Vojne komunikacije
Vojne komunikacije predstavljaju sve metode i djelovanja kojima je svrha ostvariti komunikaciju između pojedinih dijelova neke vojske, odnosno oružanih snaga u svrhu koordinacije ili redovnog obavljanja njenih aktivnosti.
Najstariji oblik vojnih komunikacije je bilo korištenje posebno izvježbanih glasnika ili kurira . Kasnije se razvilo i korištenje goluba pismonoša, ali i posebnih signala koji su se mogli raspoznavati iz daljine - zastava, odnosno korištenja vatre i dima. U tu svrhu su se gradili i posebni objekti kao signalne kule. Za slanje i primanje signala su se počeli koristiti posebno izvježbani vojnici od kojih će se razviti poseban rod veze (vezisti). Njihova je aktivnost bitno olakšana razvojem komunikacijske tehnologije u 19. vijeku - kada se koriste telegrafi, a potom telefoni, da bi se od 20. vijeka kao standardno sredstvo vojne komunikacije počeo koristiti radio.
