonica 44 (2): 189–219.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Paul, Gregory S. (2002). Dinosaurs of the Air: The Evolution and Loss of Flight in Dinosaurs and Birds. Baltimore: Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0801867637.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Barsbold, Rinchen (1983). „Carnivorous dinosaurs from the Cretaceous of Mongolia”. Transactions of the Joint Soviet-Mongolian Paleontological Expedition 19: 5–119.
- ↑ 7,0 7,1 7,2 7,3 Norell, Mark A.; Makovicky, Peter J. (1999). „Important features of the dromaeosaurid skeleton II: information from newly collected specimens of Velociraptor mongoliensis”. American Museum Novitates 3282: 1–45.
- ↑ 8,0 8,1 8,2 8,3 8,4 Turner, A.H.; Makovicky, P.J.; Norell, M.A. (2007). „Feather quill knobs in the dinosaur Velociraptor”. Science 317 (5845): 1721. DOI:10.1126/science.1145076. PMID 17885130.
- ↑ Osborn, Henry F. (1924b). „The discovery of an unknown continent”. Natural History 24: 133–149.
- ↑ Kielan-Jaworowska, Zofia; Barsbold, Rinchen (1972). „Narrative of the Polish-Mongolian Paleontological Expeditions”. Paleontologica Polonica 27: 5–13.
- ↑ 11,0 11,1 11,2 Barsbold, Rinchen (1974). „Saurornithoididae, a new family of theropod dinosaurs from Central Asia and North America”. Paleontologica Polonica 30: 5–22.
- ↑ American Museum of Natural History (c.2000). „Fighting Dinosaurs: New Discoveries from Mongolia: Exhibition Highlights”. Pristupljeno 20. 08. 2010.
- ↑ 13,0 13,1 Jerzykiewicz, Tomasz; Currie, Philip J.; Eberth, David A.; Johnston, P.A.; Koster, E.H.; Zheng, J.-J. (1993). „Djadokhta Formation correlative strata in Chinese Inner Mongolia: an overview of the stratigraphy, sedimentary geology, and paleontology and comparisons with the type locality in the pre-Altai Gobi”. Canadian Journal of Earth Sciences 30 (10): 2180–2195. DOI:10.1139/e93-190. Arhivirano iz originala na datum 2017-11-11. Pristupljeno 2011-11-24.
- ↑ Norell, Mark A.; Makovicky, Peter J. (1997). „Important features of the dromaeosaur skeleton: information from a new specimen”. American Museum Novitates 3215: 1–28.
- ↑ Novacek, Michael J. (1996). Dinosaurs of the Flaming Cliffs. New York: Anchor Books. ISBN 0-385-47774-0.
- ↑ Weishampel, David B.; Barrett, Paul M.; Coria, Rodolfo A.; Le Loueff, Jean; Xu, Xing; Zhao, Xijin; Sahni, Ashok; Gomani, Emily M.P.; Noto, Christopher N. (2004). „Dinosaur distribution”. u: Weishampel, David B., Dodson, Peter & Osmólska, Halszka (eds.).. The Dinosauria (Second izd.). Berkeley: University of California Press. str. 517–606. ISBN 0-520-24209-2.
- ↑ 17,0 17,1 17,2 Nicholas R. Longrich, Philip J. Currie, Dong Zhi-Ming (2010). „A new oviraptorid (Dinosauria: Theropoda) from the Upper Cretaceous of Bayan Mandahu, Inner Mongolia”. Palaeontology 53 (5): 945–960. DOI:10.1111/j.1475-4983.2010.00968.x.
- ↑ Gradstein, Felix M.; Ogg, James G.; Smith, Alan G. (2005). A Geologic Time Scale 2004. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0521781428.
- ↑ 19,0 19,1 Jerzykiewicz, Tomasz; Russell, Dale A. (1991). „Late Mesozoic stratigraphy and vertebrates of the Gobi Basin”. Cretaceous Research 12 (4): 345–377. DOI:10.1016/0195-6671(91)90015-5.
- ↑ Osmólska, Halszka (1997). „Barun Goyot Formation”. u: Currie, Philip J. & Padian, Kevin (eds.). Encyclopedia of Dinosaurs. San Diego: Academic Press. str. 41. ISBN 0-12-226810-1.
- ↑ Currie, Philip J. (1995). „New information on the anatomy and relationships of Dromaeosaurus albertensis (Dinosauria: Theropoda)”. Journal of Vertebrate Paleontology 15 (3): 576–591. DOI:10.1080/02724634.1995.10011250. Arhivirano iz originala na datum 2007-11-17. Pristupljeno 2011-11-24.
- ↑ Norell, Mark A.; Clark, James M.; Turner, Alan H.; Makovicky, Peter J.; Barsbold, Rinchen; Rowe, Timothy (2006). „A new dromaeosaurid theropod from Ukhaa Tolgod (Omnogov, Mongolia)”. American Museum Novitates 3545: 1–51. DOI:10.1206/0003-0082(2006)3545[1:ANDTFU]2.0.CO;2.
- ↑ 23,0 23,1 Norell, Mark A.; Makovicky, Peter J. (2004). „Dromaeosauridae”. u: Weishampel, David B., Dodson, Peter & Osmólska, Halszka (eds.). The Dinosauria (Second izd.). Berkeley: University of California Press. str. 196–209. ISBN 0-520-24209-2.
- ↑ 24,0 24,1 Carpenter, Kenneth (1998). „Evidence of predatory behavior by theropod dinosaurs”. Gaia 15: 135–144. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-19. Pristupljeno 2011-11-24.
- ↑ Schmitz, L.; Motani, R. (2011). „Nocturnality in Dinosaurs Inferred from Scleral Ring and Orbit Morphology”. Science in press (6030): 705–8. DOI:10.1126/science.1200043. PMID 21493820.
- ↑ Ostrom, John H. (1969). „Osteology of Deinonychus antirrhopus, an unusual theropod from the Lower Cretaceous of Montana”. Bulletin of the Peabody Museum of Natural History 30: 1–165.
- ↑ Maxwell, W. Desmond; Ostrom, John H. (1995). „Taphonomy and paleobiological implications of Tenontosaurus-Deinonychus associations”. Journal of Vertebrate Paleontology 15 (4): 707–712. DOI:10.1080/02724634.1995.10011256. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-27. Pristupljeno 2011-11-24.
- ↑ Brinkman, Daniel L.; Cifelli, Richard L.; Czaplewski, Nicholas J. (1998). „First occurrence of Deinonychus antirrhopus (Dinosauria: Theropoda) in the Antlers Formation (Lower Cretaceous: Aptian-Albian) of Oklahoma”. Oklahoma Geological Survey Bulletin 146: 1–27.
- ↑ Li, Rihui; Lockley, M.G.; Makovicky, P.J.; Matsukawa, M.; Norell, M.A.; Harris, J.D.; Liu, M. (2007). „Behavioral and faunal implications of Early Cretaceous deinonychosaur trackways from China”. Naturwissenschaften 95 (3): 185–191. DOI:10.1007/s00114-007-0310-7. PMID 17952398. Arhivirano iz originala na datum 2020-02-09. Pristupljeno 2011-11-24.
- ↑ Long, John, and Schouten, Peter. (2008). Feathered Dinosaurs: The Origin of Birds. Oxford and New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-537266-3, p. 21.
- ↑ 31,0 31,1 31,2 Hone, David; Choiniere, Jonah; Sullivan, Corwin; Xu, Xing; Pittman, Michael; Tan, Qingwei (2010). „New evidence for a trophic relationship between the dinosaurs Velociraptor and Protoceratops”. Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology 291 (3–4): 488−492. DOI:10.1016/j.palaeo.2010.03.028.
- ↑ Walker, Matt (06. 04. 2010.). „Fossil find shows Velociraptor eating another dinosaur”. BBC Earth News. Pristupljeno 20. 08. 2010.
- ↑ Xu, Xing; Zhou, Zhonghe; Wang, Xiaolin; Kuang, Xuewen; Zhang, Fucheng; Du, Xiangke (2003). „Four-winged dinosaurs from China”. Nature 421 (6921): 335–340. DOI:10.1038/nature01342. PMID 12540892.
- ↑ 34,0 34,1 American Museum of Natural History. "Velociraptor had feathers." ScienceDaily 2007-09-20. Accessed 2010-08-20.
- ↑ Molnar, R. E., 2001, Theropod paleopathology: a literature survey: In: Mesozoic Vertebrate Life, edited by Tanke, D. H., and Carpenter, K., Indiana University Press, p. 337-363.
- ↑ Crichton, Michael (1990). Jurassic Park. New York: Alfred A. Knopf. str. 117. ISBN 0-394-58816-9.
- ↑ Duncan, Jody (2006). The Winston Effect. London: Titan Books. str. 175. ISBN 1845763653.
- ↑ Bakker, Robert T. (1995). Raptor Red. New York: Bantam Books. str. 4. ISBN 0-553-57561-9.
- American Museum of Natural History. "Fighting Dinosaurs: New Discoveries from Mongolia: Videos." c.2000. Three videos related to a fight between Protoceratops and Velociraptor.
- Hartman, Scott. "Velociraptor." Arhivirano 2006-05-02 na Wayback Machine-u SkeletalDrawing.com. Several artistic renditions of Velociraptor.